"Na fakultetu su studenta kemije bez svijesti slučajno otkrili kolege. Otrovani je primljen na hitni prijem bez svijesti, u stanju prestanka cirkulacije i disanja. Pacijent se nalazio u dubokoj komi i nije reagirao ni na kakve podražaje. Koža lica je bila jako crvena, usne i uši cianotične. Koža je bila hladna i oznojena. Oko pacijenta se širio sladunjav miris na bademe. Nakon reanimacije funkcija srca je uspostavljena nakon dvije minute. Poslije reanimacija i intravenske detoksikacije (natrij tiosulfat) pacijent je došao svijesti nakon osam sati. Iako je pacijent imao oštećenje nervnog sustava korz mjesec dana sve se vratilo u normalu."
Navodi se to, među ostalim, u radu iz 1975. godine "Trovanje kalijevim cijanidom" novosadskih stručnjaka (M. Majdevac, R. Šovljanski, B. Kapamadžija). Liječnici u tom radu opisuju slučaj studenta kemije koji se pokušao ubiti cijanidom, ali je na sreću spašen, i to sve zbog brze reakcije kolega studenata i liječnika. To dokazuje da su medicinari u bivšoj državi jako dobro znali mehanizme trovanja i liječenja nakon pokušaja samoubojstva opasnom kemikalijom koju je popio i Slobodan Praljak, general pravomoćno osuđen za ratni zločin.
Iako su naši toksikolozi redom odbijali i pomisao da se general otrovao cijanidom, ipak su obdukcija i toksikološki nalaz pokazali da je baš taj spoj stajao života ratnog čelnika HVO-a. Srpski toksikolog prof. dr. Dragan Joksović odmah je nakon trovanja rekao da se radi o cijanidu, navevši da je to iznimno brz otrov koji u kratko vrijeme uzima život.
- Cijanovodik je bezbojna tekućina i plin karakteristična mirisa na gorke bademe. Ekstremno je otrovna tvar. Upotrebljava se za uništavanje gamadi (dezinsekcija). Vodena je otopina cijanovodika cijanovodična kiselina (HCN), a alkalijski cijanidi, od kojih je najpoznatiji vrlo otrovan kalijev cijanid, KCN, poznat i pod imenom cijankalij, upotrebljavaju se pri dobivanju srebra i zlata - navodi, među ostalim, Hrvatska enciklopedija, dok medicinari navode da se otrovani može spasiti, ali je potrebna iznimno hitna reakcija.
Ako se radi o većoj dozi otrova, spasa praktički nema jer simptomi (nesvjestica, paraliza disanja i rada srca) nastupaju odmah, a smrt može nastupiti nakon samo 60 sekundi. No, u literaturi postoje slučajevi kada su se ljudi pokušali ubiti cijanidom, ali su preživjeli. To su jasno dokumentirali i naši liječnici.
- Nigdje hitnija terapija nije potrebna nego kao kod osoba koje su se otrovale cijanidom. Odmah osobi treba dati amil-nitrit, natrijum-nitrit i natrijum-tiosulfat. Još jedan od lijekova koji se spominje kao protuotrov je vitamin B12 - navode liječnici, uz informaciju da samo 200 miligrama cijanida može biti letalna doza.
U prirodi se cijanid pojavljuje u amigdalinu i drugim cijanogenim glikozidima - ili u prijevodu: nalazi se u malim količinama u košticama marelice, te u još manjim kločinama u bademima. Tijelo je naviknuto na manje količine cijanida. Također, cijanid proizvodi nekoliko vrsta gljivica, bakterija i algi, a može ga se pronaći i u nekim sjemenkama. Industrijski se pripravlja, objašnjavaju kemičari, "katalitičkom oksidacijom amonijaka i metana zrakom".
No, kako doći do cijanida? Laiku jako teško, kaže nam toksikolog Franjo Plavšić. Ali Praljak ga je ipak nabavio.
- Cijankalija ima na fakultetima, raznim kliničkim laboratorijima, te možda postoji u zalihama pojedinih industrijskih postrojenja. Ja sam s cijankalijem radio davno, u Plivi. Koristio se i za određivanje hemoglobina prije, danas više ne. Dakle, nigdje ga službeno nema i to je zabranjena kemikalija. Zaista nije lako doći do tog otrova, stoga stvarno ne znam kako je to uspio pokojni Praljak. Morao se jako dobro potruditi. U ljekarnama ga nema, kao ni u poljoprivrednim apotekama. Tijekom Domovinskog rata bila je pretpostavka da bi nas neko mogao napasti s nekim spojem cijanida, pa smo razvili protuotrove, primjerice gomilali smo bočice amil-nitrita. Amin nitrit je lako hlapljiva tekućina. Ta tekućina bi sigurno pomogla i Praljku, jer se bočica razbije i otrovanome se da da udahne i na taj način se sprječava da se cijanid veže za hemoglobin. Naime, tu je cijela priča - cijanid se veže za hemoglobin i ne dopušta mu da tijelu prenosi kisik, a kako tijelo nema kisika, onda brzo odmiru svi sustavi. Važno je dakle razbiti tu vezu i onda se može spasiti otrovanoga. Može se dati i infuzija s natrijum-nitritom - kaže Plavšić, navodeći da je Praljak bočicu s otrovom mogao kod sebe držati godinama a da se ne smanji njegova toksičnost.
