Rođena Šibenčanka odrasla u Kalelargi, Biserka Šmit, jedna od sedam kandidatkinja za titulu “Šibenska grandeca” 2020., od 2007. godine u Turističko-ugostiteljskoj školi u Šibeniku predaje nastavni predmet kuharstvo. Zahvaljujući njezinom entuzijazmu, ali i podršci koju, kako će u razgovoru kazati, ima od ravnateljice Senke Dodig i kolega, sa svojim učenicima postiže “čuda”.
Niz je projekata koje provodi, a nisu u nastavnom planu i programu, što školu i njezine učenike kuhare svrstava u jednu od najprepoznatljivijih u Hrvatskoj. No, krenimo redom u predstavljanju ove vrijedne žene. Nakon završenog drugog razreda srednje (tzv. Šuvarove op.a.) škole nije znala što bi radila u životu.
- Pokojni otac mi je rekao “hajde upiši nekakav zanat, a ako ti se bude išlo dalje, to uvijek možeš”. Poslušala sam ga i upisala se u kuhare u kombiniranom razredu kuhara i konobara. Kuharstvo sam zapravo zavoljela zahvaljujući tadašnjem šefu kuhinje u hotelu „Imperijal“ u Vodicama, Ivi Liveriću gdje sam odrađivala ljetnu praksu. On me je naučio osnovama i u mene “usadio” temelje i ljubav prema kuharstvu. Na praksi nismo bili pomoćni radnici u kuhinji, već smo aktivno s njegovim kuharima pripremali hranu i mislim da je to bilo presudno za moj daljnji razvoj, kaže Biserka.
Nakon završene srednje škole odradila je jednu sezonu u primoštenskom hotelu “Zora”, a potom je dobila stalni posao kuharice u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac i tu je provela 21 godinu. Rad u Centru nije mogao zadovoljiti njezine želje za napredovanjem, iako je voljela taj kolektiv i djecu. Odlučila je upisati i završila viši stupanj kuharstva u Splitu, a potom i pedagošku grupu predmeta na Filozofskom fakultetu u Zadru.
Nagrade i priznanja
- Kroz taj period shvatila sam da svoj život zaista želim posvetiti kuharstvu. Moram se zahvaliti mojem suprugu koji mi je tada, a i dan danas je, velika podrška jer puno sam izbivala i izbivam iz kuće. Eto, igrom slučaja 2007., dobila sam posao u Turističko-ugostiteljskoj školi i moji su se snovi počeli ostvarivati. Rekla bih za sebe da se ne mirim s uobičajenom rutinom: kuća -posao-kuća i u tom smislu sam nemiran tip. Počela sam se s mojim učenicima pripremati i sudjelovati na raznim natjecanjima i u projektima. Prvi moj uspjeh bila je zlatna medalja na državnom natjecanju učenika ugostiteljsko turističkih škola koju je osvojio jedan moj učenik. Do zlata je teško doći, no s mojim učenicima sam kao mentorica postigla i druge zapažene rezultate, kazuje Biserka.
Primjerice, s međunarodnog festivala „Biser mora“ 2018.godine, iz Karlovca su se vratili sa srebrnom medaljom, a srebro su osvojili i na međunarodnom natjecanju u tjesteničarstvu „Conpasta“. Valja spomenuti sudjelovanje i priznanja s „Bura kupa“ koji se održava u Sinju, trogirske „Bakalarijade“, opatijskog „Kamelija kupa“, s gastro smotre održane u Komiži na otoku Visu, Festivala kave i čokolade u Zagrebu te nastup na „European Association of Hotel and Tourism Schools“ u Londonu.
- Mora se puno trenirati za svako natjecanje i nastup, kao naši rukometaši, jer bez treninga uspjeha nema, reče.
Molekularna gastronomija i zavajon
Biserka se voli vratiti „bakinoj kužini“, ali istovremeno istraživati i pratiti aktualne trendove u kužinavanju 21.stoljeća i u sve te izvannastavne projekte uključuje svoje učenike. To su projekti poput šibenskog zavajona, male gastro škole, plave ribe i sudjelovanje na manifestaciji „Okusi mediterana“, a posebno ju privlači molekularna gastronomija.
