StoryEditor
LifestyleDom s dušom

Po svom ukusu i guštu: Gdje god vam pogled padne u stanu Vanje Dadić na Gorici mnoštvo je detalja i ništa nije suvišno

Piše Marija Lončar
28. prosinca 2019. - 10:54

Stan Šibenčanke Vanje Dadić smješten je u povijesnoj gradskoj jezgri, na prvom katu zgrade koja se nalazi tik uz gradsku Galeriju sv. Krševana, i već na prvi pogled svakom je posjetitelju jasno kako ga je vlasnica uređivala po svom ukusu i guštu ne slijedeći trendove, ne robujući stilovima i dizajnerskim imenima.

 


Prostor u suživotu ispunjavaju antikni komadi i oni pokupljeni sa smetlišta, starinske svjetiljke, komode, slike, cvijeće, ogledala i moderni namještaj, stilski detalji, ali i jedno sjenilo za lampu izrađeno od obične

građevinske žice.

 

 


Vanja Dadić Šibenčanima je dobro poznata kao dugogodišnja turistička djelatnica koja je iz Turističke zajednice Šibensko-kninske županije kao pomoćnica za promociju otišla u mirovinu, a godinama radi i kao turistička vodičica. Puno je, reći će, putovala po svijetu i kući se uvijek vraćala s pokojom sitnicom ili “krupnicom” za stan.
– Uvijek sam imala potrebu da prostor u kojem živim uredim po svom, da mi u njemu bude ugodno. I kada sam bila podstanarka prije negoli sam kupila i uselila se u ovaj stan, kupovala sam stvari koje su mi se sviđale i za koje sam mislila da se uklapaju jedna s drugom. Ovdje ništa nije kupljeno tako da sam ušla u salon i odabrala kompletnu spavaću ili dnevnu sobu. Jedino što me zateklo bila je kuhinja rađena po mjeri, a sve ostalo je nabavljeno na komade. Kad bih nešto vidjela ili na nešto naišla u antikvarijatu točno bih znala što ću i gdje s tim – obašnjava Dadić svoj pristup uređenju stana. Nos ju je tako doveo i u jednu trgovinu koja se zatvarala, a u kojoj joj je za oko zapeo veliki bubanj.

 

 


– To je nekakav afrički bubanj koji sam odmah zamislila u svojoj dnevnoj sobi. Kupila sam ga i pretvorila u coffee table. Tu sam stavila i veliku svjetiljku parabolu, ali sam skinula sjenilo, u poljoprivrednoj apoteci kupila sam običnu žicu, zgužvala je i dobila novo sjenilo. Ne znam kako to drugima izgleda, ali meni se sviđa.
Ovaj je prostor otvoren, a jedino spavaća soba i kupaonica imaju vrata. Kako sam neko vrijeme živjela i u Italiji, jako mi se sviđa njihov dizajn i smisao za lijepo. Nisam pobornik skandinavskog stila i minimalizma. Volim da je veselo i razigrano.
To je možda i razlog zbog kojeg u stanu Vanje Dadić nema praznog zida, kutka ili prozorske daske. Gdje god pogled padne dočekaju vas slike i ogledala od kojih vlasnica s ponosom pokazuje zrcalo s kraja 19. stoljeća koje je naslijedila od svoje bake. Na podu uz zidove mnoštvo je detalja, među kojima i nekoliko simpatičnih drvenih skulptura mačaka, dok ona prava, živa, mačja kraljica imenom Uli, caruje na dvosjedu u dnevnoj sobi.

 

 


U jednom kutu blagovaonice svoje mjesto našla je i lijepa stilska vitrina iz koje se vide šareni porculanski tanjuri i šalice koje je Dadić kupovala i od kolekcionara Veljka Martona. U suprotnom kutu pak smjestila se kamena bunarska kruna stara nekoliko stoljeća, koju su ostavili prethodni vlasnici, a koja svjedoči o dobrostojećem statusu nekadašnjih, davnih stanara zgrade koji, za razliku od običnog puka, nisu morali po vodu ići u javnu gradsku cisternu nego su bunar imali u svom domu. Detalj je to u kojem Dadić kao dobra poznavateljica šibenske povijesti istinski uživa, ali mu, tvrdi, još nije do kraja osmislila novu funkciju.
Topli ugođaj i dušu stanu daje i nekoliko niskih stolića, od kojih je jedan nastao tako što je na stari maslinov panj Dadić stavila staklo. Uz njih stoje fotelje pronađene na otpadu, a u moru detalja pogled plijene i dvije lutke za izloge, s kojima vlasnica jednog šibenskog butika više nije znala što će. U stanu na Gorici dobile su istaknuto mjesto i služe za odlaganje nakita i torbica.

 

 


– Nekima se sve ovo čini i malo natrpano, ali meni nije. Prostor je dovoljno velik i mislim da nije ugušen predmetima. Najvažnije je da me sve to veseli – kazala je Vanja Dadić.

Iz Notting Hilla drito na Goricu

Na jednoj od komoda svoje je mjesto pronašao i keramički labud, vaza u stilu art decoa. Vanja Dadić kupila ga je na jednom od svojih službenih putovanja i na šibensku Goricu sletio je iz londonskog Notting Hilla.
– Jako mi se svidio taj labud i cijelo vrijeme u avionu nosila sam ga u krilu – smije se ova Šibenčanka.

Lampa s kristalnim postoljem

U spavaćoj sobi na noćnom ormariću smjestila se modernistička stolna lampa s crnim sjenilom i prozirnim, kristalnim postoljem. Kupljena je u Italiji gdje je Vanja Dadić sudjelovala na turističkoj prezentaciji.
– Kad sam vidjela tu lampu, nisam mogla odoljeti. Znala sam ako se odlučim kupiti je da više neću imati novca ni za što drugo. Malo sam se kolebala i na kraju odlučila – nikakve krpice ili cipele ne mogu se mjeriti s tom lampom. Tako sam je vukljala u Šibenik, a s tim kristalnim postoljem bila je teža od mene!

# VANJA DADIć#STAN

Izdvojeno