StoryEditor
Crna kronikaTragedija na Krku

Shrvani Verenin otac: Vaše vlasti lažu i štite mladića koji mi je gliserom ubio kćer! Ipak, ne želim da taj dečko ide u zatvor, ali imam poruku za vas

Piše jutarnji.hr
1. kolovoza 2019. - 11:45

Prošlo je točno tjedan dana otkako je u stravičnom udaru glisera u Malinskoj kod Krka smrtno stradala 20-godišnja Austrijanka Verena Heinz. Tuga u obitelji Heinz još je golema.

- Pogotovo zato što još ne znamo kada će nam vaša Vlada dopustiti da preuzmemo tijelo i organiziramo sprovod. Ne znamo ništa o tome kada će nam se Verena vratiti, to je užasan osjećaj - govori nam, suzdržavajući suze, Verenin otac Dieter, koji je bio s njom u moru u trenutku nesreće.

Posjetili smo ga u obiteljskoj kući Heinzovih u Stroblu, gradiću na golemom jezeru Wolfgang, nekoliko desetaka kilometara od Salzburga. Razgovor smo vodili u ponedjeljak, kasno popodne, a Verenino tijelo jučer je konačno transportirano iz Hrvatske prema Austriji.

Kuća, uredna katnica smještena gotovo uz samo jezero, puna je gostiju. Obitelj i prijatelji iz svih dijelova Austrije došli su izraziti sućut i pomoći obitelji u ovim teškim trenucima. Verenin otac Dieter odmah nam kaže da nas je primio samo iz jednog razloga.

15.000 zarona

- Želim podići svijest o opasnostima na moru, da se nikome više ne dogodi ovakva strašna nesreća - ističe.

Verena Heinz u Malinsku je došla, podsjetimo, na sam dan nesreće. Ona i otac pojeli su lagani ručak u jednom od restorana uz obalu, a onda otišli u obližnji ronilački centar raspitati se gdje bi mogli zaroniti. Dieter iza sebe ima više od 15.000 zarona, bavi se prodajom ronilačke opreme te je instruktor ronjenja i upravljanja motornim brodovima. Ljubav prema moru i dubinama naslijedila je gotovo cijela obitelj, a Verena se u tome najviše isticala, pa je tako imala dozvolu za upravljanje motornim brodovima, surfala, jedrila te je bila instruktor druge razine ronjenja na dah, a ronila je i s bocama.

- Mislim da je prvo počela roniti, a tek onda hodati. Otkako zna za sebe, živjela je u vodi i na vodi. Kad se rodila, radio sam u Turskoj, tamo je sedam godina plivala i ronila, sve do polaska u školu - govori nam Dieter.

Ni danas sebi ne može objasniti što se kobne srijede točno dogodilo.

Dubina 15 metara

Od lokalnih ronilaca tražili su, dakle, savjet gdje bi mogli zaroniti na dah. Preporučili su im lokaciju na kojoj je more duboko oko petnaest metara, idealno za ronjenje na dah. Uzeli su golemu bovu, promjera većeg od metra, te se zaputili na lokaciju.

- Dan je bio prekrasan, a more izvrsno, nije bilo nikakvih valova, pučina je bila mirna. Htjeli smo trenirati zarone na dah, u čemu je ona uvijek bila bolja od mene. Verena je, naime, u Malinsku došla kako bi kao instruktor pomogla u pripremama austrijskog prvaka u ronjenju Christiana Redla, koji je trebao doći dva dana kasnije. Dakle, nije točno što se pisalo da smo bili na odmoru, nego je došla raditi. Radili smo naizmjenične zarone, jedan bi ostao na površini dok bi drugi ronio.

Ronili smo u serijama, dvije minute ronjenja pa tri odmora. Verena nekoliko tjedana nije ronila, pa je imala malih problema s uhom. Zato se jako razveselila kad je iz trećeg puta uspjela do kraja zaroniti. Bila je vesela, smijali smo se i stvarno uživali - prisjeća se slomljeni Verenin otac. Kaže kako je uokolo bilo mnogo jet skijeva i skutera, no oni im nisu predstavljali opasnost.

- Bili smo označeni velikom bovom, vidljivost je bila odlična, a kad si u moru, dobro čuješ ako ti se nešto približava i stigneš reagirati - kaže. Zaključili su da im je za taj dan dosta te su se krenuli vraćati prema obali.

