Iako se cijene "zezalica" u Hrvatskoj napumpaju u vrijeme ljetnih festivala koje pohodi mlada, razdragana i platežno nadmoćna klijentela, ono što je zanimljivo je to da, unatoč sveopćoj inflaciji u zadnjih godinu dana, uslijed koje je većina stvari poskupila između 20 i 30 posto, se ulične cifre trgovine drogom uopće nisu mijenjale. Jasno, i dileri trebaju plaćati gorivo pri transportu, sirovine su skuplje, prisutni su zastoji u lancu opskrbe, a novac je općenito obezvrijeđen. I onda, kako objasniti ovaj fenomen?
Prošlo je već dva tjedna od osme Ultra Europe, festivala ultrakomercijalne elektroničke glazbe tijekom kojeg kroz Split prodefilira 80 tisuća ljudi koji se nadaju svojim kućama vratiti s lijepim uspomenama. I dok neki slabije neupućeni u festivalsku scenu uspoređuju ovu manifestaciju "ljubavi i slobode", na kojoj su posjetitelji čvrsto umotani u nacionalna obilježja, s legendarnim Woodstockom, jedna od rijetkih zajedničkih točaka ovih događaja jest obilna konzumacija alkohola, ali i nekih drugih narkotika.
Tako je tijekom trajanja festivala zaplijenjeno 504 komada tableta ecstasyja, 524 grama marihuane, 35 ampule i 29 grama MDMA-e, 198 grama kokaina, 161 gram hašiša, 30 grama speeda i 15 grama ketamina, za što su naplaćene kazne u ukupnom iznosu od otprilike pola milijuna kuna. Iako se ovo mogu učiniti kao visoke brojke, usporedbe radi, na Exit festivalu u Novom Sadu je 2019. oduzeto 22 kilograma droge. Radi se, očito, o dvadesetak puta većem ulovu, s tim da je te godine omiljeni srpski festival posjetilo oko 200 tisuća ljudi, dok je ovogodišnju Ultru doživjelo 160 tisuća partijanera. Dakle, (ne)popularni "ultraši" i nisu toliki ljubitelji droge, iako ih se takvima često prikazuje.
Ono što još ide u prilog ovoj činjenici je to što je općepoznato da se mladcima oko stadiona, na kojima elitno plaćeni muzičari puštaju melodije od par tonova s USB sticka, uvaljuje sve i svašta. Mrvi se šećer, krade se brašno iz bakine kuhinje i struže glet iz portuna. Kidaju se kesice čaja i miješaju s bosiljkom ili origanom, ovisno tko što voli. Kupuju se (ili kradu) dječji bomboni, a prošle godine su, navodno, hit bili oni šareni psići pakirani u plastičnoj "kućici". A posebno je legendaran tzv. triangle - Caffetin koji je vrhunski utjelovio ulogu ecstasya.
Nije ni tajna - dapače, vješti trgovci se svake godine, kako i priliči, hvale ovim uspjesima - da cijene narkotika (ili njihovih impotentnih supstituta) oko Ultre idu u nebo. Točnije, povećaju se dva do tri puta. Gram loše trave, poznatije i kao "albanuše", se cijeni i do 200 kuna, baš kao i "boba" te "komad" speeda. Ista količina MDMA-e bude nekih 100 eura, baš kao i, zadnjih par godina favorit među mladima, ketamin - inače sedativ za konje. Ono što se kod nas zove kokainom, a u čemu ima, procijenjuje se, u najboljem slučaju, 60-70 posto kokaina (toliko su detektirale analize zapljene u luci Ploče, a ulični prah češće ima oko 20 posto koke), se kreće između 1000 i 1500 kuna, ovisno o (ne)kvaliteti, a neki naivci za njega izdvoje i po 300 eura.
Teodora Groshkova, viša znanstvena analitičarka u Europskom centru za praćenje droga i ovisnosti o drogama, je u svom istraživanju primijetila da čak i povijesno visoke stope inflacije koje utječu na formalno gospodarstvo Europe neće nužno dovesti do viših cijena ilegalnih supstanci. Doduše, ono što se u tim situacijama događa je tzv. "škrta inflacija", uslijed koje dobavljači smanjuju kvalitetu svega što prodaju kako bi amortizirali rastuće ulazne troškove. Do sada, međutim, "snaga droga raste ili barem ostaje ista", kaže. Također bi moglo biti da kriminalne organizacije imaju tako velike profitne marže da su u stanju "apsorbirati inflatorne udare", kaže Groshkova. "Radije ne bi, ali mogu".
