StoryEditor
GlazbaZDRAVKO ŠKENDER

Priča popularnog šibenskog pjevača: Opraštajući se od sina opraštao sam se od života, ali sada se konačno opraštam od tuge i vraćam se pjevanju

Piše Lenka Gospodnetić
16. lipnja 2020. - 10:11
 Zdravko ŠkenderRanko Suvar/Cropix

Jedan od prvih bendova u kojem je poznati zabavnjak Zdravko Škender svirao prije negoli je dobio pridjev "poznat" zvao se "Ad astra", slično kao sastav koji i sad postoji. Znakovito je, međutim, da je Zdravkov put do zvijezda doista bio posut trnjem, a čini se da je nakon zvjezdanog uspjeha iz devedesetih ponovno bio bačen u trnovito šipražje. No, nanovo se uspinje, gura čovjek uzbrdo dok ga zvjezdana prašina tihano no neumitno zasipa... Malo pokušavamo biti slikoviti dok Škender nastoji, hm, možda čak preživjeti; ne u egzistencijalnom, nego više psihološkom smislu. Doista, malo je ljudi koji su pregrmjeli ono što je snašlo ovog karizmatičnog, žilavog Šibenčanina, danas 69-godišnjaka. Prvi put ga je život "okrpio" prije četrdeset godina, kad je nakon prometne nesreće ostao vezan uz invalidska kolica. No, ostao je živ, a to nije mala stvar...

Štoviše, oženio se i dobio sina i kćer, doživio veliki uspjeh u domeni zabavne glazbe, te "drmao" estradom dobrih desetak godina, a i dulje. No, život ne voli klasične hepiende, pa je Zdravka opet podsjetio na svoju prevrtljivost i tamnu stranu. A mračiti se počelo prije pet-šest godina, kad se Škenderov brak lagano raspadao, potom su mu preminuli majka i brat, no vrhunac boli pjevač je doživio početkom ove godine, kad mu je iznenada u snu preminuo 39-godišnji sin Tomislav. Zdravko je već zapostavio karijeru, zadnjih desetak godina nije mu bilo ni do čega, no sinovljev odlazak bio je klimaks njegovih tragedija, svojevrsna prekretnica kad je mogao dvije stvari: potonuti do dna ili se trgnuti, zagristi u novi početak. Na sreću još uvijek brojnih njegovih obožavatelja/ica, Škender je odlučio potonje, odlučio je dakle u svojoj dobrodržećoj 69. godini započeti novo životno poglavlje, i to onako kako najbolje zna, s pjesmom na usnama!

- Toliko sam plakao da mi se nekad čini da više uopće nemam suza. Opraštajući se s Tomislavom opraštao sam se i sa svojim životom. To je na neki način i točno, hoću reći opraštam se s tugom, vrijeme je za pjesmu, moje drage ljude koji je žele čuti, snimanja i koncerte. Rad! - entuzijastičan je Zdravko, koji se doista brzopotezno, s glasom kao u najboljim danima, vratio u etere i na TV-ekrane pjesmom "Mala Istrijanka" u duetu s istarskim glazbenikom i svojim prijateljem Sergiom Pavatom.

Zbog zapaženosti pjesme i dobrog "eha" publike, Škender ne krije zadovoljstvo.
- Mogu vam reć da je pjesma stvarno ovaj put sjela u pravi tren! Ljudima nakon ove korone i izolacije fali malo veselja, pjesme koja brzo ulazi u uho i dotakne srce - smatra. Nama je, pak, zagolicalo uho ono "ovaj put". Tako dolazimo do podatka koji nas je iznenadio...

- "Mala Istrijanka" je već izišla van davno, u vrijeme Domovinskog rata, ali tada je nekako prošla nezapaženo. Osjećao sam da je dobra i bilo mi je žao što nije jače odjeknula, jednostavno, tada je bio pogrešan trenutak, a sad je, čini se, pravi. Već je postala prva na top-listi riječkog radija - pohvalio se Škender, koji inače od ranih devedesetih godina živi u Zagrebu. Od rastave, evo, i samački. Bolje rečeno, "po momački".