Odjednom su ugledali veliki gliser, kojim je upravljao 25-godišnji mladić iz Zadra, kako im se približava ogromnom brzinom. Radio je veliki zaokret i Verena i Dieter bili su uvjereni da će ih zaobići. Svatko tko ima dozvolu za upravljanje brodicom, kaže Heinz, dobro zna da se ronilačka bova mora zaobići na najmanje 100 do 125 metara udaljenosti. No, brod je krenuo ravno na njih. Udario je u Verenu te joj propelom zahvatio nogu. Gliser je kobilicom snažno udario i Dietera. Verena je odmah počela obilno krvariti, a uskoro i tonuti.

- Imam 50 godina ronjenja iza sebe, a kao instruktor ljude sam poučavao što napraviti u ovakvim situacijama, tako da sam bio izvrsno pripremljen, ali nikada nisam slutio da ću iz jedne takve situacije morati spašavati vlastito dijete. Bio sam u šoku. Brod koji nas je udario, gliser s motorima od 500 konjskih snaga, udaljavao se, a ja sam zaronio po Verenu. Bila je teško ozlijeđena. Uspio sam je izvući i krenuo s njom plivati prema obali. Pojavila se jedna žena na jet skiju, htjela nas je odvući, ali to je bilo nemoguće. Sve se činilo kao vječnost. Tada se, tek za nekoliko minuta, vratio i mladić koji nas je udario i on je bio u šoku.

Izvukao sam Verenu na obalu te joj remenom čvrsto stegnuo nogu da ne iskrvari. Stigla je Hitna, ali nisu mi dali da idem s njima do bolnice u Rijeci, pa sam sjeo u automobil i vozio za njima. Gužva je bila ogromna, trebalo mi je gotovo sat vremena od Malinske do bolnice - kaže Dieter. U bolnici je pokušao doznati što se zbiva, ali neuspješno.

Loša komunikacija

- Baš nitko, ni policajac ni medicinske sestre, liječnici, nitko nije znao engleski ni njemački. Bilo je to jako frustrirajuće, pa vi ste turistička zemlja i od toga živite, nije mi to bilo jasno. Prošlo je sat vremena, a onda se pojavio liječnik koji zna engleski i rekao mi da je Verena preminula - u dahu govori Dieter.

Duboko uzdahne, popije čašu vode kako bi se pribrao, sklopi oči, pa glavu nasloni na veliku, bijelu svijeću pokraj koje je Verenina fotografija.

- Bio je to najteži trenutak u mom životu. Nije mi bilo jasno kako se to dogodilo. Nismo napravili baš nikakvu pogrešku, sve smo napravili propisno, označili se bovom... Vaša je država objavila da smo ronili na 300 metara. To je čista laž. Onda se pojavila teza da nismo smjeli biti ni u pojasu iznad 100 metara, ali ni to nije istina, jer sam kao podvodni ribolovac ronio i u vašim krajevima. Do 300 metara gliser nije smio glisirati i to znaju i mala djeca. Doslovce.

Moja su djeca, a imao sam ih do prošlog tjedna četvero, upravljala brodom još kao malena i toliko sam im govorio o sigurnosti na moru da znam da oni ne bi napravili grešku kakvu je napravio taj mladić. Nije moguće da nas nije vidio, more je bilo mirno, a naša bova golema. Uostalom, da nas i nije vidio, morao je osjetiti udarac. Znam, jer sam i sam godinama na motornim brodovima, pri tolikoj brzini osjetiš udar daščice, a kamoli udar u dvoje ljudi. Zašto ga vaša država štiti i laže da je to bilo 300 metara od obale, nikako mi nije jasno. Ako ne učinite nešto po pitanju sigurnosti, imat ćete ovakvu nesreću svake godine, a čujem da ih je i ove godine bilo još - kaže Dieter.

Ne želim zatvor

Kada su vidjeli da istraga ide u krivom smjeru, angažirali su odvjetnika Ivana Primorca. No, ne kako bi mladića koji je ubio Verenu strpao iza rešetaka.

