Brojni su vjesnici proljeća u Šibeniku – laste, bubamare, leptirići u trbuhu, minice i gole ženske noge bez bičava... ali tek kad vidite njega i njegovo cviće na šibenskom pazaru, onda znate da je to to i da je vrime za skinit duge mudante.
Davor Flajšman rodom je iz Črešnjeva – okolica Varaždina – ali je već toliko dugo u Šibeniku da je već skoro pa postao, ne samo Dalmatinac, nego i pravi šibenski funcut. Preko godine prodaje kapulu, krumpire i jabuke sa svog OPG-a, a čim zajuži i premaliće se oćuti u zraku, iz obiteljskog plastenika stižu njegovi glavni proizvodi – maćuhice, jaglaci, đirani, karanfili, vodenice i brojno drugo cvijeće, ukrasno i začinsko bilje. Sve skupa više od 40 sorti. Davore, ko su bolji kupci – muškarci ili žene?
– Pa, sad, teško je reći. Žene, odnosno dame, puno su brojnije, one prednjače, ali u zadnje vrijeme ima sve više i muškića koji se zanimaju za hortikulturu. Oni su zahtjevniji. Eto, jedan mi je gospodin uzeo sigurno sedamdeset komada jaglaca, on sam! Obožava ih. Što radi s njima? Pa, ne znam, valjda čovjek pravi kolekciju, naprosto voli cvijeće. To ka naš Mateo Beusan, Oko Sokolovo, šta skuplja kaktuse? E, otprilike tako. S tom razlikom što te katusi ne mogu ubost.
Davor nam potvrđuje kako se u zadnjih nekoliko godina, kako Šibenik turistički raste, bilježi sve veća potražnja za cvijećem. Više se uređuju apartmani, okućnice, dvorišta. Gazdarice vole da im je to sve cakum-pakum. Traže se i savjeti, kako se što uzgaja.
– Napiši ti da je to i zato šta su žene došle do većih prava nego prije. Dok su žene kuvale, kupovale su kapulu za užutit meso, selen za juhu, verduru za napravit salatu. Sad kupuju cviće, stave ga na prazan stol, pa velu mužu: "Vidi ga šta je lipo! Pomrliši!"
– Prije su u kužini mrlišali lonci i teće, sad cviće! – ubacuje mi se u blokić jedan stariji barba sa strane. Eto, pišem i to.
A, bravo, ko Davoru pazi na plastenik dok je on u Šibeniku, na pazaru? Žena, gospođa, ona radi oko toga najviše, dok je gazda "u turizmu". A Davor je rijetko kad sam, jer su oko njega uvijek i brojni prijatelji koje je stekao u Šibeniku, u ovih desetak godina koliko je u njemu rado viđen gost. I koji rado s njime na njegovu štandu popiju kavu i užinaju preduskrsnu pletenicu, odnosno karitulu, kao što je, primjerice Zlatomir Vujko kojeg smo i mi zatekli s dragim mu cvjećarem u jutarnjoj ćakuli.
Kako i ne bi kad je tamo gdje je Davor i njegovo cvijeće sve puno dama u najboljim godinama kojima treba dati ruke, pridržati im saketić dok u njega stavljaju pitariće, pomoći im izabrati, priporučiti ih gazdi za popustić. A i Zlajo i Davor su kavaliri, tu dvojbe nema, pa se za gospođu Nadu našao i jedan pitarić gratis, povodom snimanja za novine. Na koncu konca, proljeće je, i nakon duge zime, s cvijećem sve izgleda lipše, šarenije i veselije...
