StoryEditor
ZanimljivostiStela Dumančić Čuturić

Učiteljica, svestrana umjetnica i inovatorica: Ja grandeca? Mislila sam da je greška kad su me zvali!

Piše Katarina Rudan
27. veljače 2020. - 08:30
Stela Čuturić, kandidatkinja za Šibensku grandecu  Niksa Stipanicev/Cropix

 

 

 

Kad je početkom siječnja učiteljica savjetnica likovne kulture, glazbenica, slikarica, pjesnikinja i inovatorica Stela Dumančić Čuturić na mobitel primila poruku u kojoj je pisalo da je ušla u uži izbor za laskavu titulu “Šibenska grandeca 2020.”, nije joj bilo jasno što se točno dogodilo.

- Vozila sam se automobilom iz Knina prema Šibeniku i zaustavila se uz rub ceste da pročitam. Kad sam vidjela što piše, mislila sam da je gospođa Dijana Ferić (predsjednica Udruge “Volim Šibenik“ op.a.) pogriješila kod slanja poruke, da je ona trebala biti poslana nekom drugom. Oblio me hladni znoj na pomisao da ipak nije greška. Glavom su mi prohujale misli i pitanja. Kako? Pa ja nisam iz Šibenika, nisam iz Hrvatske, rođena sam u Bosni i Hercegovini… Nekako sam se dovezla do Šibenika i nazvala gospođu Dijanu da mi pojasni o čemu se radi. Dakle, to je za mene bio jedan veliki šok i nevjerica da se uopće mogu naći među kandidatkinjama, a kamoli u užem krugu, a nisam Šibenčanka. Osim toga sve što radim je iz ljubavi, radim zato što volim raditi i uopće ne mogu zamisliti život bez svega toga, rekla je na početku razgovora simpatična i vedra Stela iz koje zrači pozitivna energija. A kako se tek zarazno i od srca smije!

Od Zenice do Šibenika

No, krenimo s njezinim predstavljanjem. Rođena je u Zenici 1971. godine. Školu primijenjenih umjetnosti završila je 1990. u Sarajevu, u kojem te iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti na odsjeku Grafičkog dizajna. Zbog ratnih okolnosti, 1992. godine u jednom konvoju napušta Sarajevo i odlazi u Zagreb gdje nastavlja treću godinu studija na Akademiji likovnih umjetnosti na odsjeku Primijenjene grafike i diplomira 1996.godine.

- U Zagrebu sam osnovala obitelj i zaposlila se u jednom profesionalnom fotolabratoriju. Kako smo i suprug i ja bili izbjeglice, podstanari, a suprug je invalid, teško je bilo živjeti u Zagrebu i odlučila sam se raspitati postoji li neko mjesto u Hrvatskoj u kojem bi se mogla zaposliti u školi. Iako, priznajem, dok sam studirala o poslu u školi nikada nisam razmišljala. No, položila sam tada pedagoške predmete i mislila što sad. Znate što sam napravila? Otišla sam u tadašnje Ministarstvo prosvjete i kulture, predstavila se tko sam i što sam te upitala ima li koja škola u Republici Hrvatskoj koja bi me primila na posao. Rekli su mi da učitelje likovne kulture trebaju na Braču i u Kninu. Iskreno, nisam niti znala gdje je Knin, ali smo se u njemu vrlo brzo našli, govori Stela. Zaposlila se u kninskoj osnovnoj školi koja danas nosi ime dr. Franje Tuđmana i u njoj je radila kao učiteljica likovne kulture i mentorica do 2008.godine, a obnašala je i funkciju zamjenika ravnatelja.

- Te godine otvorilo se mjesto u Osnovnoj školi Vidici u Šibeniku i od tada radim u njoj, kaže svestrana Stela i dodaje da sebe zbog sklonosti i ljubavi prema glazbi i slikanju ne bi nazvala umjetnicom, kako neki za nju znaju reći.

Slikarstvo, izložbe, nagrade...

- Prvenstveno sam učiteljica savjetnica likovne kulture, a zbog ostalih mojih djelovanja rekla bih da pripadam jednoj skupini umjetnika Hrvatske. Inače, moja prva velika ljubav bilo je pjevanje i u mladosti sam pjevala u nekoliko zborova, no kako nisam glazbeno obrazovana nisam mogla stvarati neku opernu karijeru. Kad sam prije nekoliko godina pozvana da pjevam u klapi “Skradinke”, opet sam doživjela šok! Da su me zvali pjevati sevdalinke, nama problema, ali s klapskom pjesmom nisam imala ama baš ništa. No, s godinama i divnim ženama u klapi sam naučila, a i dandanas učim, jer nije lako biti klapski sopran, govori Stela.

