Gotovo da nam je nezamisliv Božić bez njihova mirisa, arome koja se širi, okusa koji nam daju u kolačima, čaju, kuhanom vinu... Postoje začini koji bude pozitivna sjećanja u nama, emocije, a osobito ih rado koristimo u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana. Uz to povoljno djeluju na zdravlje, piše portal Živim.hr
Cimet
Jedan od najstarijih začina, koji se spominje i u židovskoj Tori, Starom zavjetu te u ajurvedskoj medicini, u mnogim je istraživanjima potvrđen kao zdrava pomoć u snižavanju šećera i poboljšanju osjetljivosti na inzulin, smanjuje razinu kolesterola i triglicerida. Ako samo pola žličice cimeta pospete po omiljenoj slastici, usporit ćete apsorpciju šećera u tankom crijevu i ublažiti nedostatak energije. Uzmete li svako jutro prije doručka pola žličice cimeta sa žlicom meda, smanjit ćete i bolove izazvane artritisom, a vjerojatno ćete primijetiti i smanjenje apetita, što je dobra vijest za sve koji žele izgubiti na tjelesnoj težini. Cimet poboljšava cirkulaciju i potiče metabolizam, što se pripisuje njegovu glavnom sastojku, cinamaldehidu, koji mu daje okus i miris. Taj sastojak aktivira termogenezu i tako pomaže mršavljenju. Cimet liječi i infekcije. Njegova antibakterijska svojstva pomažu i u smanjenju tegoba potaknutih ešerihijom i salmonelom. Poželjan je i u vrijeme prehlade i gripe jer pomaže ublažiti simptome upale gornjih dišnih putova. Redovito konzumiranje cimeta dobro je za zdravlje mozga i poboljšanje koncentracije. Tradicionalna ajurvedska medicina eterično ulje cimeta preporučuje za smirivanje. Ono na što treba obratiti pozornost je vrsta cimeta. Kasija, vrsta koja se nalazi u većini trgovina, sadrži kumarin koji može naštetiti jetri, pa se ovu vrstu cimeta savjetuje koristiti malo, do jedne žličice na dan. Većina zdravstvenih blagodati pripisuje se cejlonskom cimetu; zdraviji je i sadrži mnogo manje kumarina.
Vanilija
Jedna je od najpopularnijih aroma na svijetu i kraljica u slasticama, ali može se dodati i kavi i umacima. Nakon šafrana, vanilija je najskuplji začin, a cijenjena je baš zbog svoje čudesne arome. Mirisne mahune vanilije plod su orhideje penjačice koja raste u tropskim šumama Srednje Amerike. Indijanci su je cijenili kao lijek protiv bolesti pluća, sifilisa, protiv otrovanja i stavljali je u mnoge svoje ljekovite mješavine. Postoji oko 150 vrsta vanilije, no danas se koriste samo dvije vrste - bourbon i tahitian vanilija. Ključni sastojak u mahuni vanilije je vanilin, koji možda ima i antikancerogeno djelovanje. Istraživanja su dokazala potencijal vanilije u liječenju problematične kože, pa mnoga preparativna i dekorativna kozmetika sadrži vaniliju. Miris je sastojak mnogih parfema. Vanilija pomaže i kod simptoma viroze i prehlade, želučanih tegoba te mučnina u trudnoći. Uz to, prirodni je antioksidans, ublažava stres i napetost te povećava libido. Pri tome značajnu ulogu ima njezin miris. Stoga, ako ste izloženi stresnim događajima ili želite pojačati libido, nosite sa sobom mahunu vanilije te je po potrebi pomirišite. Od vanilije se radi i "uradi sam" ekološki osvježivač prostora - pomiješajte žličicu ekstrakta vanilije s vodom u boci s raspršivačem.
Dobro je znati i da mahunu vanilije u kulinarstvu možete upotrijebiti dva puta. Nakon prve upotrebe operite je, osušite i stavite u hermetički zatvorenu posudu ili šećer, koji će poprimiti njezinu aromu. Na tržištu postoji mnoštvo proizvoda od umjetne arome vanilije, ali uvijek radije koristite pravu vaniliju jer samo ona ima posebnu aromu i ljekovita svojstva. Najkvalitetnija vanilija dolazi iz Meksika i s madagaskarskog Burbonskog otočja, a indonezijska i tahićanska vanilija smatraju se manje kvalitetnima.
