StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetzaljubljena u prirodu

Šibenka u užem izboru za naj-radnika Hrvatske: Krajobrazna arhitektica Marta Živković Poropat kandidaturu je zaslužila u Istri, gdje ju je odveo život

8. studenog 2019. - 12:49

Kad je tajnica tvrtke "Rezidencija Skiper" d.o.o. iz Savudrije primila obavijest o prijavi na natječaj za naj-radnika u Hrvatskoj, u sklopu projekta "Mali svjetionik Hrvatske udruge poslodavaca", proslijedila ga je svim zaposlenicima toga nadaleko poznatog istarskog resorta. I svima je za prijavu na natječaj za najboljeg radnika u Hrvatskoj na pamet istovremeno pala ista osoba: Marta Živković Poropat.

Osim što je njihova izabranica do sada ušla u uži izbor od 15 naj-radnika Hrvatske, ona je „uzgred“ i šibensko dijete, od rođenja do mature.

Potom je, naravno, ostala biti šibensko dijete, ali su je rodni grad i njezina ovdašnja obitelj, mama Marina, tata Davor i brat Marko morali „ustupiti“, prvo Agronomskom fakultetu u Zagrebu, a potom i našem najvećem poluotoku Istri, gdje se preselila nakon stečene diplome kojom je stekla titulu magistre krajobrazne arhitekture. U Istri se zaposlila i udala.

Prvo je radila u "Plavoj laguni" d.d. u održavanju, potom za privatnu tvrtku u projektiranju i izvođenju projekata krajobrazne arhitekture i navodnjavanja, a posljednjih osam godina radi u tvrtki "Rezidencija Skiper" u Savudriji. Rukovodi odjelom Hortikulture u resortu koji, kako pišu u prijavi za natječaj njezini kolege, svaki dan izgleda kao da je izišao s naslovnice nekog časopisa...

U Zagreb je Marta otišla 1999., nakon šibenske Gimnazije u kojoj je, uz ostalo, uživala s profesoricom Ivanicom Belamarić raditi znanstvene i praktične radove koji imaju državne nagrade, a istakla se, bogme, i kao mlada novinarka u glasilu Međunarodnog dječjeg festivala. Na sve to danas gleda kao na lijepe uspomene s dozom nostalgije. Njezin studij na Agronomiji, za krajobraznog arhitekta, bio je multidisciplinaran i veoma teorijski i praktično zahtjevan, govori danas. I nije u početku imala pojma što će joj sve to donijeti i što će postati.

Smisleno urediti okoliš

Marta je danas ovlašteni krajobrazni arhitekt, članica Komore arhitekata, smatra da je posao krajobraznog arhitekta u domeni rada u okolišu presudan i mnogo manje valoriziran nego što zaslužuje.

- U Istri je situacija pomalo drukčija nego drugdje kod nas, ovdje ljudi shvaćaju da je potrebno smisleno urediti okoliš, i došlo je vrijeme kad za to više ne trebaju samo savjet nego i cijeli projekt. Kod stranih državljana koji kupe ili grade nekretnine u Istri, to se u potpunosti podrazumijeva.

Martina priča u struci počela je sa segmentom održavanja i učenja praktičnih znanja, potom primjenom znanja stečenog na fakultetu, i kroz projektiranje, integracijom jednog i drugog.

Danas radi u resortu u kojem uspijeva u potpunosti integrirati projektiranje i održavanje okoliša i koji je uistinu ogledni primjer u održavanju i primjeni krajobrazne arhitekture, govori Marta:

- Malo tko ulaže toliko u uređenje okoliša, no nemojte misliti da se na to samo tako troši neki bijesni novac! Moja ekipa i ja radimo i smišljamo, iz dana u dan, drukčiji sustav održavanja koji daje i bolje rezultate i koji mora biti racionalan.
U održavanju radimo cijelu godinu, ispratimo u potpunosti cijeli vegetacijski ciklus i svake godine poboljšavamo i podižemo standard u održavanju. Zahvalna sam što vlasnik tvrtke također ima viziju, spreman je uložiti novac i ima povjerenje u mene i moju ekipu.

