Četiri tenora su nova, sjajna priča hrvatske zabavne glazbe, ali i svježi dalmatinski glazbeni proizvod nastao na klapskim temeljima. Jer, sva su četiri tenora klapska dica. Od zagrebačkih "Dalmata" do splitskog "Cambija", od zagrebačko-šibenskih "Kampanela" (i šibenske "Dubrave") do splitskog "Iskona".
To je storija o toliko potrebnom dalmatinskom jedinstvu. O (glazbenom) zajedništvu Splita i Šibenika. No, makar odavno etablirani Đani Stipaničev i novi dalmatinski slavuj Marko Škugor s puno emocija govore o svom Šibeniku, a atraktivni i osebujni tenor Vladimir Garić i šarmantni Marko Pecotić potenciraju ljubav prema Splitu, u njihovim srcima ima itekako mjesta za malena mjesta srca njihovoga, kako je pisao Tin Ujević. Đani se ni u snu ne odriče Tribunja, Marko obiteljskih korijena iz šibenske Dubrave. Vlado je vezan za Jelsu, a Peco, kako ga obično zovu prijatelji, za pitoresknu Smokvicu na Korčuli. Ipak, njihova priča o dalmatinskim genima ne zapinje na Velebitu. Naprotiv, u njihovim glazbenim snovima ona prelazi Dolomite i Alpe.
Festivalska pobjeda na "Dalmatinskoj šansoni", koncert s orkestrom i zborom Splitske opere, nastup s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, uspješni koncerti u riječkom i splitskom kazalištu, rasprodan "Lisinski" i drugi nastupi daju pravo četvorici dalmatinskih pjevača da se nadaju ne samo novim tenorskim, već i europskim visinama.
O popularnosti tenora diljem Lijepe naše govori i njihov posljednji nastup u Rijeci. Marko, Vlado, Đani i Peco na Zametu su okupili više od dvije i pol tisuće ljudi.
- Riječani nam nisu dali da odemo s pozornice! Bio je to jedan od onih koncerata kad se ni nama nije dalo otići. Kako uvijek pripremimo pjesmu koja je simbol grada ili regije u kojoj nastupamo, tako smo Riječanima otpjevali "Najdraža Rijeko". Bilo je to na jednom od tri, četiri "bisa". Tada smo ih u potpunosti emotivno "slomili" – unisono su nam pričali dva Marka, Đani i Vlado.
Tenori na Zametu, međutim, nisu pjevali samo Riječanima. Za Garićem, Pecotićem, Škugorom i Stipaničevom u pravilu idu i male grupice obožavatelja. A njih je sve više i više, što fascinira i popularnu četvorku.
- Ljudi dolaze sa svih strana Hrvatske. Prvo smo mislili da nisu baš "svoji"! No, kad malo bolje promislimo, očito ljudima treba nešto za bijeg od monotone svakodnevice, dosadnih poslova. Treba im energija, koju mi zaista emitiramo na našim koncertima. Nije to isto kad sam ja sam ili kad sam s njima trojicom – iskren je Đani.
Na Dalmatinskoj šansoni minulog ljeta tenori su zaradili prvu nagradu publike, izvevši pjesmu "Sve je tvoje", a te im je noći s više adresa stizala gotovo istovjetna poruka "Vi ste izvanzemaljci"!
- Ta je poruka, bez lažne skromnosti, podcrtala jedinstvenost naše izvedbe. Silinu, moć vokala koja nas je i spojila u kvartet "Četiri tenora". Laska nam što je publika tako brzo prisvojila pjesmu – opet će Đani Stipaničev.
Nastup na "Šansoni" bio je ujedno i prvi festivalski za splitsko-šibensku kombinaciju. Glazbenu družinu, koja se prvi put okupila prije godinu i pol dana.
