U Krešimirov grad Magdalena Šetka došla je prije sedam godina, i u njemu ostala. Zagrepčanka, majka dvoje djece, s trećim na putu, po zvanju grafička urednica, premda u struci nikad nije radila, radno je i životno vezana uz ugostiteljstvo. No, ne ono klasično, nego ugostiteljstvo oplemenjeno kulturno-umjetničkim sadržajima. Svirala je klavijature u jednom šibenskom bendu, u slobodno vrijeme, kako kaže, "crtkara", bavi se cateringom i promovira šibenske (ne)otkrivene talente. A kako je i zašto došla u Šibenik?
– Bila je to jedna čudna faza u mojem životu. Između poslova koji su mi se nudili, prihvatila sam poziv tadašnjih vlasnika i došla odraditi sezonu u "Vino-inu". I... ostala – kaže uz osmijeh.
Put ju je ubrzo "odveo" u obližnji "Azimut", kultni šibenski klub smješten na jedinstvenoj lokaciji, u spomeniku kulture – srednjovjekovnim gradskim bunarima. Prije više stoljeća ti su bunari osiguravali pitku vodu Šibenčanima bez koje ne bi bilo života. Vode u bunarima odavno nema, ali ima kulture! Slogan je to kojim se vodi tročlana ekipa kluba, a uz Magdalenu to su Hrvoje Jelković i Josip Bačelić.
Otvorili vrata svima
Otvoreni su za sve kvalitetne ideje, osluškuju i ugošćuju umjetnike, glazbenike, slikare, fotografe i druge kreativce, organiziraju sajmove, buvljake, a svoj "dom" u "Azimutu" imaju i kvizaši. U dobra stara vremena, dok nije svijet poharala ova nesretna pandemija, nije bilo dana kad se u tom klubu nešto nije događalo. Osim ispijanja kave, pića, druženja i dobre glazbe, bilo je – a Magdalena kaže – bit će opet – raznoraznih događanja koja su obogatila kulturni i društveni život šibenske mladosti. I onih malo starijih. U kreiranju sadržaja ističe da nije ona glavna.
– Svi jednako sudjelujemo u svemu i svatko od nas daje svoj doprinos. Što se tiče kulturnih događanja, i o tomu odlučujemo zajedno. Svi imamo puno ideja i sve to treba filtrirati, dosta je sastanaka, razgovora i u principu odluka o tomu kako će nešto izgledati je zajednička – kazuje Magdalena.
Doduše, mogli su se u "Azimutu" baviti samo ugostiteljstvom i od toga živjeti, ne ići u nekom sasvim novom smjeru, u koji, u pravilu, ulažu vlastiti novac. No, kako nam je rekla u razgovoru, osjetili su da u gradu koji ima toliko kreativnih mladih ljudi treba učiniti nešto više. Pružiti tim ljudima šansu da se predstave javnosti, a ostalima da u njihovim djelima uživaju. Sve je, prisjeća se, počelo u zimskim razdoblju, kad se više nije moglo boraviti na otvorenom.
Radionice, izložbe, koncerti...
– Krenuli smo s projektom "Art field", s radionicama i izložbama, te više počeli raditi u gornjem prostoru koji je paralelno s kafićem i galerija. To je vrijeme kad Šibenik, uvjetno rečeno, spava, a mi smo ga željeli probuditi i ljude izvući iz kuće. Održali smo niz radionica, među kojima su 3D printanja, mappinga te radionicu papier-machea. Trudimo se imati što više takvih i sličnih radionica izvan sezone – govori Magdalena. Otvorenost prema svemu što smatraju dobrim dovela ih je i do suradnje s Kulturnom udrugom "Fotopoetika", s kojom su prije osam godina pokrenuli "Long play day", sajam LP ploča i knjiga koji je uvijek popraćen koncertom.