Vidim po svemu da Marta vrlo smišljeno vlada tlom i biljnim materijalom savudrijskog resorta. Od ideje, projekta koji mora imati obaveznu održivost, do izvedbe pa i svakodnevnog rada s ostalim radnicima u Martinu odjelu.

- Jako puno držim do vode kao resursa, koristimo pitku vodu i to je razlog više da smišljam načine kako će sve izgledati tako kako izgleda, a da mogu, recimo, tjedan dana isključiti navodnjavanje. Na tih 6,5 hektara okoliša može se dnevno potrošiti mnogo vode. Izazov mi je smanjiti taj trošak, a to postižem na razne načine, od načina gnojidbe, malčiranja, pa dalje. Cijeli sustav navodnjavanja spojen je s mojim mobitelom i ako se slučajno uključi alarm nije mi teško i u tri u noći zatvoriti taj dio sustava, naravno, sve preko mobitela.

Ušteda vode

Naš sustav za navodnjavanje nije u potpunosti sofisticiran, nema senzore vlažnosti tla, nema vremensku stanicu, ne regulira se sam. U to svi zajedno ulažemo konstantnim obilascima terena, popravcima na rasprskivačima, svi smo kao policajci na terenu. Najviše se služim vizualnim inspekcijama terena i na taj način provjeravam koliko je dobar program navodnjavanja. Često ga modificiram prema uvjetima na terenu, i to je ogromna ušteda tako dragocjenog resursa.

Što se izgleda okoliša tiče, njezini su u prijavi napisali: „Nama je to jako lijepo. A njezinim rječnikom: „malčirala je gredice, smanjila evaporaciju, smanjila količine navodnjavanja, pojačala prihranu bilja“... što god značilo, rezultat je vidljiv“.

U Martinu je odjelu, najvećem u firmi, 18 radnika. Marta i njezin stručni suradnik Neš Sinožić, koji je po zvanju magistar fitomedicine, rukovode s još 17 radnika i - milijun biljaka. Svakoj znaju ime, svaku obilaze baš svaki dan, podijeljeni u četiri radne grupe koje je formirala. Svaka grupa dobila je na odgovornost jedan dio terena, svaka grupa na svom terenu obavlja sve poslove u okolišu.

- Kad oni kažu „moj teren“, nitko sritniji od mene! To znači da su ga posvojili i da će mu se optimalno posvetiti. Razgovaramo svaki dan, o svemu, stalno smišljamo nešto novo... Svi muški? A ne, ne... tri su cure i ostalo dečki.

Njezin odjel u resortu spada u rizičniji odjel, jer se obavljaju poslovi s posebnim uvjetima rada. Radi se sa strojevima i često na visinama, s raznim mineralnim gnojivima i sredstvima za zaštitu bilja. Marta je zadala stroge uvjete zaštite razrađene do najmanjih detalja, a alati se svaki dan nakon posla peru i dezinficiraju!

S njima uvijek radi i Marta sama:
- Ne radim sve fizičke poslove, ne kosim i ne režem živicu, ali uglavnom kad radimo nešto novo, npr. sadnju ili bilo kakve promjene u održavanju, obavezno moram sudjelovati u izvođenju. Kad osmislim novi projekt, volim im objašnjavati na papiru da je jasno prije nego što krenemo, pišem im zadatke na papir i podijelim, a najčešće se s njima latim posla.

Evo zgodnog „detalja“ iz opisa Martina lika i djela u prijavi njezinih kolega, zaposlenika resorta "Skiper":
„U jednom trenutku bilo je potrebno presložiti skladište keramičkih vaza koje smo imali, većina nije bila u upotrebi. To je ogromno skladište i osim okvirnog broja od 950 vaza (!) nitko nije znao kako točno izgledaju. Marta je odlučila sve vaze raspakirati, slikati, izmjeriti i katalogizirati. Možda će se jednog dana i prodati, a tko će kupiti ono što ne zna kako izgleda!? Na svaku kutiju je zalijepila sliku vaze s podacima i mjerama i nacrtala plan skladišta s lokacijom svake vaze! Činilo se pretjeranim u tom trenutku, ali danas nam služi kao vrijedna informacija koja ima i ekonomsku isplativost. Na isti je način riješila i skladište rasvjetnih elemenata za okoliš, zahvaljujući tome koristili smo materijal sa skladišta u novim uređenjima protekle dvije godine, a taj je posao odradila prije pet godina... Oduvijek nam je od pomoći bilo za kakve druge poslove koje obavljamo unutar tvrtke“.