Anis
Miris je ono što će nas privući i anisu, tradicionalnoj biljci koja je prepoznata širom svijeta i koristi se u pripremi hrane, sokova, čaja i alkoholnih pića. Poznat je turski raki koji se izrađuje upravo od anisa, anis je neizostavan u indijska kuhinji, Makedonci od anisa rade specifičnu rakiju mastiku, a Grci svoje nacionalno piće ouzo. Anis se najčešće koristi u pripravi kolača i deserata, ali dodaje se i slanim jelima. Odlično se slaže s kruškama, šljivama i citrusima pa će osim kolača, obogatiti marmelade i kompote. Može ga se dodati riži na mlijeku, nabujku ili kolačima od kestena. Potrebno je paziti na količinu bez obzira na to koristi li se cijeli ili mljeveni. Njegovo eterično ulje ima brojna ljekovita svojstva: olakšava iskašljavanje, djeluje protiv bronhitisa, astme, gripe, viroza, koristi se u liječenju sinusa kao inhalant, dezinficira sluznicu usta i desni, potiče pravilan rad žuči, pomaže kod želučanih bolova, povraćanja, mučnina i proljeva, protiv nadutosti. Uz to, pomaže bubrezima i urinarnom traktu, koristi se u liječenju hepatitisa i ciroze jetre, regulira menstrualni ciklus te pomaže protiv menstrualnih bolova, a u novije se vrijeme koristi se pri tegobama s prostatom. Njegov miris djeluje smirujuće, pomaže kod nesanice, ali i povećava broj leukocita u krvi. Sjemenke anisa izvor su željeza i kalija pa su dobra pomoć kod anemija i povišenog tlaka.
Klinčić
I klinčić je u blagdansko vrijeme omiljen dodatak kuhanom vinu, medenjacima i drugim kolačima i keksima, likerima, voćnim kompotima… Njegov miris Božića osim u kuhanom vinu budi ugodu i kada sjemenke klinčića, koje su poput čavlića, zabodemo u naranču pa prostor ispuni topao slatkasto-opr miris. Njime možete ‘špikati‘ i meso. Klinčići su zapravo nezreli, neotvoreni cvjetni pupoljci zimzelenog tropskog drveta iz porodice mirta. Svježi su ružičasti, a osušeni mijenjaju boju u crvenosmeđu. Njegova ga je aroma od davnina vinula na listu cijenjenih začina, a ne treba zaboraviti ni njegovu ljekovitost. Od davnina se klinčići žvaču za osvježenje daha i njima se liječi zubobolja. Osušeni pupoljci klinčića najbolji su cijeli jer u prahu brzo gube aromatična svojstva. Osim toga, tvrdi su i teško ih se melje. Eugenol je glavni sastojak u klinčiću koji ima protuupalna i antimikrobna svojstva, a u klinčiću se nalaze i brojni minerali (kalcij, kalij, željezo, cink, bakar, selen) te vitamini (B, C, E i K). Potiče probavu, sprečava stvaranje ugrušaka u krvnim žilama i smatra se da bio mogao štititi od raka budući da je antioksidans. Oprezno s klinčićem ako koristite antikoagulanse, odnosno lijekove koji sprječavaju zgrušavanje krvi. Količina koju dodate u kolače neće štetiti, ali izbjegavajte ulje i čaj od klinčića. Eterično ulje klinčića svima ostalima pomoći će ojačati imunitet i pročistiti organizam i prostor. Dakako, i miris klinčića je afrodizijak.
Kardamom
Njegovi sušeni plodovi imaju osvježavajuć limunasti okus koji podsjeća na eukaliptus. Savršeno se nadopunjuje s cimetom, klinčićem i anisom. Božićni keksi zbog ovih su začina puni arome. Prije upotrebe kardamom se mora oguliti (čahure nisu jestive) i samljeti ili usitniti u mužaru kako bi se oslobodili njegovi okusi. Domovina kardamoma je Indija, gdje raste već više od pet tisućljeća. Nezaobilazan je sastojak indijske nacionalne kuhinje i važan dio ajurvedske medicine. Poznavale su ga i koristile prve civilizacije. Egipćani su žvakanjem sjemenki kardamoma izbjeljivali zube i osvježavali dah, antički Grci i Rimljani upotrebljavali su kardamom za izradu parfema. Crni kardamom ima i dimnu notu, a i hladnu notu mentola. Sadrži brojne fitonutrijente te posebno mnogo mangana koji je zaslužan za izgradnju kostiju i pomoć pri održavanju zdravog metabolizma. Koristi se i za zubobolju, infekcije desni, prehladu, grlobolju, kašalj te upalu dišnih puteva i očnih kapaka. Uz to, ima protuupalna svojstva i može pomoći u smanjenju rizika od srčanih bolesti i dijabetesa. Istraživanje objavljeno u stručnom časopisu Indian Journal of Biochemistry and Biophysics pokazalo je da se već nakon dvanaest tjedana redovite upotrebe kardamom normalizira povišen krvni tlak. Osim toga, ovaj će se začin pobrinuti za dobru krvnu sliku. Stručnjaci preporučuju pola čajne žličice kardamoma na dan, piše Živim.hr