Jedna od najpoznatijih i omiljenijih hrvatskih voditeljica Antonija Blaće ove je godine doživjela posebnu čast. Naime, žiri “Jutarnjeg lista” ovu je karizmatičnu Dalmatinku nominirao za nagradu u kategoriji “TV voditelj/ voditeljica”. Uz to, već u siječnju emitiraju se nove epizode showa “Dođi, pogodi, osvoji”, jednog od projekata koje lijepa 43-godišnjakinja vodi.
Ovakve vijesti već u prvom mjesecu nagovještavaju nam još jednu plodonosnu godinu ove prominentne televizijske “čunke”, a u čast tome kontaktirali smo Antoniju i s njom “pretresli” sve, od početka do kraja. Evo kako popularna voditeljica balansira svim svojim projektima, odgovara li joj “laganini” život u Šibeniku, što misli o društvenoj normi “ostvarivanja žene kao majke” i tko je zapravo Antonija kad se ugase kamere i studijska svjetla.
Trening kao sastavni dio života
Vježbate, brinete se o svojem tijelu i uvijek nastojite biti najbolja verzija sebe. Također o svim fazama vašeg “fitness” putovanja progovarate javno, bez prevelike zadrške. Mislite li da ste s godinama počeli više slušati svoje tijelo, što mu godi glede intenziteta vježbi i strogoće prehrane ili uvijek idete po rezultate strogo i “bez milosti”?
– Ajoj, pitaj Boga što bi bila najbolja verzija svakog od nas, ali evo, treniranje mi je postalo sastavni dio života. Lakše radim, bolje spavam – baš mi čini dobro. S tim da stalno isprobavam nešto novo. Vidim da se većina žena muči s istim pitanjima pa rado cijeli taj put dijelim sa svima, nema tu ništa ekskluzivno, to su nam svima iste boljke – kako uloviti vrijeme za sebe, kako izdržati, kako ne posustati, kako sve to uklopiti u obaveze. Inače sam više vojnički tip, ali trenutačno mi raspored snimanja ne ostavlja dovoljno vremena za teretanu pa sam se prebacila na SpeedFit kod moje Maje – 20 minuta vježbanja pod strujom. Nekoć bih odustala zbog nedostatka vremena, ali sada kad vidim koliko se na snimanjima bolje osjećam, iako se moram probuditi u šest ujutro i trenirati prije nego što dan započne, ne bih stala, nema šanse. Pripremam polako i drugu knjigu, ali nikako spojiti slobodne dane da sjednem kao žena, testiram sve recepte, izmjerim sve namirnice i njihove nutritivne vrijednosti, pa sad i to malo čeka.
Poznato ste televizijsko lice koje je bilo ključan dio brojnih različitih projekata, a svojom pojavom uvijek radite maleni “twist” kojim sadržaj koji vodite lako približite različitim generacijama gledatelja iza malih ekrana. Privlačite li veliku pažnju tijekom svakodnevnih aktivnosti, na primjer, pri odlasku u trgovinu, teretanu ili restorane?
– Baš vam hvala na ovim lijepim riječima. Što se tiče privlačenja pažnje, ako je i privučem, sigurno nije namjerno. Kosa u repu, trenirka i tenisice moja su uniforma, ali primijetim, naravno, da me ljudi primijete, a još mi bude draže kad vidim da su mi se nasmiješili. Bilo je tu i nekih čudnih situacija, jednom me je jedna starija simpatična gospođa pratila kroz cijeli supermarket i virila kroz police, ono, kroz konzerve graška i leće ulovila bih oko koje me prati. Ali i to je sve simpatično dok nije pretjerano. Volim ljude i uvijek mi je u glavi da je svaki susret, u većini slučajeva, šansa da nekom popravite dan.
S obzirom na ogromno iskustvo koje imate s radom pred kamerom, i evoluciju koju ste od svoje prve televizijske pojave do danas imali kao voditeljica, ali i jedna žena, imate li savjet o tome kako “ne izgubiti” sebe u javnom radu, odnosno kako ne robovati imidžu?
– Evo baš sam jučer gostovala na jednom panelu na tu temu i netko iz publike postavio je slično pitanje. Pitanje je na mjestu, imamo dojam da je toliko pritisaka i očekivanja da ponekad pomislimo da se trebamo mijenjati ili podrediti nekim novim normama. Napredovati svakako treba, brusiti se, ali mislim nekako, nakon svih odrađenih projekata, da ako si i počeo kao ti, sebe ne možeš izgubiti. Dosta je i rasterećujuće biti to što jesi u poslu koji radiš, tada je sve manje naporno.
Već 18 godina dominantna ste “čunka” malih ekrana, a zbog svoje ste radišnosti, javno ste priznali, nedavno doživjeli “burnout”. Sada je vaš naporan trud ipak došao na naplatu jer vas je žiri “Jutarnjeg lista” nominirao za nagradu “Zlatni studio” u kategoriji televizijskih voditelja. Jeste li imali emotivnu reakciju na ovu nominaciju?
