StoryEditor
Crna kronikaImao je samo 48 godina

Tragedija u Hercegovini: u prometnoj nesreći u blizini Gruda poginuo splitski glumac Josip Zovko

Piše Marko Didić, Jasmina Parić
4. travnja 2019. - 01:07

Na magistralnom putu M-6 Grude-Gorica, u mjestu Grudsko Vrilo, dogodila se prometna nesreća u srijedu oko 15 sati u kojoj je poginuo 48-godišnji splitski glumac imotskih korijena Josip Zovko, a jedna osoba je ozlijeđena te je prevezena u SKB Mostar. U prometnoj nesreći sudjelovala su dva automobila hrvatskih registarskih oznaka.

Očevid su obavljali pripadnici PU Grude, a promet je toj dionici bio potpuno obustavljen. Još se ne zna kako je do nesreće došlo i tko je krivac za nesreću. Nesretni Zovko preminuo je na licu mjesta.

Glumčev brat Ante, koji je imao 46 godina i bio je trgovac automobilima, ubijen je 2017. u Makarskoj i bačen u septičku jamu. Dakle, jedna tragedija u obitelji Zovko nije se ni zaboravila, a već je uslijedila druga- pogibija Josipa.

Zovko je rodom iz Berinovca (općina Lokvičići) i uvijek je isticao da voli svoj imotski kraj kraj. Odigrao je preko 50 uloga, kazališnih i filmskih, u zadnje vrijeme je i režirao a ipak najpoznatiji ostaje po ulozi Mate iz filma Ognjena Sviličića „Da mi je biti morski pas”.

Glumio je i u filmovima Vjerujem u anđele, Najveća pogreška Alberta Einsteina, Holdin i Oprosti za kung-fu. Što je najvažnije Zovko je bio duša od čovjeka i njegova smrt je pogodila mnoge njegove prijatelje i štovatelje.

Splitski HNK ostao je bez Josipa Zovka, iznimno talentiranog i dobrog, još mladog čovjeka koji je još mnogo toga mogao pružiti publici. Zovko je rođen 1970. godine, diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a član ansambla Drame HNK Split postao je 1995. godine.

Popis odigranih uloga mu je velik, a opet - stalno se činilo kao da one prave, najveće još čekaju na njega. Veliku popularnost stekao je još 1999. godine ulogom Mate u filmu Ognjena Sviličića "Da mi je biti morski pas" za što je osvojio i Nagradu hrvatskog glumišta.

Nastupio je i u većem broju drugih filmova i TV serija (Oprosti za kung-fu, Vaši i naši, Trešeta) ali kazalište je bilo njegovo pravo tlo, prostor kojega je silno volio, kojim se svađao i raspravljao i kojega je kroz čitav život proučavao.

Tko je bolje poznavao pokojnog Zovka, mogao se uvjeriti u širinu njegovog obrazovanja, strastveno je čitao osobito djela i iz područja teatrologije i filozofije i stoga je svakoj, pa i maloj ulozi prilazio studiozno, zaranjao u lik, nikada dokraja zadovoljan postignutim. A rezultat je bila laka, prirodna igra, činilo se da nastupa bez trunke napora.

Znao je reći da u zadnje vrijeme najviše igra svećenike i odvjetnike. I zbilja, mnogo je puta na sceni odjenuo reverendu, (zadnji put u "Čudu u Poskokovoj Dragi" Ante Tomića) a kao odvjetnika posebno ćemo ga pamtiti u "Libru Marka Uvodića".

Zovko je bio glumac koji je i od male uloge, minijature, znao izvući najupečatljiviju scenu u predstavi. Dovoljno se prisjetiti blistavog dijaloga iz "Smrti trgovačkog putnika" Arthura Millera kojega je imao s Mustafom Nadarevićem; Zovkova birokratska hladnoća i Nadarevićev prikaz sloma, bila je scena od koje su publiku prolazili trnci i u nju je dvoje sjajnih glumačkih partnera utkalo čitavu srž kultnog djela.

Zovko se, više iz zabave i zbog suradnje sa "zemljakom", također prerano preminulim Ilijom Zovkom prihvatio i režije, pa je na scenu GKM-a bio postavio Ilijinu monodramu "Priredba". Pričao je tada, radeći na simpatičnoj i tužnoj priči iz gastarbajterskog života kako obojica potječu iz općine Lokvičići, iz sela znakovita imena Berinovac u Imotskoj krajini i u daljem su srodstvu. Stoga je Josipu tekst već nakon prvog čitanja bio blizak i prepoznatljiv tako da se rado prihvatio režije.

Premda na pragu pedesete, Josip Zovko se na kazališnim daskama skladno uklapao u tim dvostruko mlađih kolega (poput nastupa u Ionescovom "Nosorogu") onako mladolik, kao da je vrijeme za njega stalo. Imao je brdo želja i planova i činilo se da je pred njim još jako mnogo vremena da ih i ostvari. Prometna nesreća sve je to u trenu zaustavila i suđeno mu je bilo da nam u sjećanju ostane kao nekakav mladić a pogotovo kao predan, vrstan umjetnik.

Izdvojeno

03. prosinac 2020 16:51