- Naša pojava na sceni je, da tako kažem, krešendirala početkom ove kalendarske godine. Pjevali smo od Poreča do Vinkovaca, od Tivta do Celja. Gdje god smo se pojavili, sve su karte "planule"! Primjerice, nastup u zagrebačkom "Lisinskom" bio je rasprodan deset dana unaprijed. Zbog toga je bilo zahtjeva da održimo dvostruki koncert. Nismo očekivali da će tu našu priču ljudi popiti kao vodu. Iako svatko od nas gura svoje paralelne karijere, projekt "Četiri tenora" nam se u kratkom roku od dopunske stvari nametnuo kao prioritet. Počeli smo "probijati" Sloveniju. Nadam se da ćemo uskoro i druge zemlje u našem okruženju. Uz malo propagande i sreće, možemo doseći europsku glazbenu scenu – smatra najiskusniji među "izvanzemaljcima", 48-godišnji Đani Stipaničev.
Sjajni je bariton već godinama na zagrebačkoj adresi, no srce uvijek vuče Dalmaciji. Šibeniku, Tribunju, pa i otocima.
- Minulog sam ljeta brodom otplovio na Žirje. Taj me jedan jedini dan potpuno izliječio. "Upio" sam smiraj ljeta za idućih godinu dana! Za turobnu, sivu zimu u Zagrebu – kaže nam Đani.
"Sudaranje" solo karijera i projekta "Četiri tenora" možda i najbolje oslikava ćakula s Markom Škugorom nakon prošloljetnog slavlja na Splitskom festivalu. Marko je na pitanje "hoće li braniti lanjsku titulu pobjednika Šibenske šansone" kazao:
- Na "Šansoni" imam odličnu pjesmu kao član "Četiri tenora". Da nastupam samostalno bio bih konkurencija samom sebi!
"Četiri tenora" Markova su slabost, ali mu je samostalna karijera i dalje u prvom planu.
- Četiri tenora znače uživanje u posve drukčijem repertoaru. Slažem se s Đanijem kada kaže da je to projekt spreman za inozemno tržište – smatra Škugor.
Svoju glazbenu priču šibenski slavuj naziva "Zvucima Mediterana". A ona se uklapa i u nastupe s "Četiri tenora".
- Nikad neću pobjeći od mediteranskog zvuka. Od pjesama o nesretnim i nešto sretnijim ljubavima – uvjerava nas 28-godišnji Šibenčanin, najmlađi od četvorice tenora.
S fakultetskom diplomom i rano formiranom obitelji (s dvoje djece) Marko se neprestano vraća svom izvoru. Odrastanju u Dubravi kraj Šibenika i svojim šibenskim klapskim prijateljima.
- Klapa "Dubrava" je za mene bila pozitivni okidač. Da nismo počeli pjevati, možda bih danas radio neki "normalni" posao i pjevušio pod tušem. Tko zna bih li uspio da se svi oko mene nisu urotili na pozitivan način, gurnuli me u glazbene vode – pita se Marko Škugor.
Od svih tenora Vladimir Garić razapet je na najviše strana. Kao dugogodišnji prvi tenor splitskog "Cambija" te član (i solist) Splitske opere. A očito mu sve to nije bilo dosta, pa se prihvatio i funkcije umjetničkog ravnatelja klapskog festivala u njegovoj Jelsi!
- Ne mogu kazati da sam najzaposleniji, ali je užasno teško uskladiti sve obaveze. Kad god dogovaram neki nastup, znam da postoji mogućnost da ću morati otkazati drugima. Obično to ide po principu tko prvi, njegova djevojka. S obzirom da su nas prošloga ljeta zvali sa svih strana, ispalo je da bi uvijek prevagnuli "Četiri tenora". Da su mi oni prioritet – priznaje Garić.
"Četiri tenora", "Cambi" i Splitska opera nisu, međutim, jedina Vladina glazbena okupacija. Kad god stigne, zapjeva (i zasvira!) sa svojim blues bendom "Otprilike ovako".
- Bend je najviše patio u posljednje vrijeme! Posebice prošloga ljeta. Problem je što nas za nastup obično angažiraju nekoliko dana prije, a ja već imam nešto drugo dogovoreno. U bendu sam samo iz gušta. S njima malo napunim dušu kroz drukčiji tip glazbe – veli 39-godišnjak, čija frizura odaje kako je u duši roker.
