Šibenskog biznismena i glazbenog producenta Danijela Vukova Mišu je, čini se, definitivno slomila nostalgija. Prodao je velebnu kuću na zagrebačkom Tuškancu, te poslije 50-godišnjeg lutanja Europom i svijetom posegao za omiljenim refrenom Arsenove pjesme "Vraćam se tu". To nam je otkrio u ugodnoj ćakuli na šibenskoj rivi.
- Moj definitivni povratak u Šibenik nije pitanje godina, već dana, mjeseci. Iako je u rodnom gradu sve manje mojih dragih prijatelja, poput pokojnog pijanista Ace Vulinovića Zlatana, svaki put sam opčinjen bojama, mirisima i novinama kojima me dočekuje moj rodni grad. Izuzetno mi se sviđa smještaj u dva novoizgrađena hotela, "Bellevue" na obali i "Life Palace" u staroj gradskoj jezgri. Vrlo brzo ću kupiti i kuću u starom dijelu Šibenika. Dakako, s pogledom na more - tako nam je govorio 78-godišnji Vukov, kojega su zbog uspjeha u trgovini naftom i plinom na europskim usporednicama zvali "Mr. Gas", a koji je bio i nositelj naoko "nemoguće misije" da svjetska glazbena imena poput legendarnog Stinga snimaju u župnoj crkvi na Zlarinu!
- Nije samo nostalgija čimbenik koji ubrzava moj povratak na šibensku rivu. Sve teže je boriti se na tom globalnom svjetskom tržištu, koje polako ali sigurno proždire male tvrtke na račun velikih. Nemojte se čuditi, ako već sutra cijelim poslovnim svijetom bude vladalo tek stotinjak velikih kompanija. Ima tu i političkih konotacija. No, ja sam oduvijek bio apolitičan. Jednom sam na izlet na Krku doveo naizgled nespojivu družinu: naftaš iz Venezuele, bivši Gadafijev general, biznismen iz Malezije, bavarski ministar financija… kao poslovne prijatelje. Ne trebam vam posebno objašnjavati koliko su bili ushićeni Krkom. Posebice Skradinskim bukom i Visovcem. Biznismen iz Venezuele, gdje je na pomolu građanski rat, nije se odvajao cijeli dan od slapova Krke. Silno su ga podsjetili na njegov Orinoco - pojašnjava svoje polagano povlačenje iz biznisa naš sugovornik.
Prevarili ste se ako ste slučajno pomislili da će Vukov u ljetima koja dolaze samo pijuckati kavu na šibenskoj rivi ili điravati Poljanom! Njegovo skoro poslovno umirovljenje ne znači i prestanak ostalih aktivnosti, posebice glazbenih.
Zov Zlarina
- Imao sam ozbiljan razgovor s maestrom Tomislavom Fačinijem. Da izabrani glazbeni programi s Dubrovačkih ljetnih igara stignu i na otok Marka Pola. Na to su me nagovorili moji korčulanski prijatelji, poput poznatog filmskog producenta Igora Prižmića i njegova sina Filipa. Izgradit ćemo umjetnički most na relaciji Dubrovnik - Korčula. Puno prije završetka Pelješkog mosta! Ovo potonje i nisam kazao posebno ozbiljno, jer jedva čekam da se južni dio Dalmacije izravno poveže s ostatkom Hrvatske. Dogovorili smo, među inim, nastupe velikih imena kao što su bosanski gitarist Edin Karamazov i ruski pijanist David Gazarov. Volio bih u tu priču uključiti rodni Šibenik, pa makar me to koštalo nešto vlastitih deviza. Gazarov je, primjerice, u svjetskom vrhu pijanističkih zvijezda, a ja bih svom Šibeniku podario njegov koncert. Već sam u tom smislu imao kontakte, doduše neslužbene, ali i neuspješne. I teško mi je shvatiti da netko ne želi besplatno koncert kakav može prirediti David Gazarov! I ovim putem šaljem poruku da sam spreman obnoviti razgovore u tom smislu - više je nego jasan Vukov.
Za kraj jutarnje ćakule na šibenskoj rivi ostavili smo još jedno Danijelovo malo, sentimentalno i lokal-patriotsko sanjarenje. Na granici infišacije.
- Vi znate da su Vukovi porijeklom sa Zlarina. I Vice Vukov, i ja, i još neki manje ili više poznati. Zato sam ne tako davno u zlarinskoj crkvi ostvario glazbeni projekt koji se mnogima činio kao utopija. Tamo su svirali već spomenuti Karamazov i svjetska zvijezda Sting. Valjda ću stići odraditi još jedan sličan glazbeni projekt!? Jasno je i zašto ću usporedo s kućom u starom dijelu Šibenika uređivati moju zlarinsku djedovinu. Baš kao i gradski, šibenski, neodoljiv je i otočni zov Zlarina - završio je Vukov.
Druga vremena
U razgovoru praktički nismo spomenuli Baldekin, za koji je Vukov ostao sentimentalno vezan.
- Danas su druga vremena u europskoj košarci. U doba kad je moja muenchenska tvrtka sponzorirala slavnu Šibenku, u Bavarskoj se gotovo nije ni igrala ozbiljna košarka. Danas su košarkaši Bayerna ozbiljan suparnik u Ligi europskih prvaka. I u košarci, kao gotovo u svemu, presudan je novac, sponzori. Ne kao prije talent. Čujem da se piše knjiga o slavnim danima Šibenke. Valjda ćete me spomenuti u njoj - kazivao je Vukov.