- Hrvatskoj treba polupredsjednički sustav - kaže Marko Jelić, nezavisni kninski gradonačelnik. Iako, kako kaže, svjestan da bi mogao "trpiti napadaje čuvara demokracije", ne libi se javno izići s ovom idejom i nudi argumente za raspravu.
- Polupredsjednički, a ne predsjednički, da ne bi bilo zabune, također je demokratski sustav, samo što nije kao sadašnji potpuno parlamentarni, tj. poluparlamentarni. Problem je što kod nas u ovome trenutku nedostaje odgovornosti. Nitko ne odgovara i svi sa sebe skidaju odgovornost. Jedini, i to najviši dužnosnik koji je izabran većinom glasova građana jest predsjednik. Osim toga, umalo pa svi sustavi koji dobro funkcioniraju u našoj okolini, Europi i svijetu su polupredsjednički. Izuzetak od toga su skandinavske zemlje, koje imaju izrazito razvijenu demokratsku svijest. Kod nas ona ne funkcionira, unatoč našim željama i htijenjima - tvrdi Jelić.
U hrvatskom slučaju to bi bio povratak na ono što smo imali 90-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme vladavine dr. Franje Tuđmana.
- U načelu taj je sustav bio dobar. Imao je doduše svojih mana i svima su nam poznate, imamo ih i danas, ali imali smo tada rat i održali smo se zato što je sustav odlučivanja bio puno efikasniji. Za razliku od tada, danas nema odgovornosti i nema efikasnosti. Vi jednostavno nemate koga prozvati. Ja ne kažem da ne možemo ići i prema kancelarskom sustavu, samo što izbor treba dati narodu a ne Saboru, odnosno stranačkim elitama. U ovome trenutku u Saboru imate 151 osobu, ali nema prave odgovornosti – navodi kninski gradonačelnik, ističući da je u odnosu na prije četiri, 10 ili više godine politička kultura u nas došla na jednu višu razinu.
Dobar primjer funkcioniranja polupredsjedničkog sustava u praksi nalazi u onome što danas imamo na razini lokalne i regionalne samouprave.
- Kada izravno izaberete načelnika, gradonačelnika ili župana, on ima i legitimitet i odgovornost. Nitko u slučaju neuspjeha ne proziva vijeća i skupštine, već ovaj trojac ako stvari ne štimaju. Vlada je u biti sporedni oblik demokratskog odlučivanja, jer je nju izabrao Sabor, a on je prilično rascjepkana cjelina. Predsjednik u polupredsjedničkom sustavu kakav smo već imali je osoba birana od većine građana i on je predstavlja svojim imenom i prezimenom, ali joj i odgovara. Danas to nije tako.
Koji su za vas dobri primjeri u svijetu za kojima bi se Hrvatska trebala voditi?
- Francuska ima takav ustroj desetljećima. Ili, iako znam da ljudi ne vole čuti za Rusiju, ali ona je realno gledajući jedna stabilna zemlja iako ima 150 milijuna stanovnika i suočena s različitostima i izazovima. Kod nje bi trebalo poraditi na nekim aspektima, ali mi je ostala upečatljiva jedna situacija prilikom posjeta Vladimira Putina tvornici u kojoj radnicima nisu bile isplaćene plaće - odgovara Jelić.
Na ovu temu u Hrvatskoj su se već vodile rasprave i osnovni prigovor rješenju za koje se zalaže Jelić ticao se nestabilnosti sustava u slučaju kada predsjednik nema svoju većinu u parlamentu. Osim toga, u tom slučaju premijera se svodi na običnu političku figuru.
- Upravo iz prvog razloga koji navodite dobro je imati polupredsjednički, a ne predsjednički sustav.
A što se tiče premijera, Jelić najveći problem sadašnjeg sustava vidi u činjenici da je premijer u pravilu i predsjednik najveće stranke pa se događa da s te pozicije on kontrolira Sabor, umjesto da je obratno. Svjestan je i činjenice da je Hrvatska uvelike partitokratska zemlja i da bi stranke, pogotovo one najveće, teško pristale na razvlašćivanje.
- To se neće dogoditi. Svjesni ste i vi koliko i ja. To bi, međutim, bilo pravo referendumsko pitanje. Da sam ja na mjestu predsjednika ili predsjednice države, ja bih tražio takav referendum. Narod se mora odlučiti hoće li ili neće. Uzmite problem iseljavanja, gdje je ekonomska situacija najmanji problem. Pa netko mora imati ovlasti brzog, aktivnog djelovanja i uklanjanja birokratskih prepreka, u suprotnom će šteta biti nepopravljiva - zaključuje prvi čovjek Knina i za kraj poručuje:.
- Ono što najmanje želim jest da ispadne kako jedan lokalni šerif želi postati državni šerif. Ne, ovdje se ne radi o meni i ja se neću kandidirati, ali dužnost mi je predlagati rješenja.
Na lokalnoj razini moramo kohabitirati
- Kao gradonačelnik, po zakonu koji zovemo "Lex šerif", ne mogu biti smijenjen od vijeća, niti ja mogu smijeniti vijeće. Mi moramo kohabitirati. Ja, recimo, nemam većinu vijeću, ali nastojim biti razuman i slušati što ljudi trebaju, ali isto to tražim od vijećnika. Grad funkcionira. S druge strane, da ja ili oni nismo takvi, najlakše je izazvati krizu vlasti i raspisati izbore. Izbori tome i služe jer će glasači odlučiti na temelju onoga što sam ja činio i na temelju onoga što su oni činili. Zato kažem da mi već imamo u praksi polupredsjednički sustav na lokalnoj razini, on funkcionira i nije se pokazao lošim - reći će Jelić.
Plaća od jedne lipe!?
- Ovaj primjer vam sve govori. Mi imamo Zakon o radu koji predviđa minimalnu osnovicu, onu koju Vlada odredi. Istovremeno u Zakonu o lokalnoj i regionalnoj samoupravi piše da istu tu osnovicu određuje župan ili gradonačelnik. Nigdje ne piše da ne smije biti manja od Vladine. Ako ja stavim jednu lipu za osnovicu i koeficijent jedan, moj bi službenik ili namještenik tom logikom imao plaću od jedne lipe. I sve po zakonu. To netko mora moći brzo presjeći. Mi vremena nemamo - kaže jelić.