– He-he, čunka. Dobro zvuči. Televiziju i nove medije obožavam, stalno o tome promišljam i imam milijun ideja. Svakom projektu, čak i ako ga “samo” vodim, posvetim se potpuno. Što bi išlo na društvene mreže, što u medije, što na YouTube… kako prezentirati… Glava mi nikada ne prestaje raditi. Uživam u tome i pripremam se uvijek. Tako da jednim dijelom “burnout” i sama sebi napravim. Nisam nikad u životu nešto samo “odradila”, radije odbijem i ne radim. I u tom smislu moram reći da mi baš znači ta nominacija. To ipak znači da netko negdje gleda i prati kako radiš, da se sve to ne doživljava običnim ili uobičajenim i da možda sve to ne raste na svakoj grani. Evo zbilja, neću lagati, jako mi znači ta nominacija. Životi i velike karijere događaju se i bez nagrada, ali lijepo ih je i osvojiti.
Jeste li tijekom godina sudjelovanja u različitim RTL-ovim projektima stekli prijateljstva koja se odvijaju i iza ekrana? Smatrate li da je okruženje u kojem se nalazite natjecateljski nastrojeno ili se svima daje prilika za uspjeh i “mjesto pod suncem”?
– Mislim da nije ništa više natjecateljsko nego bilo gdje drugdje. Ponekad kad slušam priče mojih prijatelja i prijateljica iz drugih branša često pomislim: “Pa kod nas je još i dobro.” Ima uvijek nekog natjecanja, naravno, malo smo tržište, ali ako mene pitate, uvijek druge treba poticati da sjaje i rastu, ima mjesta za sve – tako i sam rasteš. Životne putanje ne mogu biti pravocrtne.
Osam godina braka
Koji vam je voditelj s kojim ste surađivali bio najbolji partner? Odnosno s kim ste, zbog nedostatka boljeg izraza, imali najbolju kemiju?
– Marin Ivanović Stole, s kojim upravo snimam. S njim je to bila kemija na prvu rečenicu. Dugo se znamo i jako sam sretna što široka publika sad može vidjeti njegov humor i energiju. Ne možete zamisliti kako nam snimanja izgledaju, publika nam stvarno odlazi iz studija zadovoljna, nasmijana i zabavljena. Ja sam inače možda malo više solo igrač, ali možda više zbog spleta okolnosti, iako sam imala stvarno krasnih kolega. Milan Kalinić, recimo, na “Survivoru” je bio fantastičan kolega. Dandanas se čujemo.
Sa suprugom Hrvojem Brlečićem u braku ste osam, a u ljubavnoj vezi već 14 godina. Kako su se nekada davno zaljubili vaterpolist i voditeljica i kako danas izgleda njihovo kućanstvo? Jeste li ga ikada bodrili s tribina ili je on češće bio među vašom publikom?
– Da mi je netko rekao kao klinki da ću 14 godina biti u stabilnom ljubavnom odnosu, rekla bih mu da je lud i da to ne postoji. No, evo, život ide, a nas dvoje smo tu. Sve nam je nekako i dalje kao na početku, puno ljubavi i pažnje. Svaki se dan u našoj kući smijemo i razgovaramo o svemu. Ja dosta tog vremena okupiram svojim idejama i promišljanjima pa ih skupa analiziramo. Jako mi je važno Hrvojevo mišljenje jer ima žicu za sadržaj pa mi sve pretresemo do zadnjeg atoma, i to je upravo ono u što sam se zaljubila – ja sam pored Hrvoja sto posto ja.
Što vam daje snagu ili volju da se na tmuran, kišan dan ustanete i odete u teretanu ili u studio? Je li u pitanju disciplina ili vas “gura” unutarnji žar?
– Dalmatinska tvrdoglavost, nemam drugog objašnjenja. Nema šanse da ja kažem da nešto ne mogu. Iako moram priznati, a veže se na pitanje s početka, s godinama sam naučila sebi i popustiti, ako sam jako umorna, neću forsirati, nego ću nadoknaditi. Odmor mi je postao jako važan, iako sam se navikla funkcionirati i na rezervi. Treba nekad prema sebi ipak biti blag. Nismo roboti, ljudi smo. Neće se dogoditi ništa strašno ako malo posustanete, bitno da se vratite.
Nova sezona showa “Dođi, pogodi, osvoji”, inačice najdugovječnijeg game showa u povijesti televizije, čija ste cijenjena voditeljica, kreće od ponedjeljka. Što nam smijete odati o nadolazećim epizodama?
– Navodno sam i jedina voditeljica tog showa na svijetu. Sami muški kolege. Ne znam zašto. Nije mi to prvi put, tako je i u “Gospodinu Savršenom”. Umišljam si da otvaram puteve ženama diljem svijeta. Što se projekta tiče – malo smo se pofriškali i ubrzali, ali zapravo sve je slično, 45 minuta opuštene zabave. Jedino što smo i mi prešli na euro pa se svi tek privikavamo.
Kada biste i sami sudjelovali u showu, koja bi vam igra bila najdraža?
– Utrka s vremenom! Moja omiljena igra!
