Iako ljeta u odmaklo minulo doba sedamdesetih godina nisu dostizala vrelinu poput ovogodišnjeg, spas od žege tražila se ne samo u moru, već i u rijeci Krki, čije su vode i svježina privlačile i domaće ljude i turiste.
U to doba Krka je još bila daleko od proglašenja nacionalnim parkom, jer se to dogodilo tek godine 1985. Zato je taj znameniti kraški riječni estuar služio i kao masovno kupalište gdje su i brojni Šibenčani dolazilo čime su god mogli. U to vrijeme nije svatko imao auto.
Išlo se autobusima do Lozovca, pa onda „pjehe“ do buka. I to ne samo za skočiti u vodu, već u smiraj dana svratiti i na janjetinu ili pastrve u restoranu šibenske „Rivijere“, kojeg ondje odavna više nema. Kod poznatih majstora dobre kužine Seksa i Kundida.
Slapovi Krke bili su poznati i daleko izvan granica naše zemlje, pa su ih obilazile i poznate europske glave, poput pisca Bernarda Shawa, abdiciranog engleskog kralja Eduarda VIII. i drugih.
U današnje doba ne može se zamisliti prizor kao s naše slike, da se pod zahuktalim slapovima mnoštvo kupača, bez ikakve zaštite, rashlađuje na takav način.
Nacionalni park Krka prije nekoliko godina strogo je zabranio kupanje na tom mjestu, gdje su se događale i nesreće i sa smrtnim slučajevima pri skokovima sa slapova.
Ima obilja drugih mogućnosti rekreacije na tom mjestu.
Dakako, nema više mogućnosti da iz Skradina do Skradinskoga buka i drvenog mosta bruje brojni gliseri ili odvažno veslaju kajakaši sve do ruba „male Niagare“.
Ali brojne grupe posjetitelja dovoze turistički brodovi iz okolnih mjesta i koji pristaju uz gat nasuprot HE „Jaruga“. I
oni mogu uživati u čarima prirode zelene ljepotice.
