Kroz ovu mirisnu priču provela nas je Elena Cvjetković, spisateljica bloga "The Plum girl“ specijaliziranog za recenzije nišnih, odnosno luksuznih, manje poznatih parfema. Ova Zagrepčanka, zahvaljujući istančanom njuhu i kvalitetnim recenzijama i savjetima koji su dostupni čitateljima, uspjela je među velikom konkurencijom „ugurati“ se među top pet finalista za Oscara parfemske industrije u kategoriji spisatelja i recenzenta mirisa, te se može pohvaliti da je vjerojatno jedina Hrvatica s ovim prestižnim rezultatom od strane The Fragrance Foundationa. Ova eminentna nagrada dodjeljuje se od 1949. godine u New Yorku, a žiri sačinjavaju samo oni s najboljim nosevima.
Za početak, glavna razlika između “običnih”parfema iz masovne prodaje i onih niche, odnosno nišnih koje Elena preferira jest što su nišni drugačiji po tome što su satkani od rjeđih ili čistih nota i sadrže veću koncentraciju nekog ekstrakta. Uglavnom su unisex, nisu oglašavani u medijima, i nema ih u svim parfumerijama.
Elena parfeme odabire prema tome kako joj u datom trenutku miris ispirča priču. Proces odabiranja izgleda tako da tester poprska na papir, pomiriše i zatim nanese na kožu. Ako joj stvori neku novu priču, tada se zaljubi u njega i potom piše recenziju.
Omiljenje parfemske note pronalazi u tuberozi, biljci iz porodice agava. Kaže kako ima "ono nešto" u njenom mirisu....
Odakle joj ljubav prema mirisima?
- Sve doživljavam kroz mirise, intenzivno. Prirodu, ljude, mjesta, gradove, pa čak i kvartove po gradovima. Kako to biva, krene se s maminim parfemima i šminkom. Prvo otkriće raskoši svijeta parfema dogodilo mi se u SAD-u, jednom jako davno, u Nordstromu, dok sam tamo živjela i išla u školu. Bila sam dijete i mogla samo širom otvorenih očiju gledati i zaneseno njušiti.
Eksperimentirala sam mirisima, skupljala bočice, njušila sirovine.
Na putovanjima, dok su drugi hodali po trgovinama odjeće, tržnicama, robnim kućama, ja sam zabijala nos u zdjele sa začinima i bočice s mirisnim uljima. Onda sam krenula s „klasicima“, pa sveudilj njuškala dalje - kazala nam je Elena, potvrdivši kako je njezin prvi susret s nišnim parfemima bio 1995. u Londonu.
- Sjećam se mirisa: Comme des Garcons EDP. Moj prvijenac, onaj koji me je bacio u svijet nišnih parfema. Čak me na prvu probu, onu s papirića, nije oduševio već zbunio. Ali na koži! Iako sam dolazila iz post-ratne zemlje, taj miris mi je u tom trenutku pružio osjećaj potpune sreće, pravi trenutak radosti postojanja. Taj trenutak neću nikada zaboraviti. Izašla sam iz ekskluzivnog prostora s testerom čvrsto stisnutim u ruci, sjela na rub pločnika i plakala od oduševljenja. Imala sam dvadeset funti u novčaniku i nisam si ni teoretski mogla priuštit taj parfem ali više ništa nije bilo važno. Bila sam sretna - opisala nam je.
Prijelomni trenutak za otvaranje prema javnosti i javno pisanje bio je, kako nam je prepričala njezin ciljani i dugo planirani boravak u Grasse-u, ishodišnoj točki parfumerstva.Tamo je puno naučila na radionicama i edukacijama, a po povratku u Hrvatsku je intenzivno razmišljala kako da taj svoj hobi, opsesiju, ljubav „izvadi iz ormara“. Blog „The Plum girl“ star je oko godinu i pol dana, a za sve su „krivi“ stručnjaci iz parfumerija...
- S obzirom na to da sam godinama obilazila parfumerije po svjetskim metropolama, svi s kojima sam razgovarala nagovarali su me da pokrenem blog i počnem pisati.Jedini otpor koji sam osjećala (i još uvijek se pojavi) je taj što sam u suštini vrlo privatna osoba, a pisanjem bloga o parfemima poprilično ogoljavam svoju intimu - priznala nam je.
Njezin blog je na engleskom jeziku i veoma je dobro prihvaćen među predstavnicima medijske i parfemske elite koji su prepoznali njezin talent, ljubav i dobar ukus. Iz parfemske fondacije koja dodjeljuje Oscare pozvana je na natjecanje i tako je među brojnim spisateljima koji su pristizali iz cijeloga svijeta došla među pet najboljih.
Naziv bloga „The Plum girl“ asocirao nas je na protagonisticu iz romana „Parfem“ Patricka Suskinda, a upravo ju je ona i inspirirala...
- Knjiga „Parfem“ bila mi je višestruko u rukama – eno je i danas na polici pokraj kreveta, izlizanih tvrdih korica, već požutjelih listova, i da – miriše na knjigu, onu papirnatu, bezbroj puta prolistanu, smočenu po rubu čajem, zalijepljenu po hrbatu masnim prstom. Onim mirisom zbog kojeg volimo knjige (p.s. ako vas zanima, postoji i parfem koji dočarava miris – knjiga...).U roku od jednog dana i jedne noći pokrenula sam blog i počela pisati pod nazivom The Plum Girl, prije otprilike godinu i pol. Odabrala sam ime djevojke iz knjige, prve, one koja je Grenouilleu otkrila smisao njegovog života i svrhu postojanja.
One koja ga je inspirirala da kreira „miris nad svim mirisima“, ma koliko stravičan proces bio. Pišem o mirisima, parfemima, olfaktornim poveznicama s ljudima, mjestima i događajima, putovanjima, emocijama i doživljajima – storytelling. Dajem pregled samo onih parfema koje sam i sama isprobala, i to temeljito- kazala je.
Ona je parfeme opisala kao umjetnost i usporedili ih s glazbom. „Imate mirisne note, akorde, parfemi imaju kompozicije a umjetnici – kompozitori u procesu koriste – orgulje. I ne zaboravite: važna je vaša koža!“.
Simpatična Elena smatra da su mirisi odlika vašeg karaktera, stila života i da on govori umjesto vas.
- Vaš parfem pripada onom ogromnom dijelu neverbalne komunikacije, stvaranju prvog dojma. Ne zagovaram kupovinu preskupih parfema kao statusnih simbola: netko tko ima stila mirisat će dobro i s najobičnijom ružinom vodicom, ako to odražava tu osobu. Stil ne kupujete, gradite ga i ugrađujete svoju osobnost u njega. Ponekad pomislim kako bi bila zahvalna i na primjeni najobičnijeg ph neutralnog sapuna. S obzirom na to da su nišni parfemi o kojima pišem pretežito unisex (nema podjele na muške i ženske), uobičajena podjela M/Ž parfem ne stoji kod nišnih parfema- zaključila je Elena ovu lepršavu, parfemsku priču.
