StoryEditor
ZanimljivostiRUSKI FRIZER

Ja sam 'vatrenima' radio o glavi: Zvao me Ante Rebić da ga ošišam, a onda su došli i ostali, kaže nam Boris Lipovac, kojega smo uhvatili na odmoru u Bilicama

Piše Josip Čaleta Car
20. srpnja 2018. - 12:41

Gotovo dva puna mjeseca hrvatski nogometaši bili su u izolaciji. Osuđeni jedni na druge, bez nekih životnih navika koje ih čine sretnima, odricali su se mnogo toga što ih čini zadovoljnima, a jedna od tih stvari svakako je i briga za vlastiti izgled. Zasigurno im je najviše nedostajao frizer. Obrijati se mogu i sami, ali srediti kosu da budu zadovoljni, pogotovo kad izlaze pred novinare, svakim danom postajao je sve veći problem.

Zanimljiv je podatak da se Ante Rebić, kao član Eintrachta, šiša svakih sedam, osam dana. A zašto spominjemo baš Rebića? E pa zato što je on glavni "krivac" za ovu priču. Odlaskom Ante na pripreme reprezentacije "opao" je i posao u frizerskom salonu "Boki" u Frankfurtu, čiji je vlasnik 30-godišnji Boris Lipovac.

Čovjek rođen u Banjoj Luci koji se kao dijete preselio u Njemačku godinama je gradio posao i danas nema šanse da se kod njega ošišate ako nemate rezerviran termin. No, vratimo se na početak. Kako su Boki i Ante dobri prijatelji, tako je Boris odlučio uplatiti aranžman za prvi susret "vatrenih" u Kalinjingradu.

– Htio sam otići na tu utakmicu s ostalim našim Hrvatima iz Frankfurta, no dva dana prije odlaska nazvao me je Ante. Kaže: "Ajde, Boki, donesi dvije majice s natpisom 'Brrruda schlag den bal langi' koje imaš u salonu za mene i Rakitića, a ponesi i opremu za šišanje da me malo urediš." Ja uzeo majice i donio ih u hotel, uredio Antu, no onda su počeli dolaziti i ostali reprezentativci, daj malo i mene, daj mene, i tako sam ih šišao cijeli dan – započinje svoju priču Boris Lipovac, koji je upravo završavao godišnji odmor u Bilicama, gdje ljetuje već dvadesetak godina.

Nakon tog šišanja sve se promijenilo?
– Dakle, ja sam bio tu tijekom svoga odmora i kad sam se vratio, otišao sam na more. Onda su me oni zvali još dva puta, platili su mi smještaj, karte i sve ostalo, tako da sam išao u Rusiju ukupno tri puta, što nisam bio planirao jer sam u Bilicama bio sa suprugom i sa kćerkom.

Tri puta si šišao "vatrene", jesu li svi došli na red?
– Svi koji su željeli. Šišao sam sve igrače osim Ćorluke i kapetana Modrića, oni se nisu šišali. Posebno me se dojmio izbornik Zlatko Dalić, ja davno nisam susreo jednostavnijeg čovjeka. Znate kada čovjeku ide sve po planu, on se malo uzdigne, ali Dalić je tako jednostavan i normalan čovjek da me ne čudi što je ostvario ovakav rezultat.

Jesu li reprezentativci zahtjevni? O čemu ste uopće razgovarati s njima dok ste ih šišali?
– Nisu zahtjevni, sve su to veliki sportaši koji imaju uredno isplaniran dan, pa smo tako i šišanje planirali kada kome odgovara. Recimo, Perišić voli spavati popodne, onda bih njega uvijek prvoga šišao da prvi ide na odmor, a jedini mi je on, i to prvi put, imao zahtjev. Tražio je da mu napravim munju i križ, kao simbol snage i vjere, i bio je zadovoljan. Što se tiče priče, uvijek bi nas bilo nekoliko u sobi jer je to soba za masažu, tako da bi se neki masirali, a neki šišali. Teme su standardne, što ima kod kuće, kako navijači, gleda li se na trgovima, i tako. Poneka zezancija i to je to.

Ljetujete u Bilicama, a šišali ste biličkog reprezentativca Duju Ćaletu Cara.
– Da, doista zanimljivo malo mjesto, ali evo, putovi su nam se spojili. Kad sam ga šišao prvi put, rekao sam mu da dolazim iz Bilica pa se iznenadio, ali kada je čuo tko mi je familija, onda se sjetio da je s mojom sestričnom išao u isti razred, tako da smo evocirali uspomene na sve čega smo se sjetili. Jako zanimljiv i drag mladić.

