Nakon uhićenja šibenske sutkinje Maje Šupe digla se velika prašina u pravosudnim krugovima i naravno da se svi pitaju kako i na koji će način USKOK dokazati da je sutkinja koja je donijela prvostupanjsku presudu u kojoj je oslobodila odgovornosti poduzetnika Blaža Petrovića mogla utjecati i, kako se sumnja, primanjem 15 tisuća eura mita uspjela osigurati da i viši sud potvrdi njezinu odluku.
Kako bi “objektivno i potpuno” informirali javnost, na stranicama Županijskog suda u Šibeniku su, po uputi predsjednika Vrhovnog suda, objavljene i sporna prvostupanjska presuda Općinskog suda donesena 25. studenog 2013. godine te pravomoćna presuda Županijskog suda u Šibeniku od 18. rujna 2014. godine kojom je odbijena žalba državnog odvjetnika i potvrđena navedena presuda sutkinje Šupe.
Dakle, Ivicu Kodžomana, tadašnjeg pravnika i rukovoditelja Pravnog, kadrovskog i općeg odjela u Hrvatskim šumama, odnosno njihovoj splitskoj podružnici, optužnica ŽDO-a teretila je za zloupotrebu položaja i ovlasti kao zastupnika Hrvatskih šuma u parnici koja se vodila oko 4000 kvadrata zemljišta u Tisnom. U parnici se utvrđivalo pravo vlasništva, a u toj je parnici s druge strane bio Petrović, odnosno njegova tvrtka “Gambino”, koja je, pak, u rujnu 2004. godine preuzela spor koji je u početku pokrenula tvrtka “Morovnik” d.o.o. Prema optužnici, od ožujka do listopada 2004. godine Kodžomana je u više navrata kontaktirao Petrović, koji mu je dostavio procjenu vrijednosti nekretnine koju je izradio vještak za graditeljstvo.
’Gambino’ i zemljište
Petrović je nagovarao i naposljetku i nagovorio Kodžomana da u sudskoj nagodbi prizna da je njegova firma “Gambino” vlasnik više od 53 tisuće četvornih metara spornog zemljišta, a da će zauzvrat “Gambino” isplatiti određeni iznos Hrvatskim šumama.
Da bi se to realiziralo, Kodžoman je, po optužnici, iako je bio svjestan da je to nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske i da ne može sklapati nagodbu bez suglasnosti Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, prvo sudu predao Obavijest Ureda državne uprave Šibensko-kninske županije od 1. listopada 2001. godine u kojoj je neistinito prikazao da se navedena čestica na dan 16. listopada 1990. godine nalazila unutar granica građevinskog područja. Potom je na ročištu pred sudom 12. listopada 2004. godine sklopio nagodbu u kojoj je priznao vlasništvo “Gambina” nad zemljom, za što je Petrovićeva firma trebala isplatiti tri milijuna i 292 tisuće kuna.
Vijeće kojim je predsjedala sutkinja Šupe oslobodilo je obojicu krivnje, uz ostalo zato što, po presudi, “nije na nedvojben način” dokazano da je Kodžoman zlouporabio svoj položaj, kao niti da ga je Petrović na to poticao. Naime, u obrazloženju stoji da su Kodžoman i njegova kolegica iz ureda na temelju valjano izdane punomoći sklopili cijeli niz sličnih nagodbi pred sudovima u Šibeniku, Imotskom, Makarskoj, Pločama i da je bilo logično očekivati da bi, da nešto nije bilo zakonito, odgovorne osobe u Hrvatskim šumama upozorile prvo Kodžomanova tadašnjeg šefa, a onda on njega da se takve nagodbe ne odobravaju i da su protivne “normativnim aktima i interesu Hrvatskih šuma”.
”Dok god takvog upozorenja nema onda se nije ni moglo očekivati od optuženog Kodžomana da promijeni način postupanja koji je očigledno bio toleriran od strane Hrvatskih šuma. (...) Direkcija Hrvatskih šuma je bila upoznata da se pred sudovima u velikom broju zaključuju sudske nagodbe i nisu reagirali već su očito bez pogovora prihvaćali takvo stanje na terenu. (...)
Sud u cijelosti prihvaća obranu Petrovića kada navodi da je postupcima koji su vođeni u Šibeniku opunomoćenik ‘Gambina’ bio odvjetnik Damir Galetović (...) te da je njegova (Petrovićeva) nazočnost sklapanju sudske nagodbe bila čista slučajnost jer je odvjetnik tada bio spriječen u dolasku na ročište”, stoji u prvostupanjskoj presudi.
Zanimljivo je da je presudu, dakle, donijelo vijeće kojim je predsjedala uhićena i pritvorena sutkinja Šupe, no njezin kolega, sudac Sacha Borak je, po naredbi predsjednice Općinskog suda, 8. travnja 2014. godine “izradio pismeni otpravak presude s obrazloženjem”.
U njoj se još navodi, a to je sredinom rujna 2014. godine potvrdilo i tročlano sudsko vijeće Županijskog suda u Šibeniku, da je u parnici koja se vodila pred stalnom službom Općinskog suda Šibenik u Tisnom utvrđeno da je država Hrvatska vlasnik spornih više od 53 tisuće četvornih metara šume u uvali u Tisnom, pa je zato ništavna i bez pravne važnosti uknjižba Hrvatskih šuma na tu zemlju. Samim time ništavna je i nagodba koju je s Petrovićem sklopio Kodžoman jer, po pravomoćnom tumačenju drugostupanjskog suda, sporno zemljište nije uopće bilo u vlasništvu Hrvatskih šuma.
A što kaže Županijski sud?
”Kad se ima u vidu da se optužnicom teretilo optuženike da su pribavili tvrtci ‘Gambino’ znatnu imovinsku korist na štetu RH od najmanje tri milijuna kuna, a da je u sudskom postupku utvrđeno da sudska nagodba uopće nije realizirana, a potom je i u parnici proglašena ništavom, onda je očito da nikakva protupravna imovinska korist drugoj pravnoj osobi nije pribavljana niti je kakva šteta nastupila, a upravo je to bitno obilježje utuženog kaznenog djela”, navodi se u pravomoćnoj odluci.
Ističe se i da tužiteljstvo nije ničim dokazalo da je Petrović nagovarao Kodžomana i da takva tvrdnja “predstavlja golu spekulaciju za koju nema uporišta u provedenim dokazima...”.
”Nije jasno na čemu žalitelj (Županijsko državno odvjetništvo) temelji tvrdnju da je cijena zemljišta kod sklapanja nagodbe (60 kuna po četvornom metru, nap. a.) beznačajna u odnosu na stvarnu vrijednost kad mišljenje vještaka, na kojem je ta cijena zasnovana, nikad nije osporeno ni eventualnim provođenjem postupka protiv vještaka, niti drugim vještačenjem”, stoji u pravomoćnoj odluci vijeća šibenskog Županijskog suda koje su činili sutkinja Jadranka Biga Milutin kao predsjednica, članica sutkinja Nives Nikolac i danas umirovljeni sudac Sanibor Vuletin kao izvjestitelj.•