Bilje i čovjek

I nikad ne uzima zasluge i ne govori „ja“, nego „mi“ - još kažu Martine kolege, a u resortu je više od šezdeset zaposlenih.
- Naravno da uvijek govorim „mi“! I jako puno pričam, takva sam... Sve što želim da se napravi uvijek objasnim zašto, a ne da bude - zato što sam ja tako rekla. Obožavam kad moja ekipa razmišlja o tome, kad mi postavljaju pitanja i nude prijedloge.

Ogromnu pažnju posvećuje gnojidbi bilja, uspoređuje to s ljudskim organizmom:
-To sam naučila na vlastitom tijelu: kada tijelu daješ konstantno visokokvalitetne nutrijente, bolje ćeš se obraniti od bolesti i nemoći, stvorit ćeš jak imunološki sistem. Ako dobro i sustavno gnojiš biljke, tada će, na primjer, trebati i manje vode. Dušik, fosfor, kalij i mikronutrijenti - to je ono što samo u omjerima mijenjaš tijekom sezone, jedno smanjuješ, drugo povećavaš, lako je „ugasiti“ vodu na nekoliko dana kad su biljke site, kvalitetno nahranjene - to vam je kao i s ljudima! Tako i o sebi vodim računa!

Zanima me i kako se Martinih 6,5 hektara "Skipera" nosi s potencijalnim bolestima?
- O tome vodimo silnu brigu i sve je mnogo lakše otkad je tu moj pomoćnik-suradnik, Neš Sinožić, stručnjak za fito medicinu.
Mnogo radimo na preventivi bolesti, velikim dijelom to postižemo adekvatnom prihranom biljaka i preventivnom zaštitom.
Imamo mnogo palmi, sustavno ih štitimo od drvotoča i palmine pipe, svjesni smo da privatni vlasnici uokolo to tako ne čine i stoga smo uvijek na oprezu i minimalno tri puta godišnje angažiramo ovlaštenu vanjsku tvrtku da obavi posao. Druge „sezonske“ bolesti (uši, pepelnica itd.) rješavamo sami, djelujemo odmah na samom početku zaraze, i naravno da na tolikoj površini sve ne može biti isključivo bio-bio! No i na to jako pazimo. Dosta uklanjamo mehanički. Naše četiri ekipe stalno „skeniraju“ cijeli prostor, jer valja brzo uočiti i djelovati.

Kaže još Marta da joj je trebalo vremena da uspostavi sustav jer kad je tu počela imala je trideset godina i za mnoge bila dijete. Posegla je za teškim promjenama, trebalo joj je šest godina dogovaranja sa samom sobom, kako danas govori - rezultat se, što bi njezini u firmi rekli, ovdje vidi prostim okom!

- Ovaj je posao integriran u cijeli moj život, tu nema granica, sve je to jedan krug i u njemu uživam! Moj suprug je također u istoj struci i ima svoju tvrtku.

Dodajmo još da je Martin projekt i plaža Kempinski i nova VIP zona, koja se nalazi iznad novouređene plaže.
- Arhitekt je projektirao sve arhitektonske elemente plaže, a moji vrtlari i ja okoliš. U izvedbi smo radili s građevinarima koji su postavljali velike strukturne elemente (teške kamene blokove), a sve ostalo, npr. gabionske zidove slagali smo sami, doslovno kamen po kamen.

Primjerice, nova lokacija VIP Brdo izrađena je bez veće mehanizacije, pravi ručni rad. Jako sam ponosna na moje vrtlare i zahvalna što smo tako dobro odradili ovaj projekt.