Vlado, Marko, Đani i Peco "na prvu" djeluju kao potpuno različite persone. Svaki je osobenjak na svoj način. No, to ih ne sprječava da funkcioniraju kao jedan.
- Stvar je u tome što se znamo dugo godina iz klapskog đira. Svi smo ga prošli, a on nas je i spojio. Najviše guštamo u večerama poslije nastupa. Među nama uvijek vlada dobra atmosfera - ističe fantastični tenor.
A kad Vlado poželi odmoriti dušu i tilo, nema boljeg mjesta za to od Jelse i otoka Hvara.
- Nema do komina i druženja u Jelsi, a često znam otići i na ribe! Lipo je meni u Splitu, ali ne može nitko platiti tu tišinu u Jelsi. Jutarnju tišinu. Bez auta, gungule. Otok te opusti, smiri, dade ti neku posebnu energiju - kaže Vladimir Garić.
I karijeru Marka Pecotića, bez sumnje, možemo nazvati živopisnom. Peco je prvo otišao iz klape "Iskon" kako bi se okušao u solo vodama, pa se opet vratio u "Iskon". Dugo je godina radio kao karaoke animator. Publika ga možda i najviše pamti po pjesmi iz serije "Larin izbor" - "Samo ljubav ostaje".
- Moj povratak u "Iskon" i početak rada s "Četiri tenora" bili su sinkronizirani. U solo vodama je trebalo puno ulagati, a na to nisam bio potpuno spreman. U jednom mi je trenutku, da tako kažem, "pa' život". Shvatio sam da se u klapi bolje osjećam, a "Iskon" je već postojao kao nekakav brend. Tako se poklopilo da se moj prvi povratnički nastup s "Iskonom" i prvi nastup "Četiri tenora" dogodio na istoj pozornici, u "Lisinskom" – otkriva Peco.
Marko je s klapom "Iskon", među inim, nastupio u Parizu, Tel Avivu, Los Angelesu… Svjetskim metropolama, u kojima bi jednoga dana željela zapjevati i "Četiri tenora".
- U SAD smo išli na poziv našeg veleposlanika u Los Angelesu. U Parizu smo zapjevali u teatru De la Ville, nasuprot Moulin Rougea. U Tel Avivu smo boravili na poziv ravnatelja Izraleske filharmonije, koji nas je čuo na nastupu u Dubrovniku. U Francuskoj i Izraelu s nama su se na istoj pozornici našli i boy bendovi s Korzike, odnosno iz Engleske. Shvatio sam da su takvi glazbeni sastavi u posljednje vrijeme iznimno popularni. Bitno je na pravi način brendirati se i, dakako, biti prepoznatljiv, drugačiji - drži Peco.
Đani ima Tribunj, Marko Dubravu, Vlado Jelsu, a Peco Solin i Korčulu.
- Ja baš volim kazati da sam Smokvičanin! Kako nas četvorica od svega radimo zafrkanciju, tako i svatko svakome svašta govori, pa smo Đanija proglasili Samoborcem! On je naš promotor na sjeveru Hrvatske, a s obzirom na to da dobro priča slovenski, onda tamošnjoj publici govorimo da samo zbog toga i pjeva s nama – smije se Peco.
Prije željenog pohoda na Europu "Četiri tenora" trebaju odraditi još nemali broj domaćih zadaća. U prvom su planu zagrebačka "Cibona", šibenski Sveti Mihovil i, zasad, neutvrđena lokacija u Splitu.
- Muka nam je od brojnih poziva za nastup u Splitu, no mi bismo htjeli da on bude veleban. Ne samo po broju slušatelja, već i po ambijentu. Kazalište je malo za tako nešto, a ne možemo se odlučiti koji bi to bio veći, atraktivniji splitski prostor. "Cibona" je već godinama mjerilo popularnosti nekog pjevača ili sastava. Tom izazovu ne možemo odoljeti. A Šibenik je za dušu, za naš dalmatinski gušt. Još kad bismo našli dovoljno termina za sve naše želje… – poluozbiljno i unisono završili su "Četiri tenora".