-To je jedan moderan način kuhanja i za mene je bio izazov kojemu nisam mogla odoljeti. Kao predsjednica Aktiva nastavnika kuharstva za Dalmaciju pozvala sam kolegu Tončija Vuleša iz Dubrovnika, koji se prvi njome počeo baviti, da nam održi tečaj i uputi nas u tajne te inovativne metode pripreme hrane. Nakon tečaja nastavila sam sama istraživati molekularnu gastronomiju, kombinirati razne namirnice koje u klasičnoj kuhinji ne miješaju. Na primjer, možete raditi čokoladne špagete i dobit ćete isti okus, ali u malo drugačijem obliku. Na Festivalu kave i čokolade u Zagrebu moji učenici, koje sam upoznala s molekularnom gastronomijom, radili su čokoladne kuglice i špagete. Ili, osmislili smo i malo drugačiji način pripreme plave ribe, srdela i inćuna. Pripremali smo inćune sa špagetima, čokoladom i ribanom korom naranče. I to je ispalo odlično. Volim se poigravati, kombinirati i to je to, reče Biserka..
A da se ne zaboravi „bakina kuhinja“, Biserka je na Sajmu u srednjovjekovnom Šibeniku, koji se održava u rujnu, jedne godine prezentirala i Šibenčane i njihove goste podsjetila na dobri stari lijek za sve – zavajon.
- Mlade generacije danas baš i ne znaju što je zavajon, ali moji učenici znaju. Za one koji ne znaju to je stučeni žumanjak sa šećerom, a posebno se dodaje snijeg od bjelanjaka i u tu smjesu malo prošeka ili kave. Kad smo zavajon prezentirali na Srednjovjekovnom sajmu napravili smo od toga malu kazališnu predstavu. Učenici su glumili težake, trudnice, bolesne ljude koji su uzimali zavajon za kripost. Naravno, zavajona je bilo i za posjetitelje i bili su oduševljeni, ispričala je Biserka.
Čokoladni bagatin
Jedan od zadnjih projekta na kojem je sa svojim učenicima radila i za kojeg je TUŠ u Šibeniku prošle godine dobila priznanje „Zlatna boula“ županijske Turističke zajednice, je „Čokoladni bagatin“. Ideja ravnateljice škole Senke Dodig bila je većpostojeći suvenir „Šibenski bagatin“ osmisliti kao deliciju. Biserka je ideju razradila i krenuli su na posao u suradnji s Tehničkom školom u kojoj su radili kalupe za novčiće na 3D printeru. Projekt je financiran od strane Ministarstva turizma kroz program promocija i jačanje kompetencije strukovnih zanimanja za turizam. U rujnu je slatkinovčić predstavljen u Muzeju grada Šibenika. A onda je nastao “problem”.
- Kad je nazvao gospodin Joso Smolić da napravimo 1000 čokoladnih bagatina za sudionike Kongresa ugostitelja i turističkih djelatnika koji se održavao u Solarisu, u studenom prošle godine, uhvatila me panika. To je bilo vrijeme štrajka u prosvjeti, bili smo u školi ali se nastava nije održavala. Ipak smo se uhvatili posla i zahvaljujući mojim vrijednim učenicima uspjeli smo napraviti 860 bagatina za tu manifestaciju, kaže Biserka.
Rado se sjeća i “Kuharskog vremeplova“ kojeg je osmislila s ravnateljem Muzeja grada Šibenika Željkom Krnčevićem. Kuharska tema je bila neolitik, rimska kuhinja, srednji vijek i 18. stoljeće.
- Radili smo sa sva četiri muzeja u našoj županiji. Osim šibenskog, bili su uključeni i muzeji gradova Knin i Drniš, te betinski Muzej drvene brodogradnje. Bilo je to predivno raditi i svaki je muzej predstavio hranu određenog vremena, navodi Biserka.
Zahvaljujući redovnim i, uvjetno rečeno, izvanrednim aktivnostima Turističko – ugostiteljska škola i njeni učenici konstantno podižu razine kvalitete u gastronomiji i na taj način daju svoj doprinos brendiranju Šibenika kao poželjne gastro destinacije, a s druge one važnije strane popularizaciju kuharstva, danas vrlo traženog i cijenjenog zanimanja. A u cijeloj priči Biserka Šmit ima važnu ulogu.
- Volim svoj posao, volim raditi s mladim ljudima i to me ispunjava, a posebno sam sretna zbog toga što se mijenja odnos prema kuharstvu kao profesiji. Pratim rad svojih učenika i pokazujem im da uvažavam to što rade kao i njihovo mišljenje. Posebno mi je drago kad neke od njih motiviram da učine više nego što misle da mogu. Motivacija je ključ uspjeha, a ljubav prema kuhanju je tajni sastojak, zaključuje Biserka.
Na pitanje kako je reagirala na vijest da je jedna od kandidatkinja za „Šibensku grandecu“ odgovara da je bila iznenađena, ali ne krije da ženama treba mali određeno priznanje za ono što rade, a i sama kandidatura je poticaj da nastave putem kojim kroče.