Prvi put u Šibeniku, u nedjelju se u Ražinama kod "Dalmarea" dogodio "ŠI meet Car susret" u kojem su na svoje došli svi oni koji vole malo dotjerati svoje serijsko "prometalo" i pretvoriti ga u nešto unikatno.
Pa što koštalo da koštalo! Frizirani, tjunirani, ušminkani, spuštani, kalani, čipirani, dorađeni - skupilo se na jednom mjestu stotinjak automobila, da se pokaži i da budu viđeni, i oni i njihovi vlasnici. A bilo je tu i opakih "pila" poput one kakvu je na "meet" dovezao Kninjanin Marin Karačič. BMW F 20, M 135 xDrive, s pogonom na sva četiri kola i sa šaltungom na volanu.
- Koliko to ima konja? - pitam mlađahnog gazdu, svjestan već unaprijed da ću nešto pogriješiti pišući, pa molim unaprijed upućene čitatelje da mi se ne podsmijavaju previše... nije moje područje, rekli bi u "Milijunašu".
- Nisu mogli točno izmirit jer su kola proklizala na valjcima kad smo ga išli testirat nakon "mapiranja" - 400 i nešto. To je sada nakon prerada, a serijski ima 320 konja - veli nam Marin koji trenutno radi u Njemačkoj, u Isnyju, kao programer i upravitelj CNC strojeva.
Bavarski konji
I treba imati njemački standard da bi se pojili ovi bavarski konji, nije ovo za one koji ih "kuju po mjesecu".
Koliko troši?
- Pa ako se vozi normalno, onda ovaj twin turbo benzinac troši osam i pol litara. Ali, ako maslo stisneš gas, onda vidiš golim okom kako loču, odnosno kako pada strelica od rezervara na celeru! - smije se Marin, čije prezime mi zvuči poznato... Antonela Karačić, bivša ravnateljica kninske bolnice?
- To mi je mama!
I šta kaže mama na auto?
- Ništa, ona misli da je to obična BMW jedinica, 116 od 150 konja.... - veli nam Marin.
No, tamo gdje su auti, brzina, utrke i oktani, tu ionako nije mjesto za mame, nego prije za potencijalne nevjeste, za lijepe žene, odnosno hostese. Tu su Marlena i Franka? Lijepa im je "bembura", nema tu zbora, ali Marlena nam otkriva kako se njoj više sviđa Audi, klasična crna četvorka. A vlasniku Stipi Šariću, tajniku udruge "ŠI Meet", srce ko kuća... Otvaraj Stipe kolica, da djevojke isprobaju siceve.
Je li inače djevojke padaju na ovaj tvoj autić ili je ovo izuzetak?
- A jedna je pala. Meni dovoljno! - smije se Stipe, zadovoljan svojom četvorkom, neka joj je deset godina. Još je ko curica - pogon na sva četiri kola, turbo benzinac 2.0 motor, 200 konja.
Tu u hladovini zatičemo i Stipu Bakulu, službenog meštra udruge za auspuhe. Ispod krošnje je i Josip Jurić, koji je također došao iz Knina - on je u bazeniću koji služi kao ledomat. Ladi se i on i piva...
Svi su dobre volje, kako i priliči susretu na kojem se izredalo nekih stotinjak auta iz cijele Hrvatske, najavljeni su i neki iz Njemačke...
- Zagreb, Rijeka, Pula, Zadar, Split. Ima ljudi sa svih strana, svi žele pokazati svoje automobile, za koje je najbitnije da su unikatni, da ga je vlasnik prilagodio svom ukusu, željama, mogućnostima. Da je neponovljiv kao što su i oni sami - veli nam predsjednik udruge ljubitelja automobila "ŠI meet" Denis Goreta, koji osobno vozi malu crvenu Opel Corsu, skockanu kao bombonić. Ništa posebno, samo da ne bude ko svaka druga, jer je svaki treći auto u Hrvatskoj Corsa - veli nam presidente od udruge koja ima i veliko srce.
Veliko srce
Jer, na susretu stoji i jedna velika kutija u koju svi oni koji dođu mogu dati svoj prilog za teško oboljelog Franka Sulju, koji boluje od multiple skleroze. Tu se se dečki iz "ŠI meeta" pridružili ostalim šibenskim udrugama i klubovima, nogometašima i košarkašima, koji su se ujedinili u pomoći njemu i majci koja je uvijek uz njega. Franku će ići i pola novaca koje skupe od prodaje majica i naljepnica, pola će ići na financiranje udruge i ovakvih susreta na kojima je druženje i ljubav prema autima osnova svega.
Bude tu i natjecanja, u četiri kategorije – najbolji ispuh, najbolji usis, najniži auto i najudaljeniji natjecatelj, koji je došao iz najudaljenijega grada. Oni će dobiti pehare, a tu se kada je riječ o ispuhu, odnosno auspuhu, glasnoće kreću i oko 120 decibela, pa čak i 130, a u to treba uložiti i trud i sredstva, uvjerava me Denis. A ja - vjerujem na riječ. U svakom slučaju dečki su se dobro organizirali za prvi put, našli su i sponzore, pomogao im je, veli, i grad i županija, osobito Paško Rakić i Dino Karađole.