Dalmatinci strepe već mjesecima dok čekaju nove “zimske” uplatnice za struju, pitajući se koliki će šok doživjeti, hoće li uopće s prosječnom plaćom moći plaćati struju ili će zimu provesti zamotani u deke, oprati se povremeno u hladnoj kupaonici, a onda kad smrzavanje dođe do vrhunca i razbole se, tražiti pomoć od liječnika. I zdravstvu donijeti novi trošak.
Tako sada izgleda scenarij za stanovnike Dalmacije koji nam je napisala Vlada kad je donijela posebnu uredbu kojom se “uređuju posebne mjere za trgovinu električnom energijom, način i uvjeti formiranja cijena za određene kategorije kupaca električne energije i toplinske energije, nadzor nad primjenom cijena određenih ovom uredbom, te posebni uvjeti obavljanja energetskih djelatnosti”.
Jednostavnije rečeno, potrošači koji polugodišnje potroše do 2500 kWh proći će lišo i neće doživjeti šokove, a to su zapravo svi oni koji osim struje imaju izbora za grijanje, zemni plin ili toplanu, ono čega na hrvatskom jugu nema, a u novogradnjama često nema ni ugrađenih dimnjaka.
Dalmacija ima samo jedan izbor - grijanje na struju, pa proizlazi da su potrošači na jugu građani drugog reda. Zato smo Nenada Kurtovića, savjetnika za kupoprodaju električne energije u udruzi “Splitski potrošač”, pitali kako se uopće dalmatinska kućanstva mogu uklopiti u Vladinu uredbu da bi preživjela toplu zimu i što učiniti da ne iskoče iznad onih Vladinih 2500 kWh.
Život na struju
- Prije svega malo je relevantnih podataka o utrošku električne energije kućanstava u Republici Hrvatskoj. HEP ODS kao kućanstva vodi 2,3 milijuna kupaca, a po popisu stanovništva imamo 1,45 milijuna kuća i stanova u kojima se stalno boravi i živi. Istovremeno imamo više od 700.000 “vrlo malih kućanstava” koja troše samo 350 kWh godišnje.
Isto tako imamo i 340.000 “velikih i vrlo velikih” kućanstava koja troše u prosjeku 8300 kWh na godinu, i to su ona kućanstva koja nemaju ni toplinsku energiju, ni prirodni plin, a ni mogućnost korištenja ogrjevnog drva, samo struja. Znači, ako se ne “očisti” podatke, lako se može doći do svakakvih zaključaka, a slijedom toga i izračuna - objašnjava Nenad Kurtović.
Najprije kakvo kućanstvo, s koliko članova obitelji može proći s 2500 kWh i što to znači u Dalmaciji? Kakav je to život?
- Ako ukućani koriste samo struju, utrošak od 2500 kWh u šest zimskih mjeseci može biti dovoljno za stan veličine do 45 m², u kojem žive najviše dvije odrasle osobe, koje su zaposlene i radnim danom su veći dio dana izvan kuće. Imaju jedan klimatizacijski uređaj (dnevni boravak), jedan radijator (kupaonica) i jedan bojler uz tuširanje jednom dnevno.
Također, imaju trošila visoke energetske efikasnosti (sve LED rasvjeta, keramičke ploče na štednjaku, glavni kućanski uređaji/perilice/hladnjak sa zamrzivačem) i racionalno se ponašaju kod korištenja grijanja, određuju temperature kod korištenja klime do 23°C i bojlera do 60°C.
Koliko kilovata prosječno troši prosječno kućanstvo u Dalmaciji u zimskom razdoblju, s - grijanjem na struju... kolika može biti zimska rata struje?
- Kućanstva u Dalmaciji, a i u ostalim priobalnim dijelovima Hrvatske, od Konavala do Savudrije, koja u cijelosti ovise o električnoj energiji, svrstana su u “velika kućanstva” i njihov zimski prosjek je oko 4000 kWh. Taj utrošak se može odnositi na stan do 70 m² i tri člana kućanstva, opet s racionalnim i skromnim ponašanjem, bez ograničenja, ali blizu.
Zimska rata takvim kućanstvima trebala bi biti oko 870 kuna/mjesečno (linearna metoda), ako se odmah ukalkulira povećana cijena energije uslijed prelaska graničnih 2500 kWh.
Nevjerica poduzetnika
U drugoj varijanti, ako se povećana cijene ukalkulira naknadno, rata bi mogla biti oko 700 kuna/mjesečno, s tim da bi onda u travnju kod konačnog polugodišnje obračuna trebalo platiti i razliku zbog prekoračenih 2500 kWh, i to oko 1000 kuna, odnosno ekvivalentno u eurima koji će tada biti u primjeni.
Uplatnice većini tek trebaju dolaziti, pa ćemo vidjeti kako će ih HEP opterećen nelikvidnošću modelirati, uz napomenu da iste moraju biti iskazane i u kunama i u eurima.
