StoryEditor
Glazbavrijedna inicijativa

Krajnje je vrijeme da Šibenik dobije nagradu ‘Arsen Dedić‘

Piše Marija Lončar
13. ožujka 2021. - 19:14
Arhiva/Cropix, Privatni album

Pamti li Šibenik svoje velikane? Slabo i nikako, reklo bi se jednostavno, barem kada je riječ o onima iz kulture i umjetnosti od čijeg nas odlaska dijele još uvijek friške godine sjećanja, a ne prašnjava desetljeća ili, još bolje – stoljeća! U prilog tamu najbolje svjedoče "slučajevi" Ive Brešana i Arsena Dedića.

Istina, kada je riječ o Brešanu, šibensko Hrvatsko narodno kazalište tom se velikom prozaiku i dramatičaru, donekle odužio postavljanjem njegove biste u atriju teatra, ali višegodišnje najavljivanje i stalno odgađanje otvaranja književnikove memorijalne sobe, za koju je neizvjesno hoće li biti novca da se otvori i ove godine, otkriva jedno posve drugačije stanje duha u šibenskoj kulturi. Kao i to da je u sjećanju na Brešana, u samo nekoliko mjeseci, organizirajući okrugle stolove, oslikavanjem murala s Brešanovim likom kao i postavljanjem malih, besplatnih knjižnica na otvorenom s klupama za čitanje, više napravila neformalna, malena skupina mladih na čelu sa studenticom Danijelom Grubišić, negoli sve gradske i županijske službe i ustanove zajedno.

Slično je i s Arsenom. Lani je prošlo pet godina od njegove smrti, a koncertom Matije koji je na tvrđavi Barone svirao Arsena, prisjetila ga se Tvrđava kulture Šibenik. Arsenove genijalnosti svakog se ljeta spomenu i šibenski glazbenici i Gradski komorni orkestar koji ispred Muzeja grada Šibenika, glazbom proslave njegov rođendan. Arsena se svakog dana mogu prisjetiti i stanovnici Varoša, četvrti u kojoj je rođen ovaj svestrani umjetnik - pjesnik, kantautor, skladatelj, slikar..., gdje je i njegova obiteljska kuća kojoj se vraćao svakog ljeta. Na početku Miminca, na zidu, ispisano je, naime, nekoliko stihova iz njegove pjesme Kite koju je napisao za legendarnu klapu "Šibenik".

Arsenovo ime nosit će i multimedijalna dvorana bivšeg kina Odeon, ali, ona nikako da se otvori. No, dogodit će se i to jednom, neovisno o tomu koliko je uređenje prostora trajalo i koliko je milijuna kuna to koštalo. Pitanje glasi: je li sve to dovoljno da se Šibenik oduži i ovom svom velikanu?

Ako se pita šibenskog pjesnika i romanopisca Ivana Klarića, koji posljednjih godina živi u Italiji, ali redovito navraća u rodni grad, odgovor je – ne! Stoga Klarić smatra kako je krajnje vrijeme da Šibenik dobije glazbenu i kantautorsku nagradu koja će nositi ime Arsena Dedića i promicati umjetničke vrijednosti i estetike koje su dosezala njegova djela.

Nekreativni birokrati

- Prošlo je više od pet godina od Arsenove smrti. To je vrijeme u kojemu je naša kulturna i ina javnost trebala učiniti nešto kako bi se ustanovila nagrada Arsena Dedića. Pod pojmom „ina javnost“ prije svega mislim na pripadnike naših, do apsurda nekreativnih, birokratskih struktura koji su naročito u kulturi, izgubljeni kao Alisa u zemlji čudesa!

Klarić je do sada objavio pet romana i osam zbirki pjesama. Poezija i eseji izlazili su mu u književnim i časopisima za kulturu: Republika, Forum, Mogućnosti, Kolo, Zadarska smotra i drugim. Osvajao je i nagrade na književnim natječajima, a neki njegovi romani dobili su i posebna priznanja. Prvi roman Henok bio je predstavljen na Festivalu tolerancije u Zagrebu, koji je pokrenuo Branko Lustig, a pjesme su mu prevedene i na engleski jezik. Klarić je lani, baš o godišnjici Arsenove smrti, u Republici objavio i esej pod naslovom Arsen Dedić - prorok pod estradnom maskom u kojem, među ostalim, obrazlaže i važnost pokretanja nagrade u spomen na velikog umjetnika.

