Pedeset i šest godina cijeli je život. A kada je riječ o životu grupe uz čije pjesme desetljećima slavimo, zabavljamo se, tugujemo, ljubimo i opraštamo se od dragih ljudi, logično je da se na svečanoj dodjeli Zlatnog Studija, najveće medijske nagrade u Hrvatskoj, baš njoj dodijeli nagrada koju zaslužuje - ona za životno djelo. Ekipa Zlatnog Studija jednoglasno se složila da Novi fosili, grupa čije pjesme pjevaju i vole ljudi svih generacija, mora dobiti tu nagradu i to u trenutku kada su Novi fosili na veličanstvenom koncertu krajem prošle godine u Areni Zagreb odlučili odsvirati - kraj.
- Od scene smo se odlučili oprostiti na pozornici kako bismo na najljepši mogući način zahvalili našoj publici. Dugo smo slagali listu skladbi koje smo željeli izvesti na tom nastupu jer smo znali da će baš svatko u publici imati ‘svoju‘ pjesmu Novih fosila koju je te večeri poželio čuti. Izveli smo ‘Kako je dobro vidjeti te opet‘, ‘Milena‘, ‘Najdraže moje‘, ‘Šuti moj dječače plavi‘, ‘Da te ne volim‘... I onda, kada smo odlazili sa scene, bili smo svjesni da će sve te lijepe pjesme trajati i nakon ovog, zadnjeg koncerta. Jer u nove ćemo godine i dalje ulaziti uz pjesme Novih fosila, na Maksimiru će se i dalje pjevati ‘Košulja plava‘... Možda ćemo i mi zapjevati negdje u publici, ali na sceni više ne. Mislimo da svi mi preostali u bendu već imamo dosta godina i da se trebamo povući dostojanstveno, na koncertu na kojem smo posljednji puta zapjevali s našom publikom - rekla je Sanja Doležal koja se tada, kad je zadnji put sišla s pozornice, rasplakala.
Što joj je u tom trenutku sve prolazilo glavom, dodala je, ne zna ni sada točno opisati. Sjetila se i te 1983. godine kada je u grupu kao 20-godišnjakinja došla na mjesto Đurđice Barlović, sjetila se i nastupa benda na Eurosongu (1987. predstavljali su nas u Belgiji pjesmom ‘Ja sam za ples‘ te osvojili sjajno četvrto mjesto), i svog supruga Nenada Šarića, i Slobodana Momčilovića Moke, i Rajka Dujmića, i Đurđice Barlović...
- Prerano su otišli.... Svi. Mi smo uvijek bili kao jedna mala glazbena obitelj i teško je nakon toliko godina bilo okrenuti se na pozornici i ponovno se sjetiti kako više nema nekoga tko je toliko vremena stajao uz tebe na bini. Kod nas to nije bila fraza, mi smo uistinu dijelili dobro i zlo, radost i tugu. Ali sretna sam jer su svi oni dio čarobne priče o Novim fosilima u kojoj je baš svatko ostavio svoj trag - dodala je Sanja za Jutarnji list.
A ta čarobna priča počela je u Zagrebu prije 56 godina.
- Točno se sjećam kako smo Moka (pokojni Slobodan Momčilović) i ja stajali u centru Zagreba ispred kultne slastičarnice ‘Junferica‘, gdje su se prije pola stoljeća godina skupljali glazbenici, pa je tu slastičarnicu Aki Rahimovski prozvao hramom glazbe... Uglavnom, mi smo tamo stajali, pijuckali kavicu i smišljali ime benda, a kako smo već onda bili stari (ja sam imao 27, a Moka 28 godina), odlučili smo se nazvati fosili. S nama u društvu bio je i Arsen Dedić, koji je rekao da dodamo novi kako bi se raja poslije pitala, kad vidi ime grupe, tko su sad ovi - prisjetio se Marinko Colnago.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....