Da li Vladina odredba diskriminira dalmatinska kućanstva koja nemaju izbora, nema zemnog plina, nema toplana...
- Ja se suzdržavam od davanja takvog tumačenja, makar što se tiče tarifnog gledanja na primijenjeni model od strane Vlade. Potražnju, ovdje struje, i treba usporavati povećanjem cijene, ali se to ne radi na način da se izdvoji jedna grupa kućanstva, koja nema alternativu, pa se njih cijenom primorava na štednju, a druge se ne dira, jer to onda nije štednja, već kažnjavanje. A upravo je energent koji daleko više koriste drugi, prirodni plin, i izazvao ovaj poremećaj s cijenama energenata, uključivo i električne energije.
Sa socijalnoga gledišta oko Vladinih mjera, makar što se tiče električne energije, moglo bi se govoriti o diskriminaciji, jer bez obzira na korištenje drugih energenta, kod struje su cjenovno zaštićene nekretnine u kojima se ne živi, te kućanstva s jednim ili dva člana. Konačno, po mojim saznanjima, mi smo jedini u Europi dobili ovakav “poklon”, rast cijene od 1. listopada za jednu grupu kućanstava, i to onih koja nemaju mogućnosti ni direktnog, ni kroz toplinsku energiju, indirektnog korištenja prirodnog plina.
Osim toga, kućanstvima je određena tarifna granica od 2500 kWh, a malim poduzetnicima, koji su uglavnom na niskom naponu kao i kućanstva, ta je granica postavljena na 250.000 kWh, nevjerojatnih stotinu puta više.
Dobro je i ovo znati. Svi poduzetnici koji troše do 250.000 kWh u razdoblju primjene ove uredbe plaćat će jeftiniju struju od kućanstava koja troše preko 2500 kWh. Pa ako u zgradi imate koju trgovinu, kafić ili kladionicu, eto oni će što se tiče struje, nadam se privremeno, prolaziti bolje.
Što je sada s tvrtkama, proljetos je na njima bio veliki teret, što se sada promijenilo?
- Poduzetnici su prošli dobro, netko više, netko manje. Vlada je napravila određene podjele u količinama (tri razreda razdiobe) i u cijenama (jednako tako tri cijene energije), i to na način da je prvenstveno pomogla onima koje oni, županije i općine, financiraju iz proračuna, te im pridodala i sve male poduzetnika.
Sigurno da je to naišlo na pozitivnu reakciju tih kupaca, koji su i u većini, ali isto tako ima i nezadovoljnih, kojima se ovaj model nije svidio do te mjere da su odlučili privremeno obustaviti svoju aktivnost. Vlasnici nekih lokala su me zamolili da im napravim izračun što će se od 1. listopada događati s njihovim računima, pa kad sam im rekao da će im se trošak za struju prepoloviti, nisu vjerovali, a pitali su me: A tko će platiti tu razliku?
Možda je Vlada mogla ići i drugim smjerom, da su oni koji ih savjetuju bili malo “maštovitiji”, pa utvrditi više grupa po količinama i razmjerno po cijenama, tako da se teret krize što pravičnije raspodijeli. Više grupa i manja razlika u cijenama, HEP bi dobio isto novca, ali bi i neki poduzetnici dobili bolje poslovne izglede, uz princip bliži solidarnosti, a što Europa u zadnje vrijeme kod cijene energije često zastupa.
Kakvu alternativu imaju dalmatinska kućanstva, što uopće, osim male preraspodjele potrošnje u vlastitoj kući, ljudi mogu poduzeti da bi ostali u onom razredu do 2500 kWh?
- Univerzalnog savjeta koji nudi rješenje jednostavno nema. Različiti smo po životnoj dobi, navikama, uvjetima stanovanja, materijalnim mogućnostima, odgovornosti, i tako dalje i tako dalje. Ipak, tablica pokazuje popis osnovnih električnih trošila u kućanstvu s procjenom njihova rada tijekom godine (kućanstvo nema mogućnost korištenja prirodnog plina, toplinske energije i ogrjevnog drva), a trošak je radi jednostavnosti iskazan po tarifi za utrošak do 2500 kWh.
Ako se želi izračunati koliki je to trošak po tarifi iznad 2500 kWh, onda vrijednost iskazanu u kunama u zadnjem stupcu treba uvećati za 26 posto.
Što s bojlerom?
Imate li savjet o tome da li štedimo ako bojler cijeli dan držimo uključen, pa se on dogrijava po potrebi ili je bolje uključiti ga kad nam zatreba makar i po skupoj tarifi?
- Najjednostavnije, utrošak svih uređaja zasniva se na njegovoj električnoj snazi i vremenu korištenja iste, a dobiveni umnožak se tada množi s tarifom za vrijeme kad se uređaj koristi. Bojler snage 2 kW (2000 vata) za jedan sat grijanja vode utroši 2 kWh električne energije, a kako viša dnevna tarifa sa svim davanjima iznosi 1,1961 kuna (do potrošnje od 2500 kWh), to znači da će taj bojler za sat vremena po danu polučiti trošak od 2,39 kuna, po noći bi to bilo 1,25 kuna.
