U 12.40 sati, točno u vrijeme kada je na Mirogoju počeo posljednji ispraćaj Krunoslava Kiće Slabinca u više slavonskih gradova i mjesta njegovi glazbeni prijatelji zasvirali su i zapjevali jedan od njegovih najvećih hitova „Otiš'o je s mirisima jutra“, a nakon toga i prigodni „Tamburaški rastanak“, piše Jutarnji list.
Posebno je dirljivo bilo u Kićinom rodnom Osijeku. Na središnjem gradskom trgu okupilo se na stotine Osječana kako bi se i na ovaj način oprostili od svog lege, svog bećara i rokera, uz čije se pjesme slavilo i tugovalo.
Pedeset tamburaša predvođenih njegovim velikim prijateljem, jednom od legendi hrvatske tamburaške glazbe, Antunom Nikolićem Tucom zasviralo je, a Željko Lončarić Žec i Stjepan Jeršek Štef pustili su glas. Ovaj put ne i suzu. To su učinili ranije, a i još će vjerojatno..
- Kićo bi danas rekao one stihove iz pjesme „Jednom kada odem, ne plačite za mnom, pjevajte mi neka nitko ne plače“. On nije bio osoba koja nije plakala, uvijek je sve okretao na vic i šalu. Pitali su me je li Kićo bio bećar ili roker. Kićo je bio glazba. On je u sebi nosio glazbu i sav je bio glazba, što god da je uhvatio on je pjevao vrhunski. Svima nam je bio uzor i da nije bilo njega i da nismo učili na onome što je on postavio, ne bi ni nas bilo. Hvala mu za sve što nam je ostavio, a ostavio nam je puno – rekao je Žec, prije nego što se tužna kolona uputila „sve do rijeke kojom teče tuga...“
Na popularnoj osječkoj promenadi, Osječani su se spustili do Drave i u nju pustili na tisuće crvenih ruža za svoga Kiću.