- Ne želim mu nikakvo zlo. Ne želim mu uništiti život iako je on uništio moj i Verenin. Ali želio bih da Verenina smrt ne bude uzaludna. Neka ovo bude posljednja takva tragedija na vašoj obali. Učinite nešto po tom pitanju, podignite razinu obuke. Mladići poput njega, koji su tako loše obučeni za upravljanje brodovima, ne bi smjeli upravljati gliserom od 500 konjskih snaga jer on u njihovim rukama postaje ubojito oružje. Ne želim da taj dečko ide u zatvor, to mi neće vratiti dijete, ali želim da se više nikada ne približi motornom brodu - oštro govori shrvani Verenin otac.

Dodaje da s mladićem nije razgovarao. Bilo bi to, objašnjava, preteško i jednom i drugom. Oprostiti mu još ne može, ali ne želi mu išta loše. Samo, kaže, da bude bolji i da sigurnost na moru bude veća. Dodaje da policija može lako ustanoviti gdje su točno radili ako to želi.

- Kada sam zaronio po nju, odrezao sam si ronilačke tenisice i dio odjeće jer je i mene boljelo od udaraca. Također, odbacio sam dva kilograma težak uteg za ronjenje. On je potonuo točno na mjestu udara. Policijski ronioci mogli bi, dakle, po tom utegu odrediti točnu lokaciju na kojoj se nesreća dogodila. Nadam se da će to i učiniti, osim ako ne žele štititi mladića i svu krivnju za nesreću svaliti na nas, a mi nismo učinili baš ništa pogrešno - kaže.

Dražen Cuculić: Tijelo je bilo spremno za transport već u četvrtak

Doktor Dražen Cuculić, šef Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku, rekao nam je da je tijelo Verene Heinz još od prošlog četvrtka spremno za transport te da je Verenin otac Dieter Heinz najavio dolazak pogrebnog poduzeća za petak ujutro. Prema riječima doktora Cuculića, ovlašteno pogrebno poduzeće Bor po tijelo je došlo u ponedjeljak u 13 sati te ne zna što se nakon toga dogodilo.

- Mi smo obdukciju napravili odmah nakon nesreće, napravili smo zapisnik i predali ga DORH-u tako da je, što se nas tiče, tijelo moglo biti preuzeto već u četvrtak. I nas je iznenadilo što nitko nije došao u petak u 8 ujutro, kako je najavio otac, ali mogu potvrditi da je tijelo preuzeto u ponedjeljak - rekao nam je doktor Cuculić.

Prema njegovim riječima, Verena je zadobila višestruke ozljede, a uzrok smrti je iskrvarenje zbog amputacije noge.

- Radi se o ozljedama nespojivim sa životom tako da joj, nažalost, nikakva hitna intervencija nije mogla pomoći.

O nesreći se ponovno oglasilo i Ministarstvo mora, zaduženo za provođenje istrage, koje je dopunilo prošlotjedno priopćenje.

“U cilju točnog informiranja javnosti, koja je s pravom senzibilizirana nesretnim događajem smrtnog stradavanja V. H. (rođena 1999.), državljanke Austrije, ističemo da se provode aktivnosti u cilju rasvjetljavanja svih okolnosti koje su prethodile, dovele i rezultirale ovom teškom pomorskom nesrećom u moru kod Malinske.

S tim u vezi ističemo da je gotovo odmah po dojavi o ovoj nesreći pokrenuta i dalje je u tijeku suradnja inspekcijskih službi Uprave sigurnosti plovidbe, u resorskoj nadležnosti Ministarstva mora te istražnih tijela MUP-a, a cijelo vrijeme trajanja službenih postupanja informacije o ovom slučaju prikupljaju i službenici Županijskog državnog odvjetništva. Očevidne i istražne radnje provode se i s ciljem utvrđivanja točne pozicije na kojoj se dogodila nesreća.

Naime, informacije prikupljene u početnoj fazi očevida odmah su službeno komunicirane prema javnosti koja je obaviještena o počinitelju, žrtvi i poziciji nesreće. No, s obzirom da su u daljnjem tijeku očevidnog postupanja od strane očevidaca nesreće komunicirana različita viđenja pozicije pomorske nesreće, nadležne službe ovog Ministarstva i MUP-a provode dodatne očevide i izvide, o čemu će zainteresirana javnost biti detaljno izvještena po okončanju očevidnih i istražnih postupanja”, stoji u priopćenju Ministarstva mora.

 

 

Izdvojeno

11. kolovoz 2020 06:53