– Prošle godine zbog epidemije i mjera nije održan, a inače je uvijek bio jako dobro posjećen. Planiramo ga održati i ove godine ako se to bude moglo. Vodeći se tim sajmom organizirali smo i nekoliko buvljaka rabljene odjeće, koji su dobro prihvaćeni. Organizirali smo ih također u suradnji s "Fotopoetikom" i odlučili buvljake raditi na nekoj redovnoj bazi te smo tako došli do "Zelenarijuma", sajma biljaka. Održan je jedan prošle jeseni, ali nadamo se da će mjere na proljeće ipak popustiti te da ćemo uspjeti organizirati sajam s proljetnim biljkama, a buvljak rabljene odjeće smo planirali održavati jednom mjesečno. Nažalost, nismo to mogli realizirati zbog više sile, ali planiramo sve ponovno aktivirati kad se vratimo u normalu – kaže Magdalena.
Između brojnih događanja, izdvojila je projekt realiziran u povodu Dana žena 2019. godine. Prije otvaranja izložbe poznate šibenske fotografkinje Sanje Lydije Kulušić pod nazivom "Strast, posao, aktivizam", koja je fotografirala žene s djecom ili žene na radnom mjestu, šibenska udruga "Ardura" predstavila je svoj projekt "Ptičice i ribice". Njime se želi odgovoriti na izazove ranog odgoja djece u obitelji u suvremenim uvjetima života.
Aktivnosti u koroni
Korona je poremetila i njihove planove, ali nisu odustali i okrenuli su se, kao i brojni drugi, organizaciji događanja virtualno, na društvenim mrežama.
– U suradnji s našim umjetnicima i udrugama na taj smo način imali "Crtu iz dnevnog boravka", "Poeziju iz dnevnog boravka" i "Fotku iz dnevnog boravka", te tako bili uključeni u kulturni život. Radili su to što vole, a mogli su ih gledati oni koji to žele. Tako je bilo u proljeće prošle godine, kad smo bili u "lockdownu". Ljeto je prošlo s događanjima uživo, a onda smo opet potkraj godine stavili "ključ u bravu". Ali ni u tim okolnostima nismo odustali od planiranog "Božićnog tinela", izložbe koju se nije moglo posjetiti i uživo razgledati, nego samo pratiti virtualno. "Božićni tinel" zamislili smo kao prodajnu izložbu uoči Božića na kojoj su trebali izlagali šibenski kreativci i umjetnici, a cilj nam je bio da naši sugrađani kupuju njihove radove i pod bor stave nešto šibensko.
Nažalost, izložba nije bila fizički dostupna jer su nas zatvorili. U prostoru je sve bilo uređeno kao da se u njega može doći, a na kraju je sve završilo online. Nazvali smo sve naše kreativce i pitali ih je li im zanimljivo da to radimo virtualno i na mrežama. Svi su pristali i tako je čak njih 19 s ukupno 167 radova sudjelovalo u jedinstvenoj izložbi koju se nije smjelo posjetiti. Bilo je tu slika, fotografija, instalacija, skulptura, lampa, namještaja, nakita, ukrasa za bor, keramičkih šalica, tanjura i drugih ručno rađenih ukrasnih i uporabnih predmeta – kaže Magdalena, duboko se nadajući da će se čim prije vratiti ona stara vremena kad nismo trebali maske, kad smo se mogli rukovati i grliti, odlaziti u klubove, restorane, putovati, normalno raditi i živjeti punim plućima. A na pitanje kako je primila vijest o kandidaturi za "Šibensku grandecu", odgovorila je kratko:
– Pa... ne znam što bih rekla. Nisam znala što bih mislila o tome, smatrajući da ne zaslužujem biti među kandidatkinjama. Prvo, nisam Šibenka, a drugo, ima puno žena u Šibeniku koje su mogle biti tu umjesto mene. I zato hvala onima koji su me predložili.
Socijalno osjetljivi
Klub "Azimut" od prosinca 2016. godine surađuje i sa šibenskim Centrom za inkluziju na način da jedan dan u tjednu zapošljava osobe s intelektualnim poteškoćama kako bi pomogli njihovoj integraciji u društvo.
– Iz Inkluzije su nam se javili s pitanjem bismo li mogli na nekoliko sati tjedno zaposliti njihove korisnike s ciljem da ih se uvede u društvo i da se osjećaju korisno. U početku smo ih imali dvoje, a ostala je Nedana, koja je već tri godina s nama i nadam se da će ostati i dalje – kaže Magdalena.