Znači, dobro ste se družili, vjerojatno i naplatiti…
– Nisam nikomu naplaćivao, jer su mi oni ova dva druga puta platili sve troškove, od puta do smještaja. No znate kakvi su to momci, ja kažem "slobodni ste", ali oni obično nešto ostave.

Očito je da bi na sljedećem turniru frizer trebao biti član stručnog stožera reprezentacije.
– Bilo bi to dobro, oni su svi govorili kako bih ja trebao biti stalno s njima, ali sve je to bilo spontano. Ako me pozovu, rado ću se odazvati, ali onda moram planirati, jer ovako sam potrošio godišnji na Rusiju.

Eto, bili ste tri puta s reprezentativcima, na početku prvenstva, sredinom i na polufinalu. Jeste li primijetili kakve promjene u njihovu ponašanju s obzirom na dugotrajnu izolaciju?
– Moram vam kazati da su to super momci. Oni se zezaju, ali rade sve ono što se od njih traži. Bili su jako opušteni, jedino sam primijetio malo nervoze ujutro prije utakmice s Englezima, sve ostalo je bilo super. Oni imaju svoj raspored, od doručka, masaže, sastanaka, konferencija, do navečer, kada je trening. Bili su jako homogeni, baš veseli, što me je oduševljavalo. Što se tiče njihova odnosa prema meni, bili su više nego super. Uvijek su me pitali jesi li gladan, žedan, tu je bio i njihov kuhar, pa su mi govorili da naručim jesti što god želim, stvarno su bili jako pažljivi.

Za razliku od igrača, vi ste imali mogućnost druženja s navijačima, a bilo je puno navijača koji bi platili da su bili na vašem mjestu. Kakvi su bili hrvatski navijači na prvenstvu?
– Bilo je ludo i nezaboravno. Moram reći da ima ljudi koji su doslovce ludi za našom reprezentacijom. Upoznao sam jednog Hrvata koji je došao iz Amerike i uvijek je plaćao hotel u kojem su bili naši reprezentativci. Kad smo došli u Moskvu, nije mogao dobiti sobu za dva dana, nego je morao platiti cijeli tjedan. Bilo je to za četvrtfinale, i on je platio sedam tisuća dolara iako bi vjerojatno, da smo izgubili od Rusa, otišao odmah sutradan. Ostali navijači živjeli su kao jedna velika obitelj. Dođete u fan zonu gdje se okupljaju naši, sve što je na stolu ponuđeno je, uzmeš, jedeš, piješ dok ima, svi zajedno, uopće se nije gledalo tko plaća, stvarno su čudo.

Godišnji je gotov, kakva je situacija u Frankfurtu? Mušterije u "Bokiju" čekaju...
– Nažalost, gotovo je, moram na posao, jednostavno mi je takav raspored. Iako imam troje zaposlenih, neke mušterije dolaze isključivo kod mene. Brojni igrači Eintrachta već čekaju. Gaćinović, Jović, Čavar, svi su oni moje mušterije i sigurno će ih zanimati kako je bilo u Rusiji, a najviše čekaju Antu.

Jeste li spremni oprostiti se od Ante nakon dvije godine?
– Naravno da bi svi voljeli da ostane s nama. U zadnjem razgovoru rekao je da dolazi u Frankfurt, no pitanje je što će biti dalje. Gdje god odlučio ići, ja mu želim veliku sreću jer je veliki čovjek.


'Brrruda schlag den bal lang'
Ova rečenica, koja u prijevodu znači "brate, daj dugu loptu", postala je zaštitni znak igrača Eintrachta u osvajanju njemačkoga kupa. Svi se sjećamo kako je Rebić prošao kroz Bayernovu obranu i donio pobjedu svojoj momčadi, a legenda kaže da je upravo on na ne baš tečnom njemačkom tako tražio loptu od Boatenga.
– Svi u momčadi znaju to, pa je tako i nastala majica s tim natpisom. Imaju je svi igrači, jer zaista simbolizira dobru atmosferu u ekipi. Anti se ne da učiti njemački jer je s njim uvijek netko od ostalih koji govore, a inače on nije od velike priče – zaključuje Boris.

item - id = 556984
related id = 0 -> 639280
related id = 1 -> 592227
22. listopad 2021 03:33