Vraćaju se svirke

- Dobro ste rekli, unatoč svojoj zreloj dobi osjećam se odlično, kao pred nekim novim životnim početkom. Ranije se ljude mojih godina doživljavalo kao "za otpis", a vidite, sad ima puno mojih kolega u istim ili čak još zrelijim godinama koji itekako pale i žare - razložno primjećuje Škender. Moramo se složiti jer nam odmah padaju na pamet Zdravko Čolić, Joe Maračić Maki, Đorđi Peruzović, Halid, Stavros, Pejaković, pa i Mišo, koji najviše puni arene iako nije ni približno vitalan kao Škender.

Ne, ne mislimo da je oksimoron osobu s invaliditetom nazvati vitalnom. Škender je, uostalom, vlastitim primjerom pokazao da se netko darovit i motiviran može bez problema integrirati u društvo normalnih; uostalom, i to "normalan" rastezljiv je pojam...

Pitamo Zdravka što misli o ovome "novom normalnom". Sliježe kršnim ramenima, korona ga nije puno prestrašila nakon svih nevolja koje je pregrmio.

- Žao mi je što je otkazano puno koncerata, ali moj menadžerski tim već dogovara nove! Čak smo u preliminarnim pregovorima za novogodišnju feštu, ali to ne ide glatko jer se hotelijeri i ugostitelji boje ostatka godine, pogotovo zime i mogućeg novog vala korone. Bez obzira na to, ja snimam nove pjesme i radim na novom albumu! Već imam nekoliko dobrih, uz "Malu Istrijanku" tu je "Oprosti, majko" i "Padam na koljena" autora Alena Nižetića, sjajnog momka i dragog kolege. Ta je pjesma već stekla himnički status u Sloveniji! Znate, Slovenci, Istrani, a i stanovnici pograničnih gradova i mjesta Hrvatske jako vole zabavnu glazbu, ovu koju konkretno ja pjevam. Općenito, čini mi se da se publika svih generacija posvuda više okreće dobroj zabavnoj glazbi. Čak su i mladi pomalo zasićeni turbofolkom i tim ludim trendovima. Pogledajte kako samo hrle na Mišine koncerte! A ni ja se ne mogu požaliti; doduše, nisam odavno priredio veliki koncert, vrijeme je da to nadoknadim! Jedan je Mišo, neponovljiv, ali jedan je i Škender; trebate vidjeti mene kako dižem ruke - zafrkantski će Zdravko.

Imponira mu što mladi rado pjevaju njegove evergreene poput "Ne mogu da te zaboravim", "Suze ljubavi", "Žena kao ti", "Ako nas život rastavi" i druge, iako nisu bili ni rođeni kad je, primjerice, prvim megahitom "Ne mogu da te zaboravim" doslovce očarao Splitski festival 1988. godine. Tada je Škender svojim glasom i karizmom nepovratno lansiran iz nepoznatog gažerskog benda "Ad astra" na A-listu estradnjaka...

Nakon toga pjevao je čak i za Jugoviziju kao legitimni predstavnik Makedonije na pozivnicu, osvojio sve važne nagrade za svoje pjevanje, povremeno i svirao klavijature s kojima se "intimizirao" nakon nesreće i sudbine čovjeka koji više ne može hodati ni stajati na pozornici s bas-gitarom, svojim dotadašnjim instrumentom.

- Stvarno sam imao lijepu karijeru, ali eto, spletom životnih okolnosti stavio sam je skoro deset godina u nekakvu hibernaciju... Ne treba forsirati kad nije trenutak, nisam gramziv, čekao sam opet onu emociju, neki "input". Publika me doduše stalno tražila, povremeno sam nastupao ovdje i u dijaspori. I ubuduće ću - najavljuje Zdravko Škender, čovjek koji je bez daljnjega ispunio sam sebi obećanje zadano prije četrdeset godina: da ga nitko neće sažalijevati jer je invalid.