Na moje pitanje koliko sve to izgleda prirodno, evo što Marta kaže:
-To ne može izgledati prirodno u smislu neuređivanog okoliša - prirodnog, jer je sve iznova građeno. Golf izgleda prirodno jer je u potpunosti uklopljen u okoliš, izmiješan s poljima, vinogradima i maslinicima okolnih stanovnika a tu gdje je sam resort nije bio baš pristupačan teren, veće krajobrazne raznolikosti. Naše su vile dobile okoliš, kao i svaka kuća, a rezidencijalni dio naselja je više kao park. Rubno je sve prirodno, nema tu velikog skoka, nije da iz potpuno neuređenoga ulaziš u potpuno sređeno.

Povijesni park

Vlasnik hotela "Kempinski Adriatic" na Crvenom vrhu također je vlasnik hotela "Kempinski Palace" u Portorožu, pa stoga Marta i njezina ekipa i tamo rade. Trenutno su u fazi izvedbe radova na rekonstrukciji povijesnog parka u okolišu hotela "Kempinski Palace". Povijesni park u okolišu hotela je spomenik krajobrazne arhitekture. Uređenje povijesnog parka je neobarokno, formalne živice izrađene su od biljke šimšir koja je doživjela sudbinu šimšira ili buksusa diljem obale: uništio ga je šimširov moljac. Protiv njega nema više smislene obrane, nema prirodnog neprijatelja, a što ga više tretiraš to je otporniji i šimširov moljac ima više generacija tijekom godine. Tu nam je pošast donijela uglavnom promjena mikroklimatskih uvjeta, kaže Marta:

- Napravili smo elaborat kako rekonstruirati zaštićeni spomenik krajobrazne arhitekture bez puno promjena, konzervatori su ga prihvatili. Umjesto šimšira stavili smo kozju krv (Lonicera nitida). Lonicera se ne razlikuje puno od šimšira i slika parka neće biti promijenjena. Zaštita šimšira tretiranjem ovdje ne bi bila smislena i održiva.
Danas ne možeš špricati ni ukrasne biljke bilo kojim sredstvom za zaštitu bilja, sve je točno propisano.

Pitam još Martu što joj se čini od šibenskih zelenih površina. Malo će koje stablo ostati pošteđeno, eno je nekidan jedno posječeno i ispred zgrade zvane „Riječanka“...

- Kad dođem kući, budem tamo dva-tri dana, uglavnom se posvetim obitelji i prijateljima, moram priznati da nisam mnogo vremena provela analizirajući okoliš. Svjesna sam da ima zapravo premalo oblikovnog zelenila u gradu, i ima mnogo mjesta za napredak. Danas kada kreću sustavna arhitektonska preuređenja značajnih lokacija u gradu smatram da osoba moje struke mora biti uključena. Ja sam svakako zainteresirana pridonijeti svojim iskustvom. Voljela bih biti u mogućnosti spriječiti devastacije u okolišu grada, kao što je sječa pitospore uz skale katedrale, to me ražalostilo do suza.

Ona je svjetionik novog doba

Njezini u Skiper resortu ovako su završili svoju prijavu Marte Živković Poropat na natječaj Malog svjetionika za naj-radnika Hrvatske:
„Zbog svih tih kvaliteta Marta je svjetionik - postojano svjetlo koje, neovisno o jačini profesionalnih i osobnih nevera, izazova i rizika, označava sigurnost, pouzdanost, povjerenje i mirnu plovidbu. Najstariji hrvatski svjetionik u funkciji je upravo u Savudriji. Naša Marta sa svojih 38 godina je svjetionik novoga doba koji stalno grabi naprijed, prati trendove, mijenja se i uči, ali njezini su temelji ipak one tradicionalne i vječne ljudske i profesionalne vrijednosti - marljivost i poštenje. Bez imalo dvojbi predlažemo Martu Živković Poropat za nagradu za naj-radnika Hrvatske, da se njezin rad prepozna i vrednuje i izvan našeg kolektiva“.
Da će glasovi doći i iz rodnog Šibenika od svih koji Martu poznaju, o tome ne dvojim!
Sve što treba je otvoriti www.malisvjetionik.hr i glasati... do 22. studenoga!

25. travanj 2024 11:33