Mlada pedagoginja u šibenskoj Turističkoj školi Maja Šintić, majka dvojice sinova Maka (5) i Nevena (2), ušla je u uži izbor za titulu Šibenske grandece zbog "vječitog" volontiranja i aktivizma koji je obilježio njezine srednjoškolske i studentske dane, a aktivna je i danas koliko joj to radne i obiteljske obveze dopuštaju. U sve u što se uključi, osim velike ljubavi i empatije prema ljudima, životinjama i prirodi, ulaže puno energije, pa tako i u podizanje svijesti o potrebi i ljepoti volontiranja.
Kaže da je volontirati počela zaslugom nastavnice sociologije u šibenskoj Gimnaziji Antuna Vrančića, 2004./2005. godine, koja je za svoje učenike organizirala volontiranje u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac.
Cjeloživotno učenje
– Prvi put sam se tu susrela s volontiranjem, što me ponukalo da na jedan drugi način počnem razmišljati o zajednici čiji sam dio. To je zapravo odredilo moj daljnji obrazovni put i društveni angažman, sve do danas. Potom sam se uključila u Šibensku udrugu mladih (ŠUM), čiji sam i danas član. Volontirala sam u Udruzi Ardura, Udruzi Roda, Klubu mladih Šibenik na organizaciji festivala na Martinskoj, u Udruzi Fotopoetika i...
Uh, bilo je toga puno i ne mogu se svega sjetiti. Bilo je to generacijsko vrijeme volontiranja, za razliku od danas kad se malobrojni mladi ljudi uključuju u volontere. Treba ih puno više i puno snažnije motivirati na volontiranje, a osobno vidim i problem nedostatka financijske podrške za ljude koji su spremni organizirati volonterske akcije ili volontiranja za druge – govori Maja. Osim što je studirajući stekla zvanje diplomirane pedagoginje i sociologinje, Maja se dodatno educirala upravo na području volonterizma i aktivizma. Ne samo preko Šibenske udruge mladih, već je tijekom i nakon studiranja uvijek u nekom procesu učenja.
– Cjeloživotno učenje nije floskula, to je ozbiljna stvar i svatko od nas trebao bi raditi na tome da se usavršava, uči i stječe nova znanja. A ja sam uvijek hodala po nekim edukacijama: pisanje EU projekata, što je i dodatno formalno obrazovanje, prošla sam edukaciju za porodnu edukatoricu pri Udruzi Roda, edukaciju za nošenje beba koju sam prošla pri jednoj njemačkoj školi, što mi je puno pomoglo u prvim danima majčinstva. Bilo je toga još, a ja sam ono što naučim kroz edukaciju pokušavala vratiti u zajednicu, organizirala bih događanja ili se nalazila sa ženama i to što sam naučila prenosila njima. Naravno, besplatno, kao volonterka – kazuje Maja. I sve to s ciljem da olakša život ženama, pomogne im i zaštiti ih, što opet veže uz gimnazijske dane.
Borac za ženska prava
– Osobno su me jako zanimali predmeti etika i sociologija, na kojima smo raspravljali o pravima žena, a s tim sam nastavila i na fakultetu. Moji diplomski radovi pisani su iz feminističke perspektive, to je nešto čime sam se intenzivno bavila i puno čitala tijekom studiranja. Sve što sam radila izvan područja vlastita obrazovanja u ovom volonterskom i aktivističkom djelovanju bilo je vezano uz prava žena.
Općenito, a posebno tijekom Rodine kampanje "Prekinimo šutnju", kroz aktivnosti udruge ŠUM, ukazivali smo, i ja osobno, na probleme koje opterećuju žene u obiteljskom, poslovnom, roditeljskom te svakom drugom području, uključujući i nasilje nad ženama. Položaj žena u društvu s godinama se promijenio i mijenja se u pozitivnom smjeru, i to isključivo zahvaljujući organizacijama civilnog društva koje na nacionalnoj i globalnoj razini stalno zagovaraju bolju poziciju žena u društvu. Vjerujem da sam i sama pridonijela tomu kao jedan mali kamenčić u cijeloj toj priči, u smislu one izreke "Misli globalno, djeluj lokalno". Sigurno znam da sam utjecala na ljude s kojima sam svakodnevno u kontaktu i često mi u društvu kojim sam se svih ovih godina okružila znaju reći: "Aj ti dosadna feministkinjo!" – uz smiješak će Maja. To što misli, govori i propagira primjenjuje i u vlastitu životu.
