Tri godine nakon što su bivši vojni policajci Ante Babac (52) iz Vodica i njegov sumještanin Mišo Jakovljević (46) na Županijskom sudu u Splitu proglašeni krivima za ubojstvo ratnog zarobljenika, tada 57-godišnjeg Miroslava Subotića iz Ervenika krajem lipnja 1992. godine u Nos Kaliku, Vrhovni sud u potpunosti je potvrdio presudu po kojoj je Babac osuđen na tri godine i osam mjeseci zatvora, a Jakovljević na tri godine.
Osuđeni su jer su, po optužnici, Babac kao zapovjednik desetine Vojne policije u Šibeniku i Jakovljević kao pripadnik te desetine, imali zadatak provesti i osiguravati grupu ratnih zarobljenika koji su trebali izvršiti asanaciju terena na oslobođenom području Miljevaca. Nakon povratka, u jednom trenutku dok su na pristaništu na rijeci Krki čekali prijevoz, Babac vadi pištolj TT i ispaljuje u Subotića više metaka u vitalne organe od čega ovaj pada na tlo. Tada do zarobljenog četnika koji leži dolazi Jakovljević i usmrćuje ga hicem u glavu iz poluautomatske puške.
- Tvrdnje o navodnom Subotićevu bijegu nemaju utemeljenja u provedenim dokazima (iskazima svjedoka - op.a.), a ni optuženi Babac nije u svojoj obrani naveo da je pucao u Subotića jer je ovaj pokušao bježati. Pravilno i prvostupanjski sud ukazuje na razloge zbog kojih bi pokušaj bijega u danim okolnostima bio osuđen na neuspjeh (neprikladna obuća, umor nakon cjelodnevnog rada na sanaciji terena, omjera vojnih policajaca i zarobljenika) zbog kojih bi takvo njegovo ponašanje bilo nelogično i neživotno - navodi se, među ostalim, u presudi Vrhovnog suda.
Iako su se i osuđeni i ŽDO žalili na visinu kazne, prvi da je prestroga, a ŽDO da je preblaga, Vrhovni je sud odbio žalbe i potvrdio izrečeno. Naveli su da je pravilno ocijenjeno da su otegotne okolnosti za Babca da je bio zapovjednik i stariji po godinama od Jakovljevića, dok su kao olakotne okolnosti obojici uzeta smanjena neubrojivost i dosadašnja neosuđivanost, to da su cijeli Domovinski rat bili u Hrvatskoj vojsci, protek vremena od počinjenja do presuđenja tijekom kojeg su stvorili obitelji. Babcu je olakotno i to što je, uz izuzetak ovog događaja, bio pouzdan i primjeren vojnik, a Jakovljeviću što u vrijeme počinjenja djela još nije navršio niti 21 godinu.