Dosadašnja predsjednička kampanja nije se nimalo dotakla budućih odnosa predsjednika/predsjednice i premijera. Iako je politički suživot s Vladom važan za rad predsjednika države, kandidati o tome ne govore gotovo ništa. U slučaju pobjede Kolinde Grabar Kitarović stvari su nešto jasnije: ne treba očekivati velike promjene u odnosu na proteklih pet godina.
No, pobijedi li Zoran Milanović, situacija bi mogla biti drukčija. Milanović je više puta rekao da će se u svom mandatu čvrsto držati Ustava i zakona. A Ustav i zakoni u području vanjske, sigurnosne i obrambene politike predsjedniku Milanoviću daju mogućnost da Plenkoviću u nekim stvarima zagorča posljednju godinu mandata, piše Jutarnji list.
Ovo je 8 potencijalnih situacija u kojima bi se Milanović mogao naći u sukobu s Plenkovićem.
1. Tko će naslijediti Mirka Šundova na čelu Glavnog stožera HV-a?
Jedna od prvih kadrovskih odluka predsjednika države trebalo bi biti imenovanje novog načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske. Aktulanom načelniku generalu Mirku Šundovu mandat istječe 1. ožujka i nema pravo na novi mandat. Iako u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama vole isticati da svaki časnik nekoliko godina unaprijed mora znati kako će mu ići karijera, u slučaju načelnika Glavnog stožera takva praksa se ne primjenjuje.
Posljednjih godinu dana na pitanje zna li se tko dolazi nakon generala Šundova odgovor je uvijek “za to ima vremena”. A vrijeme curi. Prema Zakonu o obrani, “Predsjednik RH imenuje načelnika na prijedlog Vlade RH i nakon pribavljenog mišljenja saborskog Odbora za obranu”. U kuloarima se zasad vrte imena dvojice visokih časnika, ali u slučaju pobjede Milanović bi se odmah na početku mandata mogao postaviti čvrsto prema premijeru i ministru obrane i iskoristiti prvu pravu priliku za konzumaciju svojih ovlasti.
2. Uvodni dokaz snage: odabir svojeg čovjeka na mjesto šefa tajnih službi
Otprilike dva mjeseca nakon načelnika GS-a, premijer i predsjednik/ca morat će se dogovoriti i oko imenovanja ravnatelja SOA-e. Aktualnom ravnatelju Danielu Markiću u svibnju istječe mandat, ali može biti reizabran na tu dužnost. No, prošlost nam pokazuje kako su premijer i predsjednik po pitanju šefa tajnih službi teško postizali suglasje čak i kad su bili iz istog političkog bazena.
Milanović bi, u slučaju pobjede, imao sasvim dovoljno vremena da se do izbora ravnatelja informira o stanju u sustavu i odluči hoće li na ovom pitanju ulaziti u sukob s premijerom. Povijest nas uči da šefovi države do sada nikad nisu propustili priliku tvrdoglavo inzistitrati na “svom” čovjeku na čelnom mjestu SOA-e.
3. Slijede imenovanja veleposlanika po ukusu bivšeg premijera
Ovo je još jedno područje gdje Ustav predsjedniku Republike daje visoke ovlasti. Predsjednik na prijedlog Vlade donosi odluku o postavljanju veleposlanika. U ovom je trenutku u diplomatskoj mreži upražnjeno mjesto veleposlanika u Njemačkoj. Uz to što upravo Njemačka nadzire hrvatsko predsjedanje EU-om i potom od Hrvatske preuzima predsjedanje, Berlin je za Hrvatsku iz mnogo drugih razloga važan pa je izuzetno bitno što brže imenovanje veleposlanika.
Ne treba sumnjati da bi Milanović i Plenković na tom mjestu željeli imati “svoj” kadar. Prema mišljenju analitičara, u hrvatskoj diplomatskoj mreži Milanoviću bi najveća crvena krpa mogao biti Igor Pokaz, veleposlanik u Velikoj Britaniji. Nije tajna da ga Milanović ne voli još iz vremena kad su zajedno radili u Ministarstvu vanjskih poslova, a činjenica da je Pokaz Plenkovićev kum dodatno komplicira stvar. Stoga se predviđa da bi to mogla biti još jedna točka sukoba.