"Najlakše je ne prominit cijenu, nego zamišat s više aditiva, jer tako ne moraš nikome ništa objašnjavat. To je ka onaj vic sa cijenon goriva: Meni je cifra uvik ista - uvik ulijen 200 kuna. Speed je, recimo, jeftiniji 50 posto nego pred desetak godina, al je kvaliteta nekih tri puta lošija", priča nam Mirko, bivši diler iz Kaštela koji sada vozi Uber. Upravo on nas je, prilikom slučajne vožnje, zainteresirao za ovu temu. Kaže da lokalnu cijenu droge najčešće periodično, u dogovoru, odlučuju lokalni krupni dileri, čija je zarada tolika da ih previše ne dira stanje općeg gospodarstva. Bar dok se ne akumulira značajniji pad profita, a za to je ipak potrebno neko vrijeme.
"Krijumčari ilegalnim supstancama nemaju iste lance nabave ka ostali sudionici tržišta, ali se tu svakako radi o vrhunski uhodanoj mašineriji. Za prevest drogu od točke A do točke B, pa i dalje, moraš podmazat par kotačića. Takvi su dogovori odrađeni stiskom ruke i automatski se odnose na duži period. Sigurno se neće ti ljudi ponovo sastajat sa svakin povećanjen cijene goriva od kunu-dvije. To ne ide tako. Osim toga, trošak goriva je, u usporedbi sa zaradom u crnoj ekonomiji, jednostavno smiješan. A ukoliko netko pak odluči izvolijevat i prenemagat se, budite sigurni, kriminalci imaju jako uvjerljive metode uvjeravanja", objašnjava taksist u maniru vrhunskog stručnjaka.
Spomenuta Groshkova sugerira da su ilegalni lanci opskrbe u Europi postali vrlo učinkoviti kako su se "agilne" bande profesionalizirale. Analiza Agencije EU za droge i Europola opisuje kako, koristeći sofisticirana šifrirana sredstva komunikacije, vođa organizacije, sa sjedištem u Ekvadoru, pregovara s južnoameričkim narko kartelima te onda organizira ogromne pošiljke kokaina u glavne luke u Europi i, uz pomoć suučesnika iz Italije, Nizozemske i Albanije, drogu distribuira potrošačima diljem starog kontinenta. Globalizacija, koja je općenito u remisiji, živa je i zdrava kada je u pitanju crno tržište narkotika.
Hrvoje, koji "stuff" kupuje preko dark weba, dijela interneta preko kojeg se, više-manje, neometano odvijaju ilegalne transakcije, svjedoči da ni tamo cijena droge nije rasla proteklih godinu dana, ali i kako su upravo krenula poskupljenja.
"Prije dvije godine je "botun" (op.a. ecstasy), na njih 1000, košta sedam - osam kuna, a sad nigdi ne moš nać ispod 11 - 15. To se diglo u zadnjih par miseci, otkad je poskupilo gorivo ovoliko. A i kvaliteta droge je u drastičnom padu, dodaje se više aditiva. Stalno čitan forume, svi uspoređuju zlatno doba dark weba od 2013. do 2019. s trenutnon situacijon. Danas ima manje sigurnih online trgovina, manje pouzdanih prodavača i manje čiste droge", kaže nam.
Dodaje kako je u nas skunk (vrhunska trava) oko 5000 eura po kilu, dok je putem interneta ta pošiljka nekih sedam - osam tisuća eura, zbog transporta i volumena. "Najveći problem za dilere je napredak tehnologije. Vanjski faktori poput cijene goriva ne utječu na cijene koliko to može učiniti naprednija oprema koja se počela koristit u pronalaženju ilegalnih supstanci pri transportu", upozorava Hrvoje.
Međutim, tehnološki iskorak također ide u prilog narko-miljea, pošto pomaže u efikasnijem uzgoju i preradi sirovine. Uz dodatne faktore, kao što su organizacijske promjene trgovaca, poput poboljšanja u logistici i transportu, stanje stvari je takvo da cijena droge općenito ima trend pada tijekom vremena. Dobar primjer je kokain, čije su cijene relativno stabilne otkad su pale s najviših vrijednosti u 80-ima, kada je Peru bio vodeći proizvođač, ali je ulaskom Pabla Escobara i drugih kolumbijskih trgovaca na tržište, "bijelo" postajalo sve dostupnije za krajnjeg korisnika donoseći novootkrivenu organizaciju i brutalnu učinkovitost.