Kod opcije preko 2500 kWh, utrošak po danu će biti 3,03 kune, a po noći (NT - niža tarifa) 1,56 kuna. Bojler kad postigne zadanu temperaturu (najbolje do 60°), povremeno će se sam aktivirati jer se voda u njemu ipak hladi, te će opet biti izračun 2 kW puta vrijeme grijanja, ali će sad to vrijeme biti daleko kraće, samo nekoliko minuta.
Mišljenja sam da je bojler bolje cijelo vrijeme držati uključen, s tim da ga kod poslijepodnevnog ili ranovečernjeg tuširanja treba isključiti i uključiti ga ponovno kad dođe vrijeme NT - niže tarife.
Kako uštedjeti s klima-uređajem, je li isplativije ugasiti ga na neko vrijeme, pa poslije par sati upaliti ili ga tih par sati držati na minimumu... da bi se održala kakva-takva temperatura u prostoru?
- Kod klima-uređaja je situacija slična, ali nije ista. Klima svoju snagu ne koristi cijelo vrijeme dok radi, već povremeno, a utrošak će ovisiti osim o snazi uređaja, o visini zadane temperature grijanja, te površine (volumena) prostora koji se žali zagrijati.
Podno grjanje
S obzirom da većina kućanstava ima na raspolaganju jednu klimu, trebalo bi temperaturu u stanu podesiti po načelu “prostorija po prostorija”, ugodno gdje se boravi, manje ugodno gdje se ne boravi.
I ovdje sam mišljenja da je bolje ostaviti klimu da radi ako se boravi izvan stana par sati i prilagoditi temperaturu na niže (18 °C), ali ako se izbiva više od toga, onda je ugasiti. I ne zaboraviti čistiti filtre.
S obzirom na to da u kupaonici treba biti 23 do 25 stupnjeva topline, kako ju najbolje i najštedljivije ugrijati...
- Moje prijedlog je “norveški radijator”. S malom snagom, 0,6 kW, brzo i bešumno se ugrije prostor, s tim da ima i dobar, precizan regulator zadane temperature. Moguće ga je i noću ostaviti na nižu temperaturu zagrijavanja, a utrošak će biti do 2 kWh, znači nešto više od kune, naravno uz zatvorena vrata kupaonice.
Je li podno grijanje, naročito u kupaonici, isplativije za grijanje?
- Podno grijanje je izuzetno ugodno, ali isplativost je upitna. Naime, takvo grijanje ima snagu od 0,15 do 0,30 kW po m², tako da u slučaju veličine kupaonice od 5m² utrošak po satu grijanja je 1 kWh, zagrijavanje je dulje, ali je i hlađenje sporije. Naravno, i ovdje je visina određene temperature na termostatu odlučujući faktor u stvaranju troškova.
Koliko je velik potrošač kuhinjski bojler, je li riječ o trošilu s kojim treba opreznije?
- Kuhinjski bojler zna biti “opasan” potrošač, jer se topla voda koristi u prividno malim količinama, ali se manje-više koristi u vrijeme VT - visoke tarife. Znači, najbolje bi bilo uključiti ga da grije vodu noću, a onda ga ujutro isključiti, pa koliko tople vode ima, ima.
Može li se usporediti kuhanje na plin i keramička/indukcijska ploča... Boca plina sada ima ograničenu cijenu...
- Bolje je kuhati na plin, ali samo u razdoblju VT - visoke tarife. I ako su se troškovi značajno približili, po dnevnoj tarifi je plin isplativiji, noću ne.
Dnevni boravak
Jednom ste spomenuli da televizori puno troše struju, a znam neke koji ga pale čim otvore oči “da im pravi društvo”... koliko je to veliki trošak i koliko je nepotreban?
- Televizori troše od 100 vati/sat (0,100 kW) na više, s tim da što je veći ekran i kvaliteta slike bolja, utrošak je veći. Razlike su velike, ali evo mog primjera. TV u dnevnom boravku ima snagu 400W/h ili 0,4 kW.
Znači, ako radi od 17 do 22 sata, potrošit će 2 kWh ili 2,39 kuna, ali ako radi od ujutro od 8 sati pa navečer do 23 sata, to je 6 kWh ili više od 7 kuna, pa puta 30 dana, i eto pokazatelja za visok račun.
Mnogi danas rade od kuće, za računalima po cijeli dan. Tvrtke su tu po pitanju potrošene struje na dobitku, a koliki je trošak za potrošača?
- Trošak struje za te uređaje i nije toliko visok, koliko je trošak boravka u prostoru stana, a ne ureda. U svakom slučaju, to je pitanje koje bi trebalo posebno regulirati između poslodavca i zaposlenika.