- Ne znam koliko je miligrama uzeo Praljak, ali recimo načelno da je 200 miligrama dovoljno da se ubije odrastao čovjek. Taj cijankalij koji je uzeo na haaškom sudu je bio vjerojatno otopljen u vodi, Praljak ga je popio i smrt je brzo nastupila. Da su se malo brže snašli, mogao je biti spašen jer u literaturi postoje brojni slučajevi i samoubojica i otrovanih koji su spašeni. Ali bitna je brzina, jer nema čekanja s cijanidom koji se iz probave brzo transferira u krv - navodi Plavšić.
Američki dnevnik Pittsburgh Post-Gazette navodi da se u Americi bilježi porast ubojstava i samoubojstava cijanidom.
Toksikolog Stephen Borron, profesor na Texas Tech University, navodi u izjavi za te novine da je do cijanida teško doći, ali je moguće bez problema kupiti cijanidove komponente na internetu. Pa tako taj stručnjak navodi primjer tinejdžera iz Marylanda koji je preko neta naručio cijanid, te ga onda usuo u piće drugog tinejdžera i ubio ga. Ako srednjoškolac može naručiti i "sastaviti" otrov, pa kako ne bi mogla odrasla osoba, i to uz upute koje se također dobiju na internetu.
I mi smo utvrdili da ima dosta oglasa u Americi u kojima se ilegalno prodaje cijanid, no na naše iznenađenje naišli smo i na jedan oglas na jednom hrvatskom oglasniku u kojem se prodaje gotovi "čisti kalijev cijanid. Prodaje se u različitim oblicima.
- Mi smo pouzdani dobavljači kalijeva cijanida koji se nalazi u bezbojnim kristalima. Kalijev cijanid je dostupan i u obliku praha - navodi se, među ostalim, u oglasu uz koju je priložena i fotografija vrećice s otrovom.
Da je lako doći do cijanida svjedoči i primjer iz prošle godine. Studentica dizajna Mirna Salihin sjedila je u siječnju 2016. sa svojom prijateljicom Jessicom Wongso u Džakarti u jednom kafiću i ispijale su kavu. I u trenutku nakon što je Mirna otpila gutljaj kave došlo joj je loše, izgubila je svijest i nedugo zatim umrla. Djevojke su bile cimerice dok su studirale u Sydneyju, a tužiteljstvo navodi da je motiv trovanja bila osveta. Kamere su uhvatile trenutak ubojstva, pa se jasno vidi da je Wongso "prijateljici" naručila ledenu kavu, ova je otpila gutljaj i nije joj se nešto svidio okus. Nekih dvije minute kasnije bila je mrtva: izgubila je svijest. Pjena joj je izbila na usta. Količina otrova pronađenog u kavi bila je blizu 300 miligrama, daleko više od smrtonosne doze za odraslog čovjeka.
(Samo)ubojstva cijanidom
Alan Turing (1912. -1954.), britanski matematičar, kriptograf, i teoretičar računalstva. Ubio se cijanidom koji je injektirao u jabuku, a zatim ju je zagrizao.
Adolf Hitler (1889. – 1945.), njemački političar, šef države i jedan od najvećih krvnika. Ubio se cijankalijem koji je držao uvijek u svojoj blizini, jer nije htio da ga živog uhvate Rusi ili Saveznici.
Hermann Göring (1893. - 1946.), šef njemačkog zrakoplovstva i drugi čovjek Reicha. Prokrijumčario je kapsulu cijanida koju je iskoristio nekoliko sati prije nego što je obješen.
Stepan Bandera (1909. - 1959.), ukrajinski politički i društveni aktivist, jedan od vođa ukrajinskog nacionalnog pokreta u zapadnoj Ukrajini. Ubijen je po nalogu KGB-a 15. listopada 1959. u Münchenu. Kako je utvrdio njemački Federalni Konstutivni Sud ubojstvo je izvršio Bogdan Stašinski cijanidnim metkom.
Jim Jones (rođen kao James Warren Jones - 1931. - 1978.) bio je osnivač sekte Hram naroda (Peoples Temple cul), a postao je poznat tako što je odveo u smrt 914 svojih sljedbenika od čega 276 djece, nakon što su ispili voćne sokove pomiješane s cijanidom.
"Nigdje hitnija terapija nije potrebna nego kao kod osoba koje su se otrovale cijanidom. Odmah osobi treba dati amil-nitrit, natrijum-nitrit i natrijum-tiosulfat. Još jedan od lijekova koji se spominje kao protuotrov je vitamin B12", navode liječnici
"Cijankalij je zabranjena kemikalija i do njega nije lako doći. Praljak se morao dobro potruditi. Tijekom Domovinskog rata bila je pretpostavka da bi nas netko mogao napasti s nekim spojem cijanida, pa smo razvili protuotrove, gomilali smo bočice amil-nitrita. Ta tekućina bi sigurno pomogla i Praljku, jer se bočica razbije i otrovanome se da da udahne i na taj način se sprječava da se cijanid veže za hemoglobin", kaže toksikolog Franjo Plavšić