Budi i ti Hrabra sestra, uključi se u mrežu podrške ženama koje su se odlučile na pobačaj

Ginekologu sam prvi put otišla u dvadeset i nekoj. Jako neugodno, kao da se predajem u ruke doktora Mengelea, i do danas se toga nisam riješila. Pravim se da ne znam da je prošlo već godinu dana. Možda skoro dvije. Naravno, to je neozbiljno i neodgovorno: a kad sam toga svjesna, još me više sram. Mama nas je stalno gnjavila s pregledima: okulist, otorinac, kičma, daj ispravi se! Ali zašto me nikad nisi odvela ginekologu, pitala sam je godinama kasnije. Preneraženo me pogledala. Pa zna se zašto se vodi kćer ginekologu. I još onda nije bilo ovih molitelja oko bolnice.

U Dalmaciji ti je bolje slomit nogu nego da se o tebi priča. Ako si žensko, svaki korak ti je pod nadzorom. Spas dolazi tek koje desetljeće kasnije, kad shvatiš da će pričati ionako, i baš te briga. Ali lako se meni rugati sad iz Zagreba.

Sramota je ići ginekologu. Sramota je ići na umjetnu oplodnju. A kamoli na pobačaj. Zato sam zahvalna Nadi Peratović što je pokrenula akciju Hrabra sestra da okupi žene spremne biti pratnja i podrška onoj koja se odlučila na abortus. Koja želi iskoristiti svoje zakonsko pravo na pobačaj. Gdje god da si, u Zadru ili Šibeniku, Petrinji ili Križevcima, na raspolaganju će ti biti hrabra sestra koja će ti pomoći da kroz sve prođeš sa što manje trauma. Žele napraviti mrežu po čitavoj Hrvatskoj, pozivaju i liječnice i medicinske sestre da se jave. Dosad im se javilo 80 hrabrih sestara.

Psihološki i moralno podržat ćemo žene u njihovoj odluci za pobačaj, štitit ćemo ih pri odlasku u bolnicu na preglede i razgovore s liječnicima te prilikom samog zahvata, objašnjava Nada Peratović iz Centra za građansku hrabrost. Ta udruga pokrenula je projekt Hrabrih sestara po uzoru na Nizozemsku, gdje su se također pojavili takozvani molitelji pred bolnicama.

Ženama je potrebna podrška najviše zbog stigme koju nosi pobačaj. Želimo skinuti tu stigmu i ženama poručiti da se nemaju čega stidjeti, ističe Nada Peratović. "Puno žena tu riječ šapćući izgovara, kao da se radi o psovci ili nečemu sramotnom, a ne o pravu na vlastito tijelo. Žene nisu inkubatori. One su ne samo mozak, osjećaji, nego i tijelo. Njihovo tijelo pripada njima, nikome drugome". Na pobačaj se nitko ne odlučuje iz obijesti. Žene ne donose nepromišljeno tu odluku, ističe ona, kad prekinu trudnoću, nemaju traume, ne ostaju im mentalne poteškoće, ne obolijevaju od raka ili što sve tvrde protivnici pobačaja, koji stalno pokušavaju ženi nametnuti osjećaj krivnje i srama.

"Ne želimo da žene koje se odluče na prekid trudnoće o tome govore pokajnički. Žena nije nikome dužna objašnjavati zašto se odlučila za pobačaj", naglašava pokretačica Hrabrih sestara. Rani pobačaj nije samo legalna, nego smije biti i etički prihvatljiva odluka, poručuju Hrabre sestre. Velika je to stvar za Hrvatsku: otprilike trećina žena (440.000) nema ginekologa, a od onih koje su odabrale ginekologa, trećina ode na preporučeni godišnji pregled. Sramimo se svoga tijela. Sramimo se toga što smo žene. A retrogradni pokreti to koriste i žele nas dodatno podjarmiti. Uspjet će ako se ne naučimo suprotstaviti, jer su dobro organizirani i financirani.

U travnju će 50 godina otkako su Simone de Beauvoir, Catherine Deneuve i Francoise Sagan s 340 Francuskinja objavile da su imale pobačaj. Deklaraciju “Mi smo imale abortus” potpisale su u SAD-u žene poput Susan Sontag, Nore Ephron i Anais Nin. Ta je generacija na Zapadu izborila legalan pobačaj. Na nama je da pravo žene nad svojim tijelom obranimo za svoje kćeri i unuke.