Tko pjeva, zlo ne misli! Ta stara izreka nametala nam se dok smo pričali s Ivanom Kardum Goleš. Predavačica na Veleučilištu u Šibeniku osoba je koja rijetko skida osmijeh s lica. Očito, u sebi ima gen ljubaznosti. Ivana nije pjevala za vrijeme našeg razgovora, ali to radi najmanje dvaput tjedno već gotovo trideset godina!
- Kad bolje razmislim, skoro da imam više godina pjevačkog staža nego godina života - smije se Ivana Kardum Goleš.
Ne čudi što njezinim venama teče klapska pisma. Tu je ljubav naslijedila od majke Milene. Viole iz Svetog Filipa i Jakova, šibenska Rećina i rogozničke Bile vile bile su joj usputne stanice na putu do Vodica, gdje je već godinama prvi sopran ženske klape Oršulice.
Prvo pa - škerac
- Sve je krenulo još u prvom srednje. Tada sam počela pjevati u Kolu. Kada sam otišla na fakultet u Zadar, pridružila sam se filipjanskoj klapi Viola - govori Ivana.
Članica Viola bila je i njezina majka Milena, koja ju je učila pjevati tercu na poseban način.
- Nedjeljom bismo slušale čestitke i želje slušatelja na radiju i na taj način vježbale pjevati u terci - otkriva Ivana.
Dok je bila u Violama, učila je od klapskih bardova Ljube Stipišića, Duška Tambače, Bojana Pogrmilovića…
- Ljubo mi je znao govoriti "rasti, Ivana, rasti", ciljajući na to da pustim glas do kraja. On je zračio. Bio je poseban. Što se kaže, umitnik. Odrasla sam u Violama, ali sam pjevački sazrela u Oršulicama – prisjeća se Ivana.
Sa ženskom klapom iz Svetog Filipa i Jakova debitirala je i na Omišu:
- Neću nikad zaboraviti prvi omiški nastup, jer sam odmah na početku, u pjesmi "Ča vridi" napravila škerac - našalila se Kardum na svoj račun.
Mladost i iskustvo
U međuvremenu se nemali broj puta pojavila na omiškoj pjaceti:
- Poslije sam dolazila s Oršulicama. No, sve do 2017. godine nismo uspjele ući u finale. Tada smo se konačno prebacile s jedne omiške pjace na drugu, finalnu. Za mene je već taj čin bio dovoljan. No, kao da nam se te godine sve vratilo, pa smo uzele i treću nagradu publike. Što god netko pričao, Omiš je i dalje mjerilo kvalitete klapa - govori prvi sopran Oršulica.
S vodičkom klapom, koja ove godine slavi 18. rođendan, Ivana pjeva već petnaest godina. Danas je, praktički, jedina od "senatorica", uz Sanju Čičin-Karlov i Barbaru Begonja. Ostale glasove preuzele su mlade pjevačice.
- Ne mogu više zamisliti život bez klape. Naravno da mi ponekad dođe da preskočim probu, ali onda se sjetim da me tamo čeka opuštena, pozitivna atmosfera. Sve smo pomalo otkačene. Imamo dobru kombinaciju mladosti i iskustva. Najmlađa cura ima 15 godina, a najstarija među nama 55. Mlade su nam dale poletnost, samopouzdanje. Uostalom, kad klapa traje toliko dugo, znači da je kvalitetna - ističe 41-godišnja pjevačica klape koju vodi maestro Ivo Lise.
Čašćenje u Posušju
Žensko se klapsko pjevanje, veli naša sugovornica, itekako promijenilo u odnosu na vrijeme kad je ona počinjala:
- Prije 23 godine to je izgledalo sasvim drukčije. Žensko je pjevanje otišlo naprijed krupnim koracima. Nisu mi jasne predrasude koje i dalje postoje prema ženskim klapama. Možda je to i zbog toga što općenito ima puno klapa. Kad smo, recimo, lani došle u Posušje i zapjevale prije nastupa u jednom kafiću, ljudi su bili oduševljeni. Slali su nam pića kao da sutra ne postoji - govori nam Ivana, koja je nagrade osvajala i s Violama i s Oršulicama. S Vodičankama, konkretno, baš lani u Posušju (druga nagrada žirija - op.a.).
A baš u vrijeme kad se pridružila Oršulicama, Ivana Kardum Goleš počela je raditi i kao vanjski suradnik na Veleučilištu u Šibeniku. Prethodno je bila angažirana u srednjoj Ekonomskoj školi te na Sveučilištu u Zadru.
- Ovdje mi je baš lijepo. Drago mi je da sam se vratila u svoj grad. Guštam u radu sa studentima. To je drukčija razina u odnosu na srednju školu. Oni već postaju odrasle osobe. Više se trude, aktivniji su. Primjerice, studenti zajedno sa mnom pišu radove za konferencije - kaže Ivana, koja je prije tri godine postala stalni predavač na VUŠ-u.
Europski projekti
Kardum predaje talijanski i engleski na odjelu Prometa i Menadžmenta, a na šibenskom Veleučilištu je aktivna i kad su u pitanju europski projekti. Razmjene studenata i nastavnika (Erasmus +, CEEPUS), Erasmus partnerstvo "Shaping the Future Education in Tourism", Interreg (u partnerstvu s Italijom, op.a.), Agrient, revitalizacija tvrđave svetog Ivana (VUŠ je uključen kao partner - op.a.) samo su neki projekti u koje je uključena.
Ivani još samo fali da zapjeva i studentima!
- Ponekad bih radije zapjevala nego im se obraćala na formalan način! To sam učinila na promociji maturanata Ekonomske škole. Umjesto izlizanih poruka, otpjevala sam im "kako je dobro vidjeti vas opet!" Tko zna, možda jednom nešto slično napravim i studentima!? Dali ste mi dobru ideju - za kraj će Ivana Kardum Goleš.
Obiteljski sport i glazba
Kad pričamo o Ivaninoj obitelji, ona bi se lako uklopila u program emisije "Sport i glazba". Ivanin brat Luka je prvoligaški košarkaški sudac.
- I on je htio pjevati u klapi. Htio je i svirati gitaru, ali se žalio da ga bole prsti - kaže nam, ponovno uz smijeh, Ivana.
Košarkašku pravdu diljem Hrvatske dijeli i njezin suprug Mario.
- I muž svira, ali samo u privatnom društvu - šapnula nam je.
Čak su i njezina djeca, sinovi Lovre i Luka vezani za loptu i note.
- Lovre je, moram se pohvaliti, odnedavno vlasnik brončane medalje, kao