Snježana Jušić, glavna sestra Opće bolnice Šibenik: Da se šest puta rodim, bila bih medicinska sestra

Magistra sestrinstva, glavna medicinska sestra u županijskoj Općoj bolnici Šibenik Snježana Jušić, jedna je od osam kandidatkinja koje su ušle u uži izbor za novu, petu po redu „Šibensku grandecu“. Supruga je, majka dvoje djece, kćerke Ivane i sina Grge koji žive u Zagrebu te ponosna baka dvojice unuka Danijela i Tibora, Ivaninih sinova. Snježana govori mirno i staloženo, a svakom riječi potvrđuje sigurnost, odanost i ljubav prema pozivu kojim se bavi. Jer, kako će više puta tijekom razgovora naglasiti, biti medicinska sestra nije posao, već poziv i ljubav.

- Medicinske sestre čovjeka prate od rođenja pa do njegovog odlaska „na drugi svijet“. One su s pacijentom i subotom i nedjeljom, noću i danju, na blagdane, kako bi narod rekao „ I svecom i petkom“. Uvijek su tu, dok liječnici imaju drugi opis poslova, ali i jedni bez drugih ne mogu pružiti kvalitetnu skrb pacijentima - kazati će na početku razgovora.

Na pitanje kako to da se odlučila za poziv medicinske sestre kaže da nakon dvije godine općeg, tzv. Šuvarovog, obrazovanja kad je upisala smjer za medicinske sestre, o samom poslu nije puno znala.

- Moja mama je znala reći kako medicinske sestre imaju lijepe uniforme, a ja nisam imala pojma da one rade i noću! Međutim, kad sam počela raditi, a bilo je to 1988. godine, dan po dan, taj poziv me naprosto preuzimao. Danas sa sigurnošću mogu reći da se šest puta rodim, svaki put bih izabrala ovo zanimanje i poziv medicinske sestre. Mislim da nema ljepšeg poziva na svijetu.

Počela sam vrlo rano raditi, a najveći dio radnog vijeka, gotovo 24 godine, radila sam na koronarnoj jedinici i zadnjih desetak godina bila glavna sestra. To je intenzivna jedinica gdje se primaju izuzetno hitni, životno ugroženi pacijenti. Mene je rad u toj jedinici toliko ispunjavao, to je moja prva i najveća ljubav u ovom poslu, tako da mi je prijelaz na novo radno mjesto, za glavnu sestru Bolnice, u početku bio užasan šok, čak negativan, jer sam se izmakla iz tog direktnog kontakta s pacijentima u ušla u neku drugu sferu punu administracije i druge vrste poslova. Ali i to sam prevladala i sad je to sasvim druga priča – govori Snježana.

Poziv koji ispunjava

Prije sedam godina došla je na mjesto glavne sestre Bolnice koja danas broji 960 ukupno zaposlenih, a trenutno je među njima 367 medicinskih sestara i tehničara. Na pitanje što znači biti glavna sestra bolnice, posebno u vrijeme ove nesretne pandemije koja je prije godinu dana zahvatila svijet, Snježana odgovara:

- Prije svega ja sam medicinska sestra i to mi je uvijek na prvom mjestu. A medicinske sestre i tehničari su ljudi koji su u svojem životu odredili raditi izuzetno težak, human i nadasve zahtjevan posao. Biti glavna sestra bolnice znači ne zaboravljati da ste, kao i svi u bolničkom sustavu, prije svega tu zbog pacijenata. Ujedno, to znači biti domaćica jedne velike kuće u kojoj su djelatnici različitih profila. Unazad nekoliko godina glavne sestre imaju ulogu pomoćnice ravnatelja za sestrinstvo, što u praksi znači da su u svojem statusu izjednačene s ostalim pomoćnicima upravo zbog potrebe da medicinske sestre i tehničari, kao najbrojniji članovi zdravstvenih timova, imaju ravnopravnog predstavnika u upravi zdravstvene ustanove.

Mislim da neću pretjerati ako kažem da nema situacije u bolnici koja „ne okrzne“ glavnu sestru bilo u radno vrijeme ili izvan njega, a koje se tiču gotovo svakog segmenta rada. Odnosi se to i na kadrovske politike, koje su naročito došle do izražaja u covid situaciji. To vam podrazumijeva razmještanje osoblja, pokrivanje svih segmenata rada uz uvažavanje svih specifičnosti i različitosti radilišta. Tu je i pomoćno osoblje, kuhinja i tehnički poslovi te uloga glavne sestre kao spone s liječnicima. Na neki način uloga glavne sestre je biti koordinator svih tih dijelova sustava – kazuje Snježana.

Pandemija i covid odjeli

U pandemiji koja nas je snašla, jasno je da je u tom „novom normalnom“ puno toga prošlo preko njezinih leđa.
- Ono što je presudilo da se mi kao bolnica uspješno borimo i izborimo, bar do sada, sa svom tom nedaćom je jedna odgovorna i visokoprofesionalna priprema predvođena našim timom za na čelu s dr. Blažom Bilić i našom sestrom Patricijom Dulibić te svim drugim akterima. To su žene koje su puno prije nego je sve počelo, krenule s pripremama - od nabavljanja svih potrebnih sredstva za rad u novim okolnostima, kojih u početku baš i nije bilo, do planiranja što ćemo napraviti u slučaju scenarija A, B ili C.

Tako smo išli s otvaranjem radilišta i planiranjem kadrova za primanje covid pacijenata prvo na jednom, a kasnije na drugim lokacijama. U najdramatičnijem periodu epidemije imali smo četiri lokaliteta s covid pacijentima. Osigurati kadar, prvenstveno medicinske sestre, što je bio moj posao, bio je veliki izazov- govori Snježana. U svemu se držala pravila struke, a uz konzultaciju s infektolozima i epidemiolozima saznala koga ne bi smjela rasporediti na covid odjel.

Bili smo prestrašeni

- Svi smo bili, a i danas smo u strahu hoće li se netko zaraziti i virus prenijeti kuću, najbližima i prijateljima. Kod pravljenja rasporeda, kako medicinskih sestara i tehničara, tako i kućnih pomoćnica na coid odjele, morala sam biti odlučna. To su trenuci kad sam morala „zatvoriti“ srce i potisnuti emocije. U protivnom, sustav bi pao, a to se nije smjelo niti se smije dogoditi.

Danas je situacija puno lakša, manje je covid pacijenata u našoj bolnici, ali ne znamo što će biti dalje. Sve to teško vrijeme herojski su iznijeli i iznose zdravstveni djelatnici, a među njima posebno medicinske sestre- reče Snježana. Na pitanje kako je reagirala na vijest da je kandidatkinja za „Šibensku grandecu“ kaže kako je na prvu pomislila da je poruka poslana na krivi broj.

- Ja vam samo radim svoj posao i radit ću ga najbolje što znam i mogu, sve dok god sam tu. Iskreno, bila sam zatečena, jer mislim da ima toliko medicinskih sestara, posebno u ovih zadnjih godinu dana, koje su učinile i čine toliko toga za ljude, pacijente i da su sve one zaslužile biti i za mene jesu „grandece“. Hvala onima koji su me predložili jer to je svojevrsna nagrada i priznanje za sve medicinske sestre. I.. nadajmo se da je godina covida iza nas, ali ako bude trebalo opet ćemo dati sve od sebe, pomagati i spašavati ljude – reče na kraju sestra Snježana.