4. Milanović smatra da rat u Afganistanu više nije NATO-ov rat
Nakon što je u ljeto u Afganistanu poginuo hrvatski vojnik, Milanović je poručio: “To nije naš rat, to nije čak ni NATO-ov rat. Povlačenje Hrvatske vojske iz Afganistana je tema o kojoj treba razgovarati”. Da takvu izjavu nije dao pod dojmom prve hrvatske žrtve u toj zemlji, Milanović je potvrdio i prije mjesec dana izjavom: “Ja sam bio među onima koji su sudjelovali u donošenju političke odluke da Hrvatska vojska ide u Afganistan 2003. Afganistan 2003. je jedan razlog, 16 godina kasnije treba vući tu vojsku van. Dakle, tamo nam više nije mjesto. Nije nam mjesto iz sigurnosnih i ekonomskih razloga, to je opasno”.
Kad bi Milanović imao priliku s Pantovčaka inzistirati na povlačenju HV-a iz Afganistana, to bi sasvim sigurno izazvalo velike prijepore s premijerom, ali i sa Sjedinjenim Državama i NATO-om.
5. Borbene avione Milanović želi nabaviti izravnom pogodbom
Milanović podržava obnovu borbene eskadrile, ali se ne slaže s načinom na koji to radi Plenkovićeva Vlada. On smatra da je potrebno sjesti za stol s predstavnicima Vlade SAD-a kao strateškim partnerima i direktno dogovoriti kupnju aviona. Protivi se natječaju koji provodi sadašnja Vlada.
Bude li Vlada i dalje otezala sa slanjem zahtjeva za ponude, a Milanović osvoji predsjednički mandat, on bi na nekoj od sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost mogao zahtijevati zaokret u procesu nabave i direktan dogovor s Amerikancima. U tom slučaju sukob s premijerom bio bi neminovan.
6. Za Milanovića je Mađarska “mala i beznačajna zemlja”
“Prijateljstvo između Mađarske i Hrvatske primjer je za cijelu Europu”, izjavio je ovih dana ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Takva tvrdnja Milanoviću nikada ne bi pala na pamet. Povijest sukoba s Orbánom seže još u Milanovićev premijerski mandat i netrpeljivost se nije smanjila.
Milanović je upravo Orbána nedavno proglasio malim diktatorom. S druge strane, Orbán je u svom govoru naciji Milanoviću poručio da je na Mađarskoj slomio zube. A kako bi se prema Mađarskoj i Orbánu odnosio kao predsjednik, Milanović je nedavno objasnio: “Nemam nimalo razumijevanja za Orbána. Sva sreća pa je Mađarska mala i beznačajna država. To neće biti moje društvo kad budem predsjednik, moje će društvo biti u Parizu”.
7. Izlazak Hrvatske iz općepriznaterat Inicijative triju mora
Inicijativu su još prije tri godine formalno pokrenuli hrvatska predsjednica i poljski predsjednik, ali ona nije naišla na oduševljenje kod premijera Plenkovića pa sve ove godine nije bila njegov vanjskopolitički prioritet. No, na opće iznenađenje ta inicijativa se nalazi u Programu hrvatskog predsjedanja Vijećem Europske unije, pa sada i premijer stoji iza nje. Milanović je tu na drugoj strani: “To je bezglava i besmislena i potencijalno opasna inicijativa”. S Pantovčaka bi vjerojatno inzistirao da Hrvatska izađe iz nje.
8. Pokušaj ponovnog problematiziranja uvođenja eura u Hrvatsku
Iako je to izvan predsjedničkih ovlasti, uvođenje eura još je jedno područje gdje bi Milanović, kad bi postao predsjednik, mogao stvarati probleme premijeru. On je, suprotno Plenkovićevim tvrdnjama i Lisabonskom sporazumu, protiv bespogovornog prihvaćanja eura.
“Prije prihvaćanja eura treba dobro razmisliti, jer ćemo tako jednom zauvijek ostati bez nacionalne valute, a kakva je - takva je, naša je”, poručio je ovih dana s predizbornog skupa. Doduše, u srpnju je govorio drukčije i poručio: “Hrvatska u euru za pet godina, zašto ne”, ali i tada uz napomenu da nije za uvođenje eura na referendumu i na sastancima s MMF-om, “nego kao zajednica ljudi koji misle i donose odluke o svojoj sudbini”.