Naime, nakon Arsenove smrti, podsjeća Klarić, ideje su padale jedna za drugom: Šibenik će dobiti festival Arsena Dedića, govorilo se o spomen kući, spomeniku, nagradi... Svega je tu bilo, reći će Klarić, ali riječi su odletjele u vjetar.
- Ovdje trebam istaknuti kako je projekt Arsenove kuće umjetnosti u bivšem kinu Odeon zaista vrijedna inicijativa i time je ipak nešto učinjeno za Arsena. Ali to nije dovoljno.

Arsen, dodaje, nije bio mauzolejski duh. Njemu nisu trebale institucionalne transmisije u koje bi se on smjestio ili da se, ne daj bože, u njima skriva.

Arsen u 10 najboljih na svijetu

- Arsen, znamo, nije bio akademik. Nije ni težio da to postane, a to da je svojim umjetničkim genijem nadvisio mnoge naše akademike, u to pak nema nikakve sumnje. Uostalom, za koga se to od naših umjetnika akademika može reći da je u svjetskim razmjerima pripadao u desetak najboljih u svojoj branši. Tu su Cohen, Brel, Okudžava, Gino Paoli, Neil Young, Bob Dylan, Leo Ferre, Visocki, Aznavour… I tu je Arsen Dedić. Trebalo bi to nekako utuviti u glavu našem provincijalnom mentalitetu koji pod krinkom domoljublja glorificira sve strano, a unizuje sve što izvorno pripada našoj kulturi – smatra Klarić i dodaje kako je neupitno da je Arsenovo mjesto u hrvatskoj kulturi kanonsko.

Nagrada nazvana po njemu, prilika je da Šibenik još nešto učini za Arsena, ali prije svega, za samog sebe, smatra Klarić koji je svoju ideju podijelio s prijateljima, pa iako je sve još u povojima, ne misli lako odustati!

- U razgovoru s prijateljem Boškom Piculom, nekako samo zajedno došli do zaključka da bi on trebao preuzeti medijsko predstavljanje nagrade. Boško zaista voli Arsena i Šibenik i voljan je pridonijeti afirmaciji i provedbi ove ideje. Kao, idejni pokretač i zagovaratelj nagrade, voljan sam se prihvatiti i same organizacije. Od ljudi na koje računam, osim Boška, tu je i šibenski odvjetnik Nikola Dorbić, a dobru volju pokazao je i Zlatko Gall. Razgovarat ću i s Društvom hrvatskih književnika, čiji sam član. Nagrada Arsena Dedića dodjeljivala bi se u dvije kategorije. Prva se odnosi na poetsko, a druga na kantautorsko stvaralaštvo. Prema mom mišljenju, nagrada bi trebala biti međunarodna jer je takav bio i karakter Arsenova umjetničkog djela. Arsen je bio naš. Šibenčanin, ali ne zaboravimo i građanin svijeta u najboljem značenju te riječi. Ovdje mi se samo po sebi nameće nekoliko misli o zavičaju. Dosezi zavičaja su zavičajni, a Arsenov duh je planetarano kozmički – objašnjava Klarić.

O svojoj ideji, Klarić je razgovarao i s Arsenovom obitelji i dobio njihovu podršku.

- Još je jedno važno pitanje. Kakav duh bi nagrada promovirala? Poetski jezik Arsena Dedića podjednako je jednostavan i jasan koliko i socijalno prepoznatljiv i utemeljen. Socijalni intelekt, ne nužno angažman, nešto je što bi nagrada trebala baštiniti. U kantautorskom stvaralaštvu treba preferirati autore koji znaju ispričati priču u jednom životnom fragmentu pretvarajući taj fragment u životnu paradigmu, a nikako ne u dogmu ili bilo kakavo dovršeno učenje. Stvaralaštvo Arsena Dedića u tom smislu je nedovršena knjiga. Nama ostaje ispisati nekoliko stranica maestrovom olovkom – zaključio je Klarić vjerujući kako će se glas o pokretanju nagrade Arsen Dediću Šibeniku daleko čuti te će na putu do njezina ostvarenja biti barem još jedan prijeđeni korak!

19. ožujak 2021 19:50