"Pad cijena kokaina u 80-ima odražava industrijalizaciju posla s tom drogom", objašnjava Tom Wainwright, urednik The Economista i autor knjige "Narkonomija: Kako voditi narkokartel" te dodaje: "Ekonomija razmjera smanjila je troškove prerađivača, a sama količina proizvoda koja je, umjesto u malim pošiljkama počela stizati avionom, označila je pad cijena, jer je ponuda nadmašila potražnju. Osim toga, proizvođači u Južnoj Americi poboljšali su proces koji su koristili za izdvajanje kokaina iz lišća koke, što im je omogućilo povećanje proizvodnje bez potrebe za dodatnim uzgojem usjeva."
U kasnim 2000-ima i početkom 2010-ih, cijene kokaina počele su rasti s najnižih razina zabilježenih sredinom 2000-ih, vjerojatno zbog kombinacije razloga. To je bila točno točka u kojoj je rat meksičkog predsjednika Calderona protiv kartela krenuo, a razina nasilja u Meksiku je naglo porasla. Ova borba je sigurno povećala troškove kartela i djelomično prekinula opskrbu kokainom, uzrokujući rast cijena. Dodatno, ističe Wainwright, tijekom ranih 2000-ih potražnja za kokainom u Europi prilično je naglo porasla. No, kako se proizvodnja koke u Kolumbiji udvostručila između 2013. i 2015., stvari su opet došle na svoje.
Dominik, koji se već par godina bavi uzgojem CBD konoplje, one bez THC-a, dakle legalne, se žali da njemu kao indoor uzgajivaču značajno rastu troškovi, misleći tu prvenstveno na struju. "Mi ćemo morat dizat cijenu, pošto upotrebljavamo jake reflektore, a cijena struje se skoro poduplala. Oni koji se bave outdoor sadnjom se ne moraju s ovim zamarati, pošto je sunčeva svijetlost, bar za sada, besplatna. Cijena njihovih proizvoda će, zbog izrazite konkurencije, vjerojatno put dole u narednom periodu", prognozira poljoprivrednik, koji je nemalo upućen i u tržište one trave koja je van zakona.
Približava nam kako će, kada u 2023. uđemo u Schengen, s ulica potpuno nestati "garica" iz Albanije, pošto će značajno porasti cijena njenog uvoza, dok će paralelno, u teoriji, opast skupoća nabave skunka koji se proizvodi u Španjolskoj, Italiji i Nizozemskoj. Ipak, upozorava, postepeni proces legalizacije marihuane sve više istiskuje crno tržište, a kada se država umiješa u trgovinu onda, jasno, rastu i troškovi za krajnjeg korisnika.
"Do pred 15-ak godina je trava dolazila u Dalmaciju uglavnom iz Zagreba, a tamo iz zapadne Europe. Pričamo o kvalitetnijem albanskom uzgoju, čega je kesa od 50 grama bila 250 kuna. Danas je ta cifra skoro deset puta veća, ali je zato i kvaliteta bolja. Doduše, i dalje pričamo o travi s oko 10 posto THC-a, dok se skunk može naći i sa 25 posto. Inače, ja bi reka da je danas dobrih 30 posto "žiže" proizvedeno lokalno šta bi, kao, trebalo smanjit cijenu. Ali, prije nije toliko puno ljudi "vrtilo" ka sad. A ti novi šta dođu ne kupuju u velikog nabavljača, nego non stop raste broj ovih manjih šta uzmu 25 grama i od kojih svatko mora "udrit zub", na taj način dižući cijenu. Tako, uostalom, funkcionira i čitava današnja ekonomija", ističe Dominik.
Za stručno mišljenje smo se obratili i trima profesorima ekonomije, od kojih su se dvoje ispričali, uz objašnjenje da "nisu dovoljno upućeni u temu". Treći, Dean Sinković, prodekan i profesor na Fakultetu ekonomije i turizma u Puli, se također nemalo iznenadio na naš upit, uz komentar da se radi o veoma interesantnom fenomenu kojeg bi valjalo dodatno proučiti. Ipak, bio je dovoljno zainteresiran da ponudi svoju špekulaciju o ovoj nekonvencionalnoj tržišnoj pojavi.
"Mogu samo pretpostaviti da je udio troška goriva u njihovim ukupnim rashodima oko pet posto, što je zanemarivo malo. Uz to, prinosi u tom poslu su izuzetno visoki, što dodatno doprinosi manevarskom prostoru za amortiziranje eventualnih gubitaka, a poreze, jasno, ne plaćaju. Također, radi se o luksuznom dobru pa bi bilo svrsishodno usporediti kretanje veleprodajne cijene narkotika s onom dijamanata ili umjetnina, koje, isto zbog visokih marži, u pravilu nemaju snažan rast (op.a. u posljednjih godinu dana je burzovni indeks dijamanata narastao devet posto, a umjetnina 26 posto)", sugerira stručnjak za monetarna pitanja.
