StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetdvije tragedije

Stručnjaci o sucidima maloljetnika u Hrvatskoj: Ne čekajte, tražite pomoć za dijete!; Evo koji su znakovi za ‘uzbunu‘

Piše Vladimir Urukalo
14. ožujka 2023. - 19:00

Na području Splita u samo nekoliko mjeseci krajem prošle i početkom ove godine dogodile su se dvije tragedije u kojima je dvoje srednjoškolaca počinilo suicid.

S obzirom na to da je tema suicida maloljetnika u našem društvu još uvijek popriličan tabu, o ovom se problemu i njegovim uzrocima gotovo uopće ne govori u javnom prostoru osim što se, nakon svake takve tragedije, svi pitaju je li se to moglo i na koji način spriječiti te što je to što tinejdžere tjera da uopće i pomisle na to.

Izazovi s kojima se u toj dobi tinejdžeri susreću su razni - od toga da većina njih danas živi u virtualnom svijetu društvenih mreža i teško prihvaćaju realnost do toga da se nalaze pod pritiskom okoline u vezi školovanja ili da se osjećaju neprihvaćeno i neželjeno zbog toga jer smatraju da ih okolina ne prihvaća onakvima kakvi oni misle da jesu.

Izvor problema

- Adolescenti u toj dobi nemaju samo problem spolnog identiteta, oni tada upadaju u svojevrsni međuprostor i doživljavaju se jačim, većim i svemoćnijim nego što je to realno. Žive dosta izolirano od stvarnog života i onda kad naiđu na druge koji imaju iste probleme, stvaraju se ideje koje ih dodatno povezuju unutar grupe, gdje dolazi do svojevrsnog međusobnog zavjeta, ali i dodatno izoliraju od društva i realnosti.

Baš ih to što su pronašli nekog tko isto misli i osjeća čini da se izdvajaju iz zajednice i žele ostati vječno u tom međuprostoru, zadržati taj trend i osjećaj svemoćnosti da mogu upravljati bilo čime, pa tako i svojim životom.

U toj dobi oni otkrivaju svoje tijelo i ono je za njih izvor problema s kojim se nekad ne uspijevaju nositi, a vrlo je, naravno, važno i kakvi su podražaji vanjskog svijeta, kakav je odnos obitelji i okoline prema njima. Pitanje je i koliko smo mi kao društvo privlačni mladim ljudima kao njihov identifikacijski model - tumači nam Zoran Vujnović, ugledni dječji psihijatar za djecu u splitskoj Poliklinici za rehabilitaciju osoba sa smetnjama u razvoju.

image

Dr. Zoran Vujnović: Vrlo je važan odnos obitelji i okoline prema mladima

Dr. Zoran Vujnović/Dr. Zoran Vujnović

Kaže nam i da je jako važno da roditelji i okolina budu racionalni, smireni, otvoreni i tolerantni prema tim adolescentskim "izletima u nepoznato" te da ne smiju biti agresivni i primarno odbacivati takve situacije.

U nedavnom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju istaknuo je i činjenicu da se nakon epidemioloških mjera socijalne izolacije javio značajno veći broj mladih koji imaju problema sa stjecanjem vlastitog, pa i spolnog identiteta.

Iz splitske policije nisu željeli govoriti o problemu suicida maloljetnika nego su nas tek uputili na MUP-ove podatke koji govore da je na području Hrvatske tijekom 2020. godine zabilježeno 59 suicida i pokušaja suicida osoba starosti od 15 do 18 godina, a godinu dana kasnije taj je broj bio 56. Na splitskom području u zadnje tri godine dogodila su se, nažalost, gore spomenuta dva samoubojstva maloljetnika u toj dobi.

Obveza cijelog društva

O ovom problemu smo pitali i Helencu Pirnat Dragičević, pravobraniteljicu za djecu, koja nam je kazala da je "sustavna briga o mentalnom zdravlju kao važnom aspektu sveukupnog zdravlja djece obveza ne samo roditelja i članova djetetove obitelji, već i cijelog društva – što uključuje i školu i zdravstveni sustav i sustav socijalne skrbi".

- Dijete se u periodu odrastanja susreće s intenzivnim promjenama koje ga ponekad zbunjuju ili plaše, s doživljajem da je izloženo pritiscima – roditelja, škole, vršnjaka, s brigom da neće ispuniti očekivanja s kojima je suočeno. Zato je jako važno da odrasli kontinuirano budu izvor podrške djeci tijekom odrastanja i u suočavanju s različitim krizama, a odgovornost je države da sustavnim mjerama to omogući.

image

Dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević: Nedostaje nam stručnjaka za mentalno zdravlje djece

Ronald Gorsic/Cropix

Smatram da je jako važno roditelje uputiti i ohrabriti da zatraže psihološku podršku za sebe i dijete, kada procijene da se teško nose s emocionalnim stanjem djeteta, osobito u situaciji u kojoj primjećuju zabrinjavajuće promjene u ponašanju i emocionalnim reakcijama djeteta, koje možemo prepoznati kao povlačenje u sebe, prekid kontakata s obitelji, kada pokazuju izrazitu nesigurnost, agresivnost, vide se u izrazito lošem svjetlu i sl.

Važno je posvetiti pažnju djetetu, razgovarati s njim, izraziti zabrinutost i bez osude i ljutnje pokazati spremnost da mu budemo podrška u prevladavanju teškog životnog razdoblja i svakako se konzultirati sa stručnjacima mentalnog zdravlja. Važno je i ohrabrivati i informirati djecu i mlade da i oni sami mogu zatražiti pomoć - govori dječja pravobraniteljica.