- Mogu vam reći da sam čak znao proizvesti i zavist, što mi je svakako bilo manje neugodno nego sažalijevanje. Znate, vaši kolege su mi znali i zakuhati poparu, pisalo se puno svakakvih tračeva. Tragikomičan je onaj da sam "lažni invalid" i da "nakon koncerata spremam invalidska kolica u gepek automobila". Jednom su me novinari nagovorili da se, uz pomoć longeta, osovim na noge i stanem za šank, da ljudima pokažem svoju visinu od metar i devedeset. Poslušao sam, nastala je fotografija i bombastičan naslov, pa su krenuli ludi komentari... Bah, svašta sam proživio, ali spreman sam na još! A bit ću još sretniji kad odem u Šibenik na odmor, dobro se isplivam i napunim baterije za turneju na jesen, novi album, nove izazove... - najavljuje naš šarmantni sugovornik, koji doista zrači elanom, na koncu, mladoliko i izgleda, što za scenu nije nebitno. Pitamo ga u čemu je "kvaka"? Možda botoksu?

Nikakav botoks

- Ni govora, nisam od tih zahvata. Možda genetika, jer patnja me dosta "išibala", ali sigurno nije odmoglo ni to što sam prestao pušiti prije desetak godina. Znate, nikad nisam ni rano ustajao; uvijek iza podne, jedan, dva. Onda bi mi supruga donosila u krevet kapučino i - cigarete, a ja bih dugo sjedio, pio kavu i dogovarao nastupe na mobitel. I pušio jednu za drugom... Onda mi je to jednog dana, s oproštenjem, dopizdilo; prijatelj mi je umro od raka pluća, pa sam se malo i prepao, i odbacio taj otrov. Danas sam super, isplakao sam svoje i sad dugo spavam, treniram, potpuno sam samostalan i ne treba mi ničija ispomoć. Snažne sam konstitucije, aktivan i motoriziran, vozim automobil i njime sam prešao cijelu Europu na svojim nastupima. Snažna volja je ono što me pokreće i dakako, moja vjerna publika! Moram vam reći i da imam izuzetno jak libido, željan sam ljubavi i nisam je prekrižio u svom životu iako mi je žao što mi je brak propao. Pa, idemo dalje, možda nađem novu ljubavnu sreću i pravu partnericu - veselo će Zdravko.

Mi ga pitamo kakva bi mu žena zadovoljila kriterije.
- Ja vam ne patim, kao neki moji estradni kolege, od toga da žena bude puno mlađa od mene, ali priznajem da me privlači dobar izgled, ta prezentacija, vizualni dojam, jelte. Kažu da ne valja imati dobro oko i dobar njuh jer ti onda puno toga smeta, ali što ću, imam visoke kriterije, takav sam. Ipak, ono što me može zadržati u vezi je - duša. Dobra osoba, i da, dakako, "kliknemo". To je, kad bolje razmislim, najvažnije - Škender će.

I opet smo indiskretni pa ga pitamo kako gleda na mogućnost začimanja još potomstva. Ima kćer Kristinu i unučicu, no činjenica je da je, primjerice, očinstvo ponovno pomilovalo njegova kolegu Akija Rahimovskog, koji nije puno mlađi od Zdravka. Zamislio se.

- Čujte, danas žene nisu majke kakva je bila moja, koja je odmah po zasnivanju obitelji dala otkaz i posvetila se mužu, meni i mom bratu. Danas su žene ambiciozne, žele karijeru, a ja nisam više mlad. Ali, evo najiskrenije, kad bi mi se slučajno "zalomilo", ne bih imao ništa protiv još jednog djeteta. Tako bi valjda htio Bog - mišljenja je popularni zabavnjak.

Nije propustio dometnuti da pobuđuje pažnju žena, pa i dosta mlađih.
- Pa eto, možda im se sviđam zbog lijepih pjesama, a možda sam im zgodan. Bilo kako bilo, nije mi mrsko - napominje uz osmijeh neuništivi Zdravko Škender, više od pjevača, jači od života.

#ZDRAVKO ŠKENDER

Izdvojeno

16. lipanj 2020 22:49