Iz ‘naftalina‘ smo izvadili fotografije stare pola stoljeća: pronašli smo pionire turizma na Slapovima Krke

U proteklu nedjelju u Šibeniku se u prolazu zatekla grupa turista čak iz Tajlanda, tražili su gdje mogu kupiti suvenire iz ovoga kraja. Nismo ih imali kamo uputiti jer je sve bilo zatvoreno, a inače takvi dućani još nisu u pogonu.  

Čekali su autobus da krenu u razgledavanje Slapova Krke.

Ali ni ondje, osim zamamne prirode, još nema nešto što mogu ponijeti kao uspomenu.

U našoj smo arhivi, pak, naišli na fotografije koje zorno pokazuju kako je to nekad bilo pod Skradinskim bukom, kad Krka još nije bila proglašena nacionalnim parkom, a kako je u novije doba.

Početkom proljeća 1970. godine našli smo se na Skradinskome buku kako bismo obišli tamošnju HE “Jaruga”, i usput smo prošli pokraj jednog usamljenog mještanina iz Dubravica koji je u košari i kartonskoj kutiji nudio sitne rukotvorine. Ali tada se kraj njega nitko od posjetitelja koji su obilazili slapove nije zaustavio.

Godine su prolazile i Krkom je proteklo mnogo vode, pa su se prilike mijenjale. Posebno otkako je 70 kilometara vodotoka rijeke Krke 1980. godine proglašeno nacionalnim parkom.

I tako smo došli čak do 2010. godine.

Bilo je 29. rujna te godine, na blagdan sv. Mihovila, kojega Šibenik posebno slavi kao svoga nebeskog zaštitnika.

... i danas

Joško Čelar

Desetak posebno uređenih štandova za proizvode lokalne “radinosti” bilo su prepuno delicija svake vrste, za konzumaciju i kao suvenir. Osam kilometara nad Skradinom, zastali smo kod žene baš iz Dubravica. Rekla je da pet godina tijekom cijele sezone drži taj banak i da joj ide. Nudi desetak vrsta voćnih likera, suhe smokve, fritule, pošećerene breskvice, žesticu lozovaču. Ima za svakoga.

Danas, pak, Nacionalni park “Krka” ima cijelu mrežu svojih štandova i prodajnih mjesta oko starih mlinica, s vrijednim suvenirima podneblja prirode Skradinskoga buka.

Ali ni slikoviti stari banci sa svim i svačim za svačiji ukus nisu utrnuli.