Udruga "Volim Šibenik", u suradnji s Muzejom grada Šibenika i šibenskim medijima, i ove godine organizira izbor Šibenske grandece, žene koja svojim radom i zalaganjem pridonosi napretku lokalne zajednice.
Za to prestižno priznanje nominirano je deset Šibenčanki, a koja će postati druga Šibenska grandeca, bit će poznato 6. ožujka. Jedna od kandidatkinja je i pročelnica županijskog Upravnog odjela za pomorstvo, promet i otočni razvoj, diplomirana pravnica Jadranka Fržop. Kratko vrijeme radila je i u "svojem" ministarstvu kao pomoćnica ministra. Šibenka je, rođena Trlaja, a u Vodicama živi od osnovnoškolskih dana, kad se njezina obitelj iz šibenske Crnice preselila u Vodice. Udana je, majka dvoje odrasle djece i – na što je posebno ponosna – baka.
Prijedlog da Jadranka uđe u konkurenciju za Grandecu stigao je od otočanki, žena koje drže da je upravo ona – neovisno o tome što su joj otoci dio profesionalnog posla – posebno i dodatno, izvan opisa radnog mjesta i vremena, svojim radom i zalaganjem zaslužna za uspješno provođenje projekta "Hrvatski otočni proizvod" na šibenskom području, te što je inicirala održavanje Festivala otočnih proizvoda.
– Naši otoci su specifični, a to je naša prednost i težina, ljepota, mana i vrlina. Mali su i zato zahtijevaju poseban senzibilitet, i možda je baš zato velika moja ljubav prema otocima. Inače je more i sve što je uz njega vezano moja ljubav, pa tako i posao kojim se bavim i ne znam čime bih se drugim u životu radije bavila. Hrvatski otočni proizvod stvarno je nešto posebno, kao i svi ti naši ljudi koji ih stvaraju. Posebni su i drukčiji od svih ostalih proizvođača na svijetu! Senzibilizirani su, jednostavni, topli, sa željom da stvore, oplemene i zadrže tradiciju, a to svima nama donosi veliko bogatstvo – kaže Fržop i dodaje da je ideja o Festivalu nastala spontano u timu, u uredu i Županiji. Cilj je bio svake godine na drugom otoku okupiti i predstaviti proizvođače otočnih proizvoda, u čemu su i uspjeli.
Otočni proizvod i Festival
– Drago mi je da je Festival otočnih proizvoda prihvaćen s oduševljenjem. Svake godine, a do sada smo ih imali pet, održava se na drugom otoku i za dvodnevnog trajanja omogućio je ljudima s dvadesetak naših otoka da se predstave sa stotinama svojih proizvoda, jer otočni proizvod još uvijek nije zaživio onako kako mi mislimo da može. Uz to, Festival je uvijek specifičan dobri događaj na otoku. Uostalom, svi mi Mediteranci volimo dobro jesti, volimo slane srdele, maslinovo ulje, kroštule, fritule... – govori Fržop.
Smatra da poticanje proizvodnje na otocima i dobivanje oznake HOP-a, Festival otočnih proizvoda, otočno povezivanje adekvatnim brodskim linijama, uređenje obala, riva i pristaništa, pridonosi kvalitetnijem životu otočana. Ali, naglašava, to je proces koji traje, traži puno energije, strpljenja i vremena. Sa svojim kolegama radi i na drugim projektima vezanima uz more, pomorsko dobro i obalu. Poput stvaranja uvjeta, onih dokumentacijskih i planskih, za gradnju komunalnih lučica, luka otvorenih za javni promet, šetnica i svih ostalih zahvata koji su nužni za kvalitetniji život, ali i za razvoj turizma. Pri tomu, naglasila je, treba voditi računa o tome da se ne potroši sve što imamo, jer to blago moramo ostaviti i generacijama koje dolaze iza nas.
– Život nije počeo s nama niti će završiti s nama. Svemu moramo dati jednu dimenziju održanja i adekvatnog korištenja, tako da se svi u svakom trenutku možemo diviti tom fantastičnom prostoru, a da ga ne narušavamo i ne pretvorimo sve u čistu komercijalizaciju – istaknula je Fržop. Upitana kako je primila vijest o kandidaturi za Šibensku grandecu, odgovara da je bila ugodno iznenađena i radosna.
– Poznato mi je tko su ostale kandidatkinje, sve su izuzetne osobe i drago mi je i čast biti u takvom društvu. Hvala svim ženama koje su me predložile kao osobu koja živi u Vodicama, a radi u Šibeniku i neizmjerno ga voli. Počašćena sam – rekla je Fržop na kraju.
Rođena Šibenka
'Nedostaje mi Crnica'
– Kad smo se iz naše Crnice preselili u Vodice, bio je to popriličan šok za jedno dite "mangana". Moram reći da je taj miris mangana, koji pamtim iz djetinjstva, još uvijek za mene spektakularan i ponekad mi fali... Svi smo se družili i igrali na ulici, a kad smo došli u Vodice, nigdje nikoga oko nas jer je to bio novi kvart – doseljenički. I danas mi nedostaje Crnica i kad dođem u staru kuću, vraćaju mi se slike iz djetinjstva. Jako volim Crnicu i Šibenik, a ništa manje Vodice. Mama je iz Drniša i sve je to veliko bogatstvo za mene – kaže Jadranka.