Pri tome ističe da je, kada se dogode iznimno teški događaji kao što su suicidi djece, a godišnje se evidentira nekoliko suicida i više desetaka pokušaja, uvijek potrebno zapitati se činimo li kao društvo dovoljno da se takvi događaji spriječe.

Nedovoljno stručnjaka

- Pri tome nije najvažnije na koji način i na kojem mjestu djeca pokušaju ili dovrše suicid, već jesu li prevencija i pravovremena pomoć i podrška djetetu i obitelji zakazali. Nažalost, roditelji i djeca često se nemaju kome obratiti u slučaju krize ili bilo kakvih drugih teškoća koje zahtijevaju psihosocijalnu pomoć i podršku, a koje mogu dovesti i do težih problema.

Ured pravobraniteljice za djecu godinama upozorava na to da je mentalno zdravlje djece ugroženo. Pandemija COVID-a 19 i potresi su na vidjelo iznijeli već poznate probleme u ovom području. Oni se prije svega odnose na nedovoljan broj stručnjaka za mentalno zdravlje na teritoriju RH.

Mentalno zdravlje djece i adolescenata važan je aspekt njihova sveukupnog zdravlja, čija zaštita mora biti dugoročna, sustavna i kontinuirana na području cijele države kako bi se prevenirali teži problemi i potreba za hospitalizacijom. Posebnu pažnju treba pokloniti pronalasku uzroka teškoća mentalnoga zdravlja djece i mladih te raditi na njihovu uklanjanju. Važno je i mijenjati ponašanja koja ugrožavaju mentalno zdravlje djece - smatra Pirnat Dragičević.

Ističe i da djeci mora biti osigurana psihološka prva pomoć u školama, koju mogu pružiti i educirani odgojno-obrazovni radnici, a potom i stručna psihološka pomoć koju će pružati psiholozi u sustavu obrazovanja, socijalne skrbi i zdravstva. Oni, pak, moraju biti dostupni svakom djetetu, neovisno o tome gdje živi, isto kao i psihijatrijska pomoć dječjih i adolescentnih psihijatara u slučaju kad je to potrebno.

Prioritet zajednice

- U lokalnoj zajednici trebaju biti organizirane lako dostupne multidisciplinarne službe za zaštitu mentalnoga zdravlja u zajednici, s dovoljno resursa za pružanje stručne podrške i pomoći djeci s problemima mentalnoga zdravlja, njihovim roditeljima i obiteljima, uz dodatnu pažnju i rad s obiteljima u riziku. U sredinama u kojima je zapošljavanje stručnjaka problem, trebalo bi organizirati rad mobilnih multidisciplinarnih timova.

U pogledu stanja u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji, iznimno važan i još uvijek neriješen problem odnosi se na osiguranje dostatnih kapaciteta za stacionarno liječenje djece te osiguranja kontinuiteta pružanja zdravstvene zaštite djeci i adolescentima koji boluju od najtežih mentalnih poremećaja s visokim rizikom za auto i heteroagresivna ponašanja.

Zaštita mentalnog zdravlja djece mora biti prioritet svake zajednice. Nužno je da država to prepozna te osigura dodatna ulaganja u ovaj segment ostvarivanja prava i interesa sve djece - zaključuje pravobraniteljica za djecu.

Znakovi za uzbunu

Na stranicama Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije svojedobno je objavljen članak psihologinje Janje Teglović u kojem se govori o zabludama i činjenicama vezanih uz suicid.

Tako se, uz ostalo, ističe da u više od 80% slučajeva potencijalne samoubojice najavljuju svoju namjeru prije nego što će pokušati izvršiti je, a vrlo često je izreknu prijateljima, kolegama ili obitelji.

- Osoba koja pokuša ili učini samoubojstvo prethodno jasno i direktno priča o tome, želeći tako privući pažnju i dobiti podršku jer to je poziv za pomoć. Osobu treba shvatiti ozbiljno i pružiti joj pažnju i tako možemo spasiti njezin život.

Za većinu osoba koje su pokušale ili izvršile samoubojstvo utvrđeno je da su duže vrijeme razmišljale o tome.

Suicidalna osoba obično daje mnoge znakove upozorenja (česti razgovori o samoubojstvu, česte misli o krivnji i samooptuživanje, sklonost samoozljeđivanju, poklanjanje dragih stvari, pozdravljanje na neuobičajen način, povećana uporaba sredstava ovisnosti, gubitak zanimanja za uobičajene aktivnosti i dr.)....

Većina ljudi koja pokuša ili počini samoubojstvo očajnički želi živjeti. Oni samoubojstvo vide kao rješenje za njih nerješivog problema koji donosi neizdrživu bol. Većina osoba koje su počinile samoubojstvo htjela je ukloniti bol – što je nešto posve drukčije od oduzimanja života.

Samoubojstvo je u velikom broju slučajeva moguće spriječiti, jer većina osoba koje počine samoubojstvo daje mnoge znakove upozorenja. Neki od tih znakova su: prejaka reakcija na kritiku i/ili izražena samokritičnost, agresivnost usmjerena prema sebi, ljutnja i bijes, kupnja oružja, sakupljanje lijekova, pisanje oporuke i/ili poklanjanje osobnih predmeta, završavanje značajnih veza, prijateljstava. Obratite pažnju na takve signale!

Što se ranije prepoznaju znakovi samoubojstva, veća je vjerojatnost da će se tragedija izbjeći.... - stoji u članku psihologinje Teglović, u kojem se naposljetku ističe i da “ne razgovarati o samoubojstvu znači odustati od pokušaja da se ono spriječi”.

Razgovor o toj temi znači brigu za probleme pojedinca i razumijevanje ozbiljnosti situacije, a nikako ne znači da osobi “dajete ideju”, već joj pokazujete da ste otvoreni čuti sve, koliko god bilo teško.             

14. ožujak 2023 19:20