Glavni gradski trg i šetalište, Poljanu, još je u 15. stoljeću opisao šibenski biskup i humanist Juraj Šižgorić, do danas je prošao kroz brojne životne mijene grada i doživio tolike promjene
Nakon što je kroz stoljeća i u novije doba doživjela tolike mijene, obnove Poljane i njena „redizajna“ kojim je dobila novi izgled i vizure,može se reći da je ona „tu“.
Iako je nemali broj onih koji bi željeli da je ostala netaknuta, kako je ranije bila na rubu staroga tkivu grada. Umjesto toga, na Poljani je prevladala suvremena arhitektura s pokrovima koji „korespondiraju“ s krovištem Gradske knjižnice arhitekta Vitića i s instalacijama reklama.
Iz doba između dva rata ostala je priča kako su se negdje usred vrućega ljetnog dana susrele dvije Šibenke. Jedna će drugoj: “Ajme, moja Anđelija. Bila san ti kod svoje sestre, pa u podne natrag. Priko Poljane je ka priko pustinje“.
Zadržala se ta misao i kasnije, a kratki dijalog ušao je i u šibensku kazališnu komediju „Ni u moru mire, ni u jubavi vire“ Branka Matića.
Poljana je u današnje doba s rijetkim šetačima, s biciklima, romobilima, psima na uzici i kolicima s malim bebama.
Inače, nije lako nabrojiti čemu je sve služio taj trg kroz povijest grada. Opisao ga je još u 15. stoljeću humanist i biskup Juraj Šižgorić u svome djelu „O položaju Ilirije i grada Šibenika“,nazvavši ga „pučkim šetalištem na svježem zraku, pogodnim i za konjske trke“.
Na tom su se mjestu kroz povijest zbivali i dramatični događaji. U vrijeme francuske okupacije, poslije pada vlasti Venecije, služila ja Poljana za odmazde čak i pogubljenja građana koji su se protivili okupaciji.
A za vrijeme talijanske fašističke okupacije do rujna 1943. kad je Italija kapitulirala, neprijateljski vojnici prisilno su davali ricinusovo ulje onima koji nisu htjeli dizali ruke fašističkim pozdravom „romanamente“ kad se ondje podizala njihova zastava. Bio je to vid mučenja.
Godinama nakon Drugog svjetskog rata Poljana je bila masovno šetalište građana svih uzrasta. Svaka je skupina imala svoj đir i prostor. Gospoda, studenti, vojnici,sluškinje. I pod redom stabala na rubu Poljane- cure s momcima.
U novije doba postala je parkiralištem, koje je 2017. ukinuto kad je gradonačelnica bila Neda Klarić.
Danas su aute pod „izbušenom“ Poljanom, super modernim parkingom na tri razine koga neki(kao u šali) nazivaju i „katakombama“.