Sa svojim likovnim radovima sudjelovala je na više skupnih izložbi u Šibeniku, Opuzenu, Zagrebu, Sarajevu, Čitluku, Frankfurtu i Velesu (Sjeverna Makedonija), te Trakošćanu i Sinju kao autor, ali i kao organizator izložbi. Prvu samostalnu izložbu imala je u Šibeniku 2014. godine, a nakon toga i u Opuzenu, Mostaru, Čitluku i Sarajevu.

Bavi se sakralnom tematikom i apstraktnom umjetnošću. Više godina bila je voditeljica Likovno-kreativne radionice za djecu u župi sv. Ante Padovanskog na Šubićevcu, likovnih radionica na Međunarodnom dječjem festivalu i voditeljica je radionica na stručnim skupovima učitelja likovne kulture. Članica je Matice hrvatske od 1998. godine, tajnica šibenske Udruge inovatora “Fausta Vrančića”, članica HAZU-a i Udruge likovnih umjetnika Opuzen. Prošle je godine na sedamnaestoj međunarodnoj izložbi inovacija ARCA 2019., osvojila brončanu medalju za “Inovativnost u slikarskom izričaju likovnom tehnikom kolaža na platnu”.

- Radilo se o slici Fausta Vrančića, a ta me tehnika posebno privlači jer slojevitim ljepljenjem uskih papirnatih traka na platno stvara se dubina prostora i treća dimenzija. Kako živimo u digitalnom vremenu, tako i moje slike postaju dio tog vremena, reče.

Oslikavanje Dječjeg odjela

Nedavno je kao voditeljica Aktiva učitelja likovne kulture Šibensko-kninske županije, sa svojim kolegama pokrenula akciju oslikavanja zidova na Dječjem odjelu županijske opće bolnice Šibenik.

- Obično smo krajem godine u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić uvijek organizirali izložbu učeničkih likovnih radova koja bi potrajala dva ili tri tjedna, a onda bi se ti radovi vraćali u školu. Ovaj put smo odlučili ostaviti trajniji pečat i izići u lokalnu zajednicu, napraviti neku suradnju gdje bismo djecu povezali sa zajednicom i tako ih potaknuli i osvijestili im važnost humanitarnog djelovanja. Ideju da svojim crtežima oplemene bolnički prostor dali su sami učenici koji su crteže i skice izrađivali ili na satovima likovnog ili na likovnim grupama. U ovaj projekt bilo je uključeno 16 od ukupno 22 osnovne škole u županiji. Učenici su crtali razne motive: cvijeće, more, ribe, djecu, krugove, srca, navodi Stela.

S obzirom na to da nije bilo moguće “okupirati” Dječji odjel velikim brojem učenika koji bi radili murale, jer je bilo vrijeme gripe, te crteže i skice, nastavnici su objedinili u jedinstvenu cjelinu kopirajući učeničke uratke.

- Kad smo ih kasnije doveli da vide što smo napravili, bili su oduševljeni, reče Stela i dodaje da su prije šest godina, u suradnji s Centrom za vizualnu kulturu Gradske knjižnice Juraj Šižgorić, napravili i mural ispred dječjeg dispanzera.

Zov zavičaja

Iako u Hrvatskoj živi duže nego što je živjela u Bosni i Hercegovini, ne poriče da ju srce uvijek vuče rodnom kraju i zato svoje prijatelje i kolege rado vodi u rodnu zemlju. Kad god se ukaže prilika za odlazak na put, uvijek “navija“ za Bosnu.

- Srce vuče rodnom kraju, to vam je neminovno. Vodila sam svoje kolege iz školskog sindikata na dvodnevni izlet u Sarajevo, a s članovima Matice hrvatske više puta smo išli na izložbe u Sarajevo u samostan sv. Frane na Bistriku i tamo smo imali naše izložbe. Vodila sam tamo i moje “Skradinke” i “Faustovce”. Također imamo dobru suradnju s ogrankom Matice hrvatske u Čitluku, a išli smo i u Frankfurt u hrvatsku katoličku misiju. Članica sam više udruga i imam dosta iskustva s organizacijom i, naravno, kad je moj rodni kraj u pitanju potrudim se da to zaista bude lijepo i vjerujete mi svi me pitaju “kad ćemo opet u Sarajevo“, na kraju će Stela.

#STELA DUMANČIĆ ČUTURIĆ#ŠIBENSKA GRANDECA

Izdvojeno

29. svibanj 2020 23:40