- Nemojmo se zavaravati! Panika je! Stanje je alarmantno! Droga je među srednjoškolcima toliko raširena da kao roditelj ne znam što više učiniti! Drogiraju se za vrijeme nastave, večernjih izlazaka, u kafićima, na plaži, kod kuće… Drogu su kćeri davali prijatelji iz škole, za vrijeme nastave i nakon nje, poznati i nepoznati vršnjaci… Ne mogu zaštiti kćer. Ne mogu je zatvoriti u kuću i vezati lancima - ovo su riječi majke jedne pulske srednjoškolke koja se do svoje šesnaeste godine već, kako kaže majka za Glas Istre, navukla na alkohol i sve moguće droge, osim na heroin.
- Najgore od svega je što mnogi roditelji ne vide što im se zbiva s djecom. Ne žele vidjeti problem jer, što se njih tiče, problema nema, njihova su djeca odlikaši! Samo nižu petice… Zdravo se hrane. Kao argument da je sve u redu s djecom koriste konstataciju da čak ni kolu ne piju - prepričava ova Puljanka koja želi ukazati na problem raširenosti i dostupnosti droge među srednjoškolskom, ali, kako tvrdi, čak i osnovnoškolskom populacijom.
Psihijatar u Rijeci
- To su riječi tih roditelja koji ili ne žele vidjeti da im je dijete nakljukano svim i svačim ili minoriziraju problem. Velik se broj pulskih srednjoškolaca doslovce razvaljuje drogama poput amfetamina, DMT-a, MDMD-a, klonazolama, LSD-a… Ne znaju gdje su, haluciniraju, pogađa ih amnezija, agresiva. Nasilni su jedni prema drugima. U dobi kad bi se trebali razvijati, doživljavati prve ljubavi i prva razočarenja, oni su gori od zombija. No bitno da imaju sve petice u školi, ogorčeno će ova majka koja, budući da u Puli nema psihijatara i psihologa koji bi se bavili tinejdžerima, više od pola godine vodi kćer psihijatru u Rijeku.
Njezina kći se zahvaljujući terapijama i velikom obiteljskom angažmanu, ali i podršci profesora, uspjela riješiti ovisnosti o opijatima i alkoholu. Sad je već duže vrijeme čista od svega, a nedavno je izašla s društvom do Titova parka, gdje se navečer okuplja veći broj pulskih srednjoškolaca, odnosno mladih, piše Glas Istre.
- Vratila se kući zgrožena. Sjedila je ondje s društvom i odjednom im je neki nepoznati dečko prišao s mobitelom na kojem su bile već pripremljene lajne speeda. Nitko od njih nije ga poznavao, a ispostavilo se da po cijelom parku kruže mobiteli s lajnama. Droga među njima kruži na otvorenom, javnom prostoru, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Nitko se ne skriva. Droga je prejeftina, previše je ima i svugdje je dostupna. Ono što je moju kćer i njezino društvo zgrozilo je to što nikoga nije briga. I ona i njezini vršnjaci zaista imaju dojam da nikome u ovom društvu nije stalo do njih.
U Puli nema mjesta gdje bi ona mogla izaći i samo popiti piće. Nema mjesta na kojem se ne može doći do droge. O težini ovog problema govori i činjenica da su od njih 28 u razredu gotovo svi uzimali drogu, a 10 ih je dilalo kako bi pokrilo svoje potrebe. Pa je li to normalno?! Shvativši da su učenici na drogama, jedan je profesor predložio da se u školi počnu provoditi redovna testiranja, no mnogi su se roditelji tome usprotivili smatrajući to zadiranjem u privatnost. Oni ili okreću glavu od problema ili misle da će ga riješiti sami, unutar svoje obitelji. Ili je u pitanju sram, srozavanje obiteljske časti i ugleda - pita se ova majka iz Pule.