S obzirom da je recesija pred vratima, a vjerojatno i stagflacija, a znajući da su u periodu loše ekonomske situacije ljudi skloniji bijegu od stvarnosti, upitali smo Sinkovića kako bi to moglo utjecati na cijenu narkotika?
"Ako potražnja raste, a trebala bi, zbog krize i jer je riječ o neelastičnoj potražnji kod koje će se konzumenti odreći većine drugih stvari da dođu do ovog dobra, raste i cijena. Međutim, pošto će vjerojatno uslijediti razdoblje smanjene kupovne moći, pretpostavljam da će ponuda upratit potražnju na način da se iznosi ne trebaju pomijerati. Na tom tržištu ponuda ne bi trebala biti problem, ali stvari postanu škakljive kada se prekinu opskrbni lanci i zatvore se dobavni kanali. Svakako, vjerujem da su profiti trgovaca drogom već maksimizirani i da su oni jako dobro iskalkulirali najvišu cijenu za koju mogu prodati svu svoju robu pa se sad, usred opće inflacije, stječe dojam da su "fer"", razmišljanje je ovog profesora.
Opskrba je, poznato je, bila blokirana u vrijeme korone, a Dominik se prisjeća tih "teških vremena": "U koroni su svi pojačano pušili, a počeli su čak i oni koji inače nisu od toga, jer nisu imali šta radit. A, kako je zbog mjera bila malo jača suša, peja lipog skunka je otišla sa 300 i na 450, šta je zapravo skuplje od EU standarda. Ali, ono šta je interesantno, a i karakteristično tržištu droga, jest da je s prvom jačom pošiljkom cijena opet pala na dotadašnje razine, za razliku od klasičnog gospodarstva di se to skoro nikad ne događa. Ljudima koji prodaju te stvari je vjerojatno više u interesu da prodaja ide nego da profit raste. Tako da ispada da su dileri pošteniji od korporacija", smije se ljubitelj konoplje.
Hrvoje, koji isto voli zapaliti joint, potvrđuje da je u lockdownu situacija bila škakljiva, ali on je imao punu teglu "meda". "Dok pola grada stoji u suvilu, druga polovica puši klasu. Znate kako vam je to? U trenucima kriza, isto ka u legalnoj ekonomiji, najgore bude najnižem staležu. Menadžment ostaje pri bonusima, dok se broj radnika drastično smanjuje ili dobijaju manju plaću. Tako da taj pojam "fer" možeš nać na istom mistu di i u standardnoj ekonomiji - na najnižim granama di brojevi ne igraju ulogu nego ljudi."
Mirko je isto jedan od psihonauta koji su dovoljno dobro umreženi da im se teško može dogoditi da im pofali stimulansa, a da ih se pritom ne opali po džepu. "Svi smo mi ka srednjoškolci plaćali više nego oni stariji. U istoj kategoriji su i IT-jevci i akademici jer ne vole kontakte s grubim ljudima pa će za normalnu uslugu, uz prijateljsko piće i bez pištolja, morat platit malo skuplje. Ali, kako ja uvik kažen, s drogon ne kupuješ grame nego iskustvo. Uvik postoje oni koji cijene kvalitetu i dat će za nju koliko triba, ali i oni koji će odvojit samo onolko koliko su zamislili pa, ako diler traži više, će ovi ić uzest u nekog drugog, bez obzira na kvalitetu", govori.
Iskusni Kaštelanin nam je za kraj otkrio i da je proteklih mjeseci u okruženju popadao dosta veliki broj dilera pa su se malo zategle špine. Zbog toga se u nabavu treba ići zaobilaznim putevima, preko više ruku, što ne utječe blagotvorno na profite većih trgovaca. To, zasad, nije podiglo ulične cijene, ali Mirkova je prognoza da igrači crnog tržišta u Hrvatskoj strpljivo čekaju uvođenje eura, nakon čega će zaokružiti cijene. Jasno, na uštrb svojih klijenata.
"50 grama trave, koja je sad oko 2500 kuna, će se zaokružit na 350 eura, šta je povećanje cijene od nekih pet posto. Isto će bit, recimo, s gramom "brzine" koja će bit 15 eura, 13 posto više nego sad. Znate, u tim krugovima se ne gleda "u sitno", to nije frajerski. Izračuna si da je gram od 100 kuna 13 eura? Kojih 13 eura sinko, nek ti doma mater proda za 13 eura! Ko je vidia da diler vraća ostatak u kovanicama? S njon može jedino gađat cicije koje plaču zbog jednog il dva eura. Aj ti lipo izađi kroz vrata i idi tamo di će ti primit te bugare. A to je - nigdi", zaključuje naš sugovornik.