Već ste se nekoliko puta susretali s pitanjima o tome jeste li planirali imati djecu sa svojim suprugom. Nekada javna stvar, danas se ipak smatra malo intimnijom pa ovakve teme mogu biti izrazito teške nekim ženama. Mi vas nećemo pitati o privatnim planovima, ali nas zanima ljute li vas takva pitanja i mislite li da je nepravedno da se društvo ponaša (nekada i nenamjerno) kao da se žena ostvaruje tek kada rodi?
– Ma znate što, da – to je privatna stvar, ali stvarno mislim da ljudi kad to pitaju imaju najbolju namjeru. Imam muža, dugo smo skupa, pa nije nelogično pitanje što je s djecom, mislim da nam najiskrenije žele tu sreću. Problem nastaje kad ljudi zbog nemanja djece omalovaže sve drugo što ste u životu napravili. Ne znate kakva je nečija priča, ne znate nanosite li možda takvim pitanjem dodatnu bol, čeprkate li po ranama… Zato je to pitanje problem. I da, vjerujem da se žena ostvari na jedan način kad rodi, ali ne mislim da se nije ostvarila ako nije rodila.
I da budemo malo sad realni. S jedne strane “nisi se ostvarila ako nisi rodila”, ali s druge – naše društvo zapravo podržava majčinstvo samo deklarativno. Čast iznimkama, ali stvarno su rijetke. Za mene je svaki ženin izbor jednako vrijedan. Impresioniraju me majke, samohrane majke, žene bez djece, žene s karijerama, sve me to podjednako impresionira jer biti žena nije lako. Neka nova istraživanja kažu da su “single” žene najsretnija skupina ljudi na svijetu. Kao i da žene cvatu nakon rastave, a muškarci se raspadaju. Razmislimo malo o tome i zašto je to tako.
Evo, baš sad dok odgovaram na ovo pitanje pokušavam se sjetiti jesam li ikad vidjela da je itko muškarca u intervjuu pitao: “Niste se ostvarili kao otac? Kako usklađujete karijeru i očinstvo?” Tako da, ta fama da se treba ostvariti kao majka… Da, ona žena koja to želi – apsolutno da. Ona koja ne želi ima još tisuću načina da se ostvari. Ja svoj život ne bih nikad mijenjala za tuđi jer ničiji nije savršen – pa ni moj – ali je moj.
Emocije na televiziji
Koji vam se televizijski “gig”, odnosno situacija koju ste doživjeli kao voditeljica showa, urezao u pamćenje? Možete li s nama podijeliti neki značajan (smiješan ili tužan) trenutak koji se odvio iza kamera?
– Puno je emocija na televiziji, svi su uvijek u nekom povišenom emotivnom stanju, tako da sam doživjela i suza i smijeha i veselja…
Provodite li mnogo vremena u rodnom Šibeniku? Kakav odnos imate s gradom u kojem ste odrasli i njegovim ljudima?
– Premalo, nažalost. Tako mi se nekako redaju projekti jedan na drugi da doslovno ne uspijevam spojiti dva slobodna dana. Bila sam ovog ljeta, ali uvijek sam u strci jer želim i u Šibenik i na Pelješac i na putovanje. Jako sam ponosna na svoj rodni grad, kako lijepo raste i kako ga polako već svi doživljavaju kao najkul grad u Dalmaciji. Imam pravo to reći, ipak je to moj grad!
Jeste li često u Dalmaciji ili vam bolje “leži” užurbani i poslovni Zagreb?
– Evo, prethodnim sam pitanjem odgovorila na pola. Ja jesam malo više po prirodi osoba od asfalta i grada. Nisam na prvu neki tip za mir. Ali paše mi i jedno i drugo, samo znate što je problem? Nikad nisam dovoljno dugo slobodna da se mogu rekalibrirati na “dalmatinsko stanje uma”. Trebala bih barem mjesec slobodnih dana u komadu za to. E, onda je to uživancija kad uđeš u “slow living” đir – pomalo.
Da niste voditeljica, čime biste se bavili? Smatrate li svoj posao ključnim dijelom svojeg identiteta i volite li slobodno vrijeme iskoristiti za neke hobije, koji podrazumijevaju “telefon na mute”?
– Je l’ mi vjerujete da nemam pojma čime bih se bavila. Imam ja i sad još puno planova i ideja, ali svi su nekako ili vezani uz televiziju ili prirodno idu uz nju. Ne mislim da je moj posao moj identitet, ja sam bila ja i prije televizije, ali moj se identitet odlično poklopio s mojim poslom pa to ide lagano. Imam milijun ideja za posao i projekte i u svakom trenutku radim barem tri stvari paralelno i zapravo mi treba pet ljudi da provedem sve svoje ideje u djelo.
Kako “punite baterije” nakon intenzivnog perioda pred kamerama? Imate li rituale koji vas opuštaju?
– Imam. Telefon na “silent mode”. Daljinski u ruke i “binganje”. Znam da ne zvuči fora, ali to me opušta. Volim si dati dva dana da nosom ne pomolim iz kuće. Iako u zadnje vrijeme sve spretnije balansiram svojom razinom energije pa se pametnije umaram i odmaram.