– Moj partner i ja odlučili smo ne prakticirati ustaljene običaje poput ženidbe, dakle živimo u partnerstvu, sinovi nose i moje i očevo prezime, tata je apsolutno uključen u odgoj naše djece i brigu o njima. Ono što je najvažnije jest da je moj partner osoba koja želi podijeliti roditeljstvo i sve poslove koje imamo u našoj obitelji posve ravnopravno. Ne zato što ja to tražim od njega, već zato što smatra da je to pravedno i važno – iskrena je Maja.
Briga o životinjama
Dobar dio i godine volontiranja Maja je posvetila i brizi o životinjama.
– Da, životinje su zbilja bile dio mojih osobnih frustracija i mislim da sam se tu možda najviše "potrošila" u volonterskom smislu. Definitivno mogu reći da je to volonterski angažman na kojem sam u jednom trenutku doslovno izgorjela. Tada je u našem gradu, koji je bio prepun maca i pasa lutalica, bila nasušna potreba zbrinuti ih. Danas je situacija ipak malo drukčija iako ih ima po ulicama, jer problem nije riješen na sustavnoj razini. I dalje volonterke, dakle mahom žene, "gase požar" tamo gdje je jedinica lokalne samouprave zakazala, jer odbija sustavnije pristupiti rješavanju tog problema
Kroz projekt "Šibenski prijatelji", koji je provodila Šibenska udruga mladih, zaista smo se pobrinuli za iznimno veliki broj pasa i mačaka, brinuli se o njima i zbrinuli ih, iako su nam vrlo često "podapinjali noge". To vam je bio angažman četiri-pet žena koje su imale nešto slobodnog vremena i puno živaca i volje. Do trenutka dok se nismo "potrošile", izgubile snagu, podvukle crtu i odlučile zatvoriti taj projekt – govori Maja.
Naglašava da joj je u ovoj priči jako bitno to što primjećuje da se svijest ljudi ipak mijenja, da susreće osobe koje svoje kućne ljubimce nisu kupili, već udomili. Inače, smatra da spašavanje napuštenih maca i pasa treba rješavati jedinica lokalne samouprave, a organizacije civilnog društva bi se trebale baviti zagovaranjem, a ne trošiti energiju na posao koji bi trebao biti plaćen iz proračunskih sredstava, jer je riječ o komunalnom problemu.
Bez dlake na jeziku
Maja je poznata i po svojoj otvorenosti, nema dlake na jeziku i kad misli da nešto nije u redu ili netko nije u pravu, reći će to u lice, bez obzira o kojoj se razini, instituciji, vlasti ili osobi radi.
– Da, to je točno. Još mi je učiteljica u osnovnoj školi govorila da sam svakom loncu poklopac. Na znam što je to u meni. Tako sam naučena i zaista sam zahvalna mojoj mami na predivnom i toplom odgoju koji mi je dala, naučila me da na nepravdu ne šutim, nego da reagiram. I ja sam to ozbiljno shvatila, primjenjujem to u životu, često ne na vlastitu korist, ali to mi je u krvi. Ne mogu pobjeći od sebe – reče.
Počašćena kandidaturom za Grandecu
– Kad sam dobila vijest da sam ušla u uži izbor za Šibensku grandecu, bila sam iznenađena, zatečena... Počela sam misliti pa što sam ja to napravila da sam zaslužila nominaciju. Onda sam se počela prisjećati što sam sve radila kao volonterka i aktivistica i rekla... Aha, to je razlog. Inače sam mišljenja da je vrlo važno govoriti o ženama koje su nešto dobro i uspješno napravile i uspjele neovisno na kojem polju djelovanja. One to zaslužuju. Drago mi je i počašćena sam kandidaturom, jer kad već ne možemo dobiti imena ulica, onda barem među sobom možemo pričati koliko i što značajno radimo i da budemo primjer, poticaj drugim ženama da se pokrenu – rekla je Maja.