Je li moguće da nas nešto boli i da imamo simptome, a da nam zapravo nije ništa? Psihijatrica: Evo zašto se to događa

Nakon nedavne afere s gaziranim pićima očito je da se s mnogima od nas poigrala psiha i da su pod utjecajem opće panike i straha možda zaista osjetili neki od simptoma, čak i ako zapravo nije bilo ničega. Logično je da se nakon svega zapitamo na koji način i u kojoj mjeri naša psiha može utjecati na naše tijelo i pojavu fantomskih simptoma, piše Živim.

Odgovore smo potražili kod prim. dr. sc. Sanje Martić-Biočina, specijalistice psihijatrije i pročelnice Zavoda za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče koju smo pitali je li zaista moguće da nas nešto boli i da imamo neke simptome, a da nam zapravo nije ništa te zašto i kada se to događa.

Razvijanje tjelesnih simptoma na stresne situacije počinje u djetinjstvu

- Već od djetinjstva se događa da na neke stresne situacije razvijamo tjelesne simptome, primjerice bol u trbuhu, glavobolju, pa čak i povišenu temperaturu. Naravno da je riječ o biološkoj podlozi za takvo reagiranje, a znatan utjecaj ima i odnos okoline prema tome. Uzmite na primjer dijete koje dobiva veliku pažnju i razumijevanje obitelji kad je bolesno.

Ili brata ili sestru koji gledaju roditelja koji iskazuje ekstra pažnju bolesnom bratu ili sestri. Ili odraslu osobu koja često uzima predah u životu kroz razne tjelesne bolesti. Ili osobu kojoj je bilo zabranjeno iskazivati svoj stav, svoje osjećaje, pa ih onda premješta u tijelo.

Smatra se da su prenaglašeni ili izmišljeni tjelesni simptomi češći kod osoba koje nemaju dovoljno razvijenu mentalizaciju, odnosno psihološke mehanizme kojima su u stanju rješavati frustrativne situacije. Često su izvana mirni, ali zapravo imaju duboko potisnute osjećaje ljutnje, bijesa, straha, tuge, te ih kanaliziraju u tijelo - pojašnjava prim. dr. Sc Martić-Biočina dodajući da je u kliničkoj psihijatriji je poznata dijagnoza hipohondrije gdje osoba stalno ima nametajuće misli da boluje od neke tjelesne bolesti, visoko je anksiozna zbog toga, te ide na nepotrebne somatske preglede ne bi li se razuvjerila, što donosi tek kraće olakšanje.

- Postoje i stanja gdje se psihološkim mehanizmima stvaraju tjelesni simptomi, kao što je kod konverzivnog poremećaja - primjerice smetnje gutanja, nenormalni pokreti, mucanje, psihogeni kašalj, napadaji slični epileptičnim itd, no mehanizam nastanka nije do kraja objašnjen.

Strah i simptomi - začarani krug

Kako kaže prim. dr. sc. Martić-Biočina, strah od bolesti je povezan sa strahom od smrti koji je iskonski strah vezan uz čovjekovu sudbinu da je samim rođenjem osuđen na smrt, a da ima svijest o tome za razliku od drugih bića.

- Strah od bolesti često se javlja nakon nekih preboljelih bolesti koja su bile životno ugrožavajuće ili nama samima ili su ih imale bliske osobe. Tada, iako smo ozdravili, ili se odlično oporavili zna zaostati strah i do paničnih razmjera, koji ponovno stvara simptome slične onima koje smo imali za vrijeme prebolijevanja i zatvara se pakleni krug straha. Strah stvara simptome, a simptomi pojačavaju strah.

Strah je inače, evolucijski gledano, nevjerojatno važno stanje, koje nam je omogućilo zaštitu od raznih opasnosti, i preživljavanje, no postaje nam neprijatelj kad zavlada nama i neprekidno se uključuje bez pravog povoda - ističe psihijtarica. U svakom slučaju, čini se da je reakciji tijela na psihu gotovo nemoguće pobjeći jer su uzajamno čvrsto povezani.

- To je prepoznao već Hipokrat s krilaticom "U zdravom tijelu, zdrav duh". Djelujući na tijelo možemo djelovati na psihu i obratno i gotovo da ne postoji psihijatrijska dijagnoza u kojoj nema i tjelesne komponente, a ni somatske bolesti koja ne utječe na psihu.

Zato se kod liječenja mentalnih poteškoća, poremećaja i bolesti koriste tehnike kojima se djeluje i na tijelo, poput progresivne mišićne relaksacije, vježbi disanja, vođene fantazija, tjelovježba, tjelesno orijentirana psihoterapija itd. Isto tako, kod liječenja somatskih bolesti briga o psihi znatno poboljšava rezultate liječenja - govori.

Sugestibilna smo bića

No, sudeći po nedavnim događajima vezanim uz gazirana pića, osim nekih naših vlastitih strahova i trauma, i panika koja se proširi u društvu može izazvati neke umišljene simptome.

- Poznato je da smo mi ljudi sugestibilna bića. Oko 30 posto ljudi će osjetiti poboljšanje simptoma na primjenu neutralne supstance (poznati placebo efekt), a 10 posto će tvrditi da im je ta ista neutralna supstanca naškodila, tzv. nocebo efekt. U situaciji gdje se panično šire vijesti o mogućoj ugrozi, osim individualnih mehanizama nastanka simptoma, pojavljuju se i kolektivni kojima se najviše bave sociologija i društvena psihologija.

Skloni smo se povinovati mišljenju grupe, izgubiti vlastiti identitet i vlastiti odnos prema takvom događaju. Pritom se zadovoljavaju razne duboke psihološke potrebe, poput potrebe za isticanjem ili za stapanjem i sigurnošću - pojašnjava prim. dr. sc.

Martić-Biočina dodajući kako smo nedavno, za vrijeme covid krize, vidjeli cijeli raspon takvih reakcija: od negacije bolesti, ideje urote, sumnje u zdravstveni sustav i u cjepivo do precijenjenog doživljaja rizika od covida s potpunom izolacijom, itd. Tako su, kaže, i post covid stanja sigurno u sebi imala i dio objektivnih zaostalih simptoma bolesti, ali ponekad i psihološku nadgradnju s prenaglašenim i/ili umišljenim simptomima.

- Zadnja kriza s viješću o trovanju gaziranim flaširanim pićem također je bila dobra podloga za paniku među stanovništvom i nije iznenađujuće da se nekolicina prepoznala u tome i sama pomislila da je otrovana. Jesu li imali istovjetne simptome izazvane nečim drugim? Ili su samo pili tih dana ista pića, a sve je ostalo nastalo kao plod panike? Na ta pitanja nema jednog odgovora, no obzirom na gore navedene podatke o učestalosti placeba i noceba broj ljudi koji su posumnjali na trovanje je ipak bio nizak - zaključuje prim. dr. sc. Martić-Biočina.