Ako ste ikada htjeli platiti četiri kilograma Cedevite 750 kuna, odsad možete preko popularnog oglasnika eBay.
Naši domišljati sunarodnjaci osmislili su poslovnu ideju kojom mogu lijepo zaraditi ispod oporezive razine, a pritom pomoći iseljenicima utažiti žeđ za domaćim proizvodima.
Na najvećoj svjetskoj kupoprodajnoj mreži objave, primjerice, fotografiju sočnog konzerviranog "Podravkina" goveđeg gulaša, a cijenu odrede zaračunavajući vrtoglavu proviziju u prosjeku četiri puta veću od one iz trgovine.
Kad im uplatite novac otrče u supermarket. Iz police u košaricu, iz košarice na blagajnu, iz blagajne na poštu i kroz dva tjedna gulaš nostalgičnog okusa djetinjstva u vašim je rukama za štednjakom u irskom Corku. Neobičnom biznisu doskočili su i stranci. I oni prodaju hrvatske proizvode.
Konkretno, spomenutog gulaša možete kupiti i paket od 24 konzerve pa ste mirni mjesec dana. Koštat će vas 1923 kune i sedamdeset lipa s poštarinom. To je, po konzervi, osamdeset kuna. U prosječnoj trgovini došao bi vas tek dvadeset kuna. Neponovljiva ponuda! Isti proizvođač nudi i čitave pršute, bakalare, pa janjeće koljenice, a za oko nam je zapeo i slavonski kulen brenda "Todorić" za 787 kuna.
Oduševljeni kupci
"Kraševa" popularna "Domaćica" košta "mizernih" 500 kuna za pakiranje od 300 grama.
Oglašivači u opisu artikla obećavaju: proizvodi su uvijek novi i svježe kupljeni za najbolju kvalitetu. Ima i onih što uzmu tek simboličnu proviziju od tridesetak kuna po proizvodu, što je sasvim razumno za uslugu da vam netko kupi zagrebački "Melem", spremi u kuvertu, napiše adresu, nalijepi markicu i pošalje ga u Berlin. Dobro, melem je možda loš primjer, jer onaj za usne, u "sticku" na eBayu košta 115 kuna. Najskuplje mazanje u životu.
No, krajnje je nerazumno da se suhomesnati proizvodi šalju avionom ili kamionom, preko pustih carina i izvan Europske unije.
Recimo, "Podravkin" kulen.
Našli smo ponudu za šest komada od 300 grama. Stoji samo 2250 kuna. Prodaje ga osoba sa sjedištem u Hrvatskoj. Profil korisnika broji tristotinjak oduševljenih recenzija kupaca. Nudi vam i "Fant" začin za punjene paprike i sarme. Ali cijena je okej. Pedesetak kuna po kesici.
A već za 90 kuna možete kupiti pola kila najpopularnijeg regionalnog proizvoda na internetu - Vegetu. Prodaje ih korisnik nadimka "zeramar.2012", a u ponudi drži i "Čokolino". Kilo je 210 kuna.
U njegovoj virtualnoj "butigi" "Cedevita" je deset puta jeftinija nego u stranaca. Treba vam samo 75 kuna za najmanje pakiranje. I njegovi su kupci oduševljeni, neki su vjerni, najavljuju da će opet naručiti.
Po bespućima oglasnika prodaju se i sadnice dalmatinske smokve, "Bronhi" bomboni, tu je i nezaobilazna Kraševa "Bajadera", za 400 kuna od 500 grama.
Iako su lokalni prodavači brojniji, inozemni su od distribucije hrane poštom stvorili ozbiljan biznis. Recimo, prodavač sa sjedištem u SAD-u, nadimka "parthenonfoodsstore", što u prijevodu da ispravno naslutiti da se bavi isključivo prodajom namirnica, ima skoro 700 recenzija oduševljenih kupaca. U njega možete kupiti i nogu američkog janjeta. Poslat će vam je za dva dana i to po simboličnoj cijeni od 1687 kuna za pet kilograma.
Paprena pašteta
Od hrvatskih proizvoda taj vam prodavač nudi jetrenu paštetu "Podravka" za simboličnih 1575 kuna, što obuhvaća 60 pakiranja od 100 grama. "Cekin" kokošja pašteta skoro da je 200 dolara, znači 1500 kuna za 48 pakiranja od po 97 grama.
"Podravkin" pekmez od šljiva inače je osam kuna, ali ovdje ga možete naći za nevjerojatnih 607 kn i pedeset lipa.
Tegla ajvara je po istoj cijeni, tu su negdje i kiseli krastavci istog proizvođača.
Pola kila bosanske kave "Zlatna džezva" košta 570 kuna. Po istoj cijeni nudi vam se i 400 grama bijele "Lino Lade".
Hrvatsku udrugu za zaštitu potrošača upitali smo što misle o ovoj inicijativi.
Tajnik Tomislav Lončar poručuje da ne vidi problem da se nešto proda po cijeni koju kupac želi platiti.
- Tako je i u našim trgovinama gdje nema ograničenja marže. Da netko kupuje višestruko skuplje proizvode nego što su cijene kod nas, to nam može biti samo za pohvalu, ali i pokudu nadležnim ministarstvima. Zašto oni ne izvoze naše proizvode po tim cijenama? Možda netko ne radi svoj posao - odgovara Lončar.
Iako podržava poslovni pothvat, poručuje da je pravo pitanje što koja država dozvoljava da uđe u njezino područje.