Neovisno o njegovom neskrivenom podržavanju velikosrpske ideje, dio starijih Šibenčana je sa simpatijom primio vijest kako je pronađena bista književnika Sime Matavulja, koja je nekad stajala ispred osnovne škole s njegovim imenom (op.p. danas je to OŠ "Faust Vrančić"). Riječ je o rođenom Šibenčaninu, koji se dobrovoljno svrstao u srpsku književnost, iako su mu najznačajnija djela vezana za šibenski zavičaj. "Bakonja fra Brne" za Visovac, a "Povareta" za Krapanj.
Malo je, međutim, poznato kako je poziv da formalno postane pripadnikom srpske književnosti glatko odbio neponovljivi Arsen Dedić. Kad su mu se u tom smislu obratili iz Beograda, ciljajući na pravoslavno podrijetlo njegova oca Jovana, Arsen im je odbrusio: - Pa, kako ću ja biti srpski pjesnik ili književnik, kad sam rođen u Hrvatskoj, u Šibeniku!?
Oni, koji su dobro poznavali Arsena, znadu kako Dedićev odgovor beogradskim dušebrižnicima nije bio tako nježan, kakvim smo ga citirali! Na to navodi i istinita priča o tome da je poslije granatiranja Šibenika u Domovinskom ratu, u kojemu je u jednom danu poginulo troje ljudi, Arsen silno revoltiran nazvao beogradskog književnika Momu Kapora, te mu kazao: - Ako Momo slučajno osjetiš da si ubijen, to sam te ja mučki upucao s leđa!
Usput rečeno, Šibenčanin Nikola Baraka, uvelike poznat kao organizator tradicionalnog šibenskog Festivala putnika, uređuje obiteljsku kuću Matavulj, u čemu ima punu potporu Marka Matavulja, Simina potomka, te Markove kćerke, koja je prošlog ljeta posjetila Šibenik. U kući će, među inim, biti i spomen-prostorija. Kao sjećanje na šibenskog književnika Simu.