Šibenka „od glave do pete“, Franka Baranović, rođena je i odrasla među šibenskim zidinama u kojima i danas živi, diplomirala je dizajn na zagrebačkom studiju arhitekture i profesionalno se isključivo bavi uređenjem interijera.
Nakon dugogodišnjeg rada u „Stolariji Gojnović“ kao product dizajnerica, 2016. godine utemeljila je dizajnerski studijo "Idearium" u kojem s ekipom smišlja ne samo najbolja i originalna rješenja za uređenje interijera i dizajniranje namještaja, već iz studija izlaze i druga zanimljiva i sasvim inovativna, funkcionalna i oku ugodna rješenja i proizvodi zbog kojih je i predložena za „Šibensku grandecu“. Uz to, uz sve što radi Franka nastoji unijeti „komadić“ starog, Šibenčanima prepoznatljivog štiha, a njezina su djela poznata i nagrađivana čime promovira i svoj Šibenik.
- Prije svega sam šibensko dite. Šibenik je jednostavno u mojim venama i od toga se ne mogu maknuti. Šibenik je za mene najlipši, najposebniji i najdraži. Normalno je ako ste kreativac i kad nešto radite i promišljate da je konstantno u vašoj podsvijesti nešto što vam je drago. Meni je Šibenik konstantno u „beckgroundu“. Imala sam sriće što sam dobila zadatke koji su vezani uz urbani prostor Šibenika, pogotovu u zadnje vrime, tako da sam mogla napraviti nešto posebnije - kaže Franka. U listopadu prošle godine studio „Idearum“ tako je dobilo nagradu u kategoriji industrijski/produkt dizajn na Izložbi hrvatskog dizajna 2019 /2020. za projekt „Mobili“ na Maloj loži. Inače, izložba hrvatskog dizajna središnja je i najvažnija strukovna dizajnerska manifestacija u Hrvatskoj koja okuplja najkvalitetnije dizajnerske radove nastale tijekom dvogodišnjeg razdoblja.
Priznaje za Malu ložu
- Veleučilište u Šibeniku angažiralo nas je u sklopu projekta Recolor da osmislimo multifunkcionalne pultove na Maloj loži, koji bi ujutro služili za tržnicu, popodne za slikarsku koloniju, a navečer kao klupe za sjedenje. Shvatili smo odmah da to ne mogu biti pultovi koji će stajati po sredini trga i zauzimati prostor. Kako na crkvici sv. Ivana postoje karike koje su nekad služile za kićenje, palo nam je na pamet da sistemom kolotura napravimo pultove koji će se vezati za crkvu.
Eto, očito smo napravili nešto što je drugačije, a funkcionalno i za taj projekt smo dobili posebno priznanje Hrvatskog dizajnerskog društva, što je najveća nagrada u našoj struci – rekla je Franka. Ako je navečer neko događanje na Maloj loži i kad se pultovi rastvore, trebalo je i osvjetljenje. Kad su shvatili da tamo nema priključka za električnu energiju, Franki je palo na pamet da naprave lampu s vlastitim punjenjem.
- Lampa se zove „ La Baba“, u njoj je čitav sklop baterija koje mogu trajati satima i spoj je originalnog šibenskog dizajna i moderne tehnologije, a ja sam ju oslikala „na cvitiće“ kakvi su bili na haljinama naših baka i zato se svjetiljka zove "La Baba". Vrlo je praktična, jer se može obisiti bilo gdje i može svitliti do 10 sati – reče Franka.
Osobno joj je posebno draga i OK klupa koja je također „izašla“ iz studija "Idearium" i za koju su dobili nagradu za inovaciju te „Zlatnu boulu“ županijske Turističke zajednice. Od Grada Šibenika dobili su 2018. godine zadatak osmišljavanja klupe koja bi bila odmorište na biciklističkim stazama. Ipak, njihovo je odmorište moralo imati dodatnu funkciju te stablo koje bi pružalo hlad.
- OK ili Odmorišna Klupa posebna je po tomu što je dizajnirana tako da sakuplja kišnicu u rezervoar ispod drvene obloge, onda sistemom kap na kap zaljeva mladu piniju koja će pružati hlad. Za sada smo postavili deset klupa na Zlarinu i u Jadrtovcu, u Morinju. I naravno, uz svaku smo posadili po stablo ponije. Da, jedna je klupa otišla i u Istru – govori Franka.
Maa klupa na šetnici
Okej, klupa ima još jednu zanimljivost. Umjesto da su na njoj solari i utičnice za punjenje mobitela, koje se uobičajeno stavljaju na klupe za odmor, ova ima još nešto neuobičajeno.
- Dakle, klupa ima dio za odlaganje bicikla, sjedenje, ležanje, stol i igranje i ugraviranu igru „trilja“. Radi se o tradicionalnoj igri, koja se može igrati kamenčićima ili komadićima drveta pronađenim u prirodi. Mišljenja sam da ne trebamo baš svaki put kad sjednemo na klupu i kad idemo u prirodu imati mobitel u rukama. I još prazan! Kad ste odlučili ići u prirodu, onda trebate uživati u svemu što je oko vas i na taj način učiti i spoznati nešto novo. Nije problem niti je veliki financijski izdatak na klupu dodati „punjač“, ali neću to učiniti iz principa i poštovanja prema prirodi - rekla je Franka.
Krajem srpnja 2019. godine, u organizaciji županijske Javne ustanove Priroda, u blizini dječjeg igrališta na šetnici u Kanalu sv. Ante postavljenja je Maa - klupa za dojenje i prematanje djece čiji su dizajneri Franka i njezin kolega Antonio Šunjerga. Klupom su željeli pridonijeti promicanju dojenja i pozitivnom utjecaju na razvoj djeteta. Dizajn je zamišljen kao vanjska fotelja koju mame mogu u miru koristiti zaklonjene od pogleda drugih ljudi.
Površina za prematanje je dovoljno velika za prihvat bebe i opremu, a bočne obloge imaju perforirane kukice kako o koje se mogu vješati razne torbe. Kod oblikovanja klupe prvenstveno su pazili na sigurnost i funkcionalnost te udobnost djece i odraslih kod njezina korištenja, a dojenje i prematanje odvijaju se nesmetano i neovisno jedno o drugom.
Dodajmo da je Franka sa svojom ekipom, među ostalim, dizajnirala recepciju Raspršenog hotela Šibenik u staroj gradskoj jezgri te interijer nedavno otvorenog ABC centra u Ražinama. Upitana od kuda joj sve te ideje, odgovara da joj mnoge dolaze u snovima, a neke u vožnji automobilom.
Obiteljski geni
- Zapravo, sve je to teško objasniti, ali imam Antonia i druge suradnike koji razumiju moje ideje. Onda ih razrađujmo, dograđujemo, predlažemo, crtamo i svašta nešta. I na kraju dobijemo to što želimo - reče.
Franka ima još jednu veliku ljubav, a to je slikanje kojim se bavi u slobodno vrijeme. I kaže da bi radije u životu slikala nego dizajnirala. Međutim, put ju je odveo u dizajn i ne krije da obožava svoj posao. A tu kreativnost može zahvaliti genima. Naslijedila ih je od obitelji Baranović po tati i Šikić po mami, a veliki joj je uzor i inspiracija u životu njezina pokojna mama Neva Baranović, poznata Šibenčanka i zaljubljenica u šibenski jezik i tradiciju koja se bavila slikarstvom, glazbom pisanjem, glumom...
- U našoj kući uvik se sviralo i pivalo, nasrid kuće bio je mamin štafelaj, zapinjali smo za njega. Sigurno je da okolina u kojoj rasteš utječe na tebe. I bilo je normalno ako mama crta da ćeš i ti crtati. Imala sam prekrasno djetinjstvo i prekrasne roditelje. Obožavala sam ih i baš mi fale - reče na kraju.
Da se tradicija nastavlja, dokaz su i njezina dva sina. Ivica (25) koji je završio glazbenu produkciju, dok je Maro (20) nastavio maminim stopama i student je arhitekture. Na kraju razgovora, na uobičajeno pitanje kako se osjećala na vijest o kandidaturi za „Šibensku grandecu“ Franka je odgovorila:
- Mislim da ima puno više žena koje su zaslužile biti kandidirane i nositi titulu grandece nego ja. Iskreno, mislim da za mene ima još vremena.
Prva nagrada za šibenski botun
Još 1995. godine, kad je bila studentica druge godine, javila se na natječaj Grada Šibenika za najreprezentativniji suvenir i pobijedila idejnim rješenjem šibenskog botuna ili puce.
- Palo mi je napamet da bi mogla iskoristiti šibensku pucu koja se koristi na narodnoj nošnji, prikazati je na jedan drugačiji način i od nje napraviti uporabni predmet. Tako je ona postala kutija za nakit, kaže. Šibenski botun je prema njezinoj ideji izradio filigran Ljazer Čivljak. Godine 2007. Hrvatska turistička zajednica proglasila je Šibenski botun najoriginalnijim hrvatskim suvenirom.