StoryEditor
GlazbaE, MOJ GRADE...

Željko Petreš, poznati redatelj i producent, o festivalima i velikim Šibenčanima: Kada u Šibeniku ne postoji spomenik Faustu Vrančiću, kakav će onda tretman imati naši velikani poput Arsena, Vice ili Brešana, koji su nas tek nedavno napustili!?

2. rujna 2018. - 19:02

Rijeka Krka, krška ljepotica, neće nikada utihnuti, no utišali su njezini ljetni (glazbeni) zvuci. Koncertom "vječnog" mladića hrvatske glazbe Ive Pattiere i mlade mješovite klape "Žirje" završila je manifestacija "Zvuci Krke – The Sounds of the River".

Manifestacije, koja četvrtu godinu zaredom Krku i sva mjesta, koja ona spaja, želi dodatno približiti Mediteranu. Odmaknuti od melosa, koje neki drugi nameću, a koji joj nikada nisu pripadali.

Za to je, uz neizbježni Nacionalni park Krka, ustanovu koja čuva tu prekrasnu rijeku, najzaslužniji Željko Petreš, poznati šibenski redatelj i producent manifestacije "Zvuci Krke".

- Zvuci Krke su manifestacija specifična po tome što okuplja glazbenike u čijem je repertoaru i te kako primjetan okus Mediterana. Većina je koncerata ogoljena u smislu suvišnih aranžmana, bez struje ili, moderno rečeno, unplugged. Publika se samo mora prepustiti glasovima izvođača i zvucima rijeke na Roškom slapu. Svi, koji su posjetili te koncerte, govore o čarobnom ambijentu. Ja bih rekao da sve uz Krku ima neku dodatnu vrijednost, ljepotu. Rijeka i te pomalo skrivene lokacije daju drugačiji štimung - kaže nam Željko Petreš.


Dokumentarac o 'Šansoni'


Od 4. srpnja do 23. kolovoza Petreš je priredio program, u kojemu su nastupili Neno Belan, Đani Stipaničev, Renata Sabljak, Radojka Šverko, Đani Maršan, te, već spomenuti, Pattiera i "Žirje". Na Roškom slapu, u Skradinu i Drnišu.

- Krenuli smo od Skradina i Nene Belana, koji je sa svojim "Fiumensima" otvorio i Skradinsko kulturno ljeto. Bila je to, zapravo, kopija njegova koncerta na Šalati, održanog samo nekoliko dana prije. Imali smo potom tri unplugged koncerta. Zajednički nastup Đanija i Renate, uigranog dueta, koji već godinama nastupa zajedno i u kazalištu "Komedija". Radojke, koja rijetko nastupa u Dalmaciji, a čiji je glas još uvijek postojan. I drugog Đanija, Maršana koji je izveo svoje najveće hitove uz klavirsku pratnju. Plan je bio da idemo uzvodno, pa smo program završili u Drnišu uz Pattieru i klapu "Žirje" - rekapitulirao je Petreš.



Za našeg je sugovornika ovo ljeto bilo posebno radno. Među ostalim je stigao snimiti i dokumentarac o prvih dvadeset godina "Dalmatinske šansone" u Šibeniku. Doduše, njegovu radnu verziju, koja je prikazana prije ovogodišnjeg Šibenskog festivala na tvrđavi Barone.

- Uskoro će biti gotova konačna verziju filma o "Šansoni". Ta prva verzija je bila završena u 6 sati popodne, a u 9 navečer je već bila prikazana na Baroneu. U međuvremenu sam snimio još neke scene, a dio njih tek imam ubaciti u film, kako bi to bila jedna povezana cjelina - otkriva nam Željko.


Primjer San Rema


Petreš je bio i u žiriju ovogodišnje "Šansone", nakon koje nisu bila rijetka mišljenja da je tom renomiranom festivalu potrebno osvježenje.

- Znate, festivali su izgubili smisao koji su imali prije. Najbolji glazbenici, koje bi publika rado vidjela, u posljednje vrijeme zaobilaze festivalske pozornice. "Šansona" nije iznimka u tome. Nekoliko je faktora pridonijelo tome da festivali postanu neinteresantni. Među inim, njihov koncept i televizijska praćenost. Ja već niz godina pratim San Remo. Talijani su, preciznije talijanska televizija, od njega napravili spektakl. Program traje pet dana, a u njemu je utkano sve ono što nazivamo šoubiznisom. I moda, i gluma, i glazba… San Remo nije samo festival, već stil života. Kod nas se, pak, događa da televizije imaju maćehinski odnos prema glazbi.

Kad je riječ o onima, koji prijavljuju pjesme za festivale, problem je što je digitalizacija omogućila da se danas svatko naziva skladateljem. Svakog dana se u eteru pojavi deset nepotrebnih pjesama, koje već idući dan zaboravimo! Ta hiperprodukcija je uzrokovala, pod navodnike, nekvalitetu. Mi stalno tražimo nešto posebno, moderno, drukčije. A onda prema publici opet pobijedi pjesma, koja je tipični belcanto, aranžmanom nalik na pjesme iz šezdesetih godina. Ipak, slažem se da ima prostora za napredak i da su promjene u većini slučajeva dobrodošle - iznio je svoje mišljenje Petreš.

Kad spominjemo "Šansonu", teško je preskočiti Arsena. Željko Petreš je bio organizator priredbe kojom se Šibenik prisjetio svoga velikana i obilježio njegov rođendan godinu dana poslije Dedićeve smrti. Ona, nažalost, nije prerasla u tradiciju...

- Moji zdravstveni problemi su bili jedini razlog zbog kojega to ove godine nije organizirano. Zato smo po gradu izlijepili plakate kojma smo se sjetili Arsenova rođendana. No, znate, u gradu postoje i institucije koje su plaćene da bi se brinule o kulturi. Koje bi se trebale sjetiti takvih stvari i uzeti na sebe organizaciju. Meni je žalosno da u Šibeniku ne postoji spomenik Faustu Vrančiću, a kakav će onda tretman imati naši velikani, poput Arsena, Vice ili Brešana, koji su nas tek nedavno napustili!? – oštro će Petreš.

Izdvojeno

29. rujan 2020 01:13