Enrico Krluk, boksač i ugostitelj, proveo je dva mjeseca u Japanu, kamo se zaputio s namjerom da u Tokiju završi Akademiju za spravljanje sushija, ali je usput, kao benefit, dobro upoznao i japanski način života, odnosno kulturu. Njegova su iskustva vrlo slična onima što smo imali prigode vidjeti u serijalu Gorana Milića, WhatsUp Japan.
Ponajprije počevši od veličine sobe u kojima su jedan i drugi stanovali. A za koje ne znaš jesu li manje ili su skuplje:
- Kada sam došao, uzeo sam sobu u hotelu, četiri zvjezdice i za dvije noći samo platio 400 eura. Soba od osam kvadrata! Bila je tolika da nisam onaj svoj veliki kufer mogao okrenuti bočno! Morao sam ga na kraju staviti na krevet da bi mogao iz njega izvaditi stvari! Uhvati te klaustrofobija! Zato svi i bježe vani. Ima mali milijun restorana i svi dobro rade! - prisjeća se Enrico.
Japanci vrlo rado jedu vani, i oni i turisti kojih je mali milijun. Zapravo i više od milijuna – kada je Enrico lani krajem godine, za Hallowen koji je postao vrlo popularan u Japanu, stigao u Tokiju, bio je jedan od tri milijuna turista koji su tada boravili u glavnom gradu Zemlje izlazećeg sunca. Čije je metroploitansko područje najgušće naseljeno na svijetu, s više od 30 milijuna stanovnika. To je, u stvari, pravi ljudski mravinjak!
- Za bilo koji malo bolji – ili turistički razvikan restoran – morate rezervirati mjesto, dva ili tri tjedna prije. A za neke, koji su popularni na TikToku, morate stati u red i čekati satima, jer ne primaju rezervacije! To su redovi koji krenu od jutra i nema stajanja, ljudi pola dana čekaju da bi pojeli njihov ramen, gustu japansku juhu s rezancima! To je traka, a jelo je deset eura! - priča Enrico, kojeg se naročito dojmio Kyoto, stara carska prijestolnica, koji za razliku od turisificiranog i pomalo vesterniziranog Tokija, još uvijek čuva duh starog Japana.
On je blizu, od Tokija je udaljen ‘samo‘ dva sata vožnje znamenitim ‘shinkansenom‘, brzim japanskim vlakom, čija brzina iznosi i 300 km na sat. To je 600 i nešto kilometara! Zamislite koliko bi vremena trebalo HŽ-u da preveze putnike na ovoj relaciji, ako do 300 -injak kilometara udaljenog Zagreba vozi tri puta duže!
- Tokio zapravo ima problem s turistima, jer ih je toliko da su postali prepreka normalnom funkcioniranju života u gradu. Zato i zabranjuju neke manifestacije, poput Hallowen povorki na nekim mjestima, ili utrka koje su bile organizirane po uzoru na one iz filma Brzi i Žestoki 3: Tokio Drift. Oni nisu jeftini, imaju brutalne cijene, ali to nije prepreka. Ja sam recimo platio 80 eura samo za ulazak u Disney World, a onda vam je pred svakim sadržajem u tom Disneylandu gužva i red u kojem čekate satima. Pred svakim pojedinačnim sadržajem! Za to ste platili 80 eura, da možete čekati! To je nama nezamislivo - priča nam mladi vodički ugostitelj koji savjetuje, ako ikako budete išli u Tokio da se vozite podzemnom željeznicom, a izbjegavate taksije koji su vrlo skupi.
Subway je genijalan! I s njim se može relativno lako i brzo obići čitav golemi velegrad. Sami Japanci su vrlo ljubazni, iako slabo barataju engleskim, ali žele pomoći, pokazati, susretljivi su.
- Kad imate nekog tko će vam pokazati kako da se služite podzemnom žljeznicom, dovoljna su vam četiri dana da obiđete cijeli Tokio. Ali, na neke se stvari treba naviknuti. Vi tamo, recimo, nemate kantu za smeće, odnosno koš za otpatke na ulici. Meni je najveći gušt šetati, obilaziti, pa usput pojesti topli sendvič ili sladoled. Ali, gdje ćete s otpacima! U džep! I kad dođeš doma, onda smeće izvadiš iz džepa i odvajaš ga, odnosno selektiraš. I ako smeće nije razvrstano kako treba, onda ga komunalne službe neće pokupiti. Nego ćete vi dobiti i platiti kaznu, i to nerazvrstano smeće odnijeti, odnosno prenijeti sami na deponij. Tu nema popuštanja. Okviri ponašanja su striktni, i ako izađeš iz njih, opale te po džepu. Tako te najbolje školuju - iznosi svoja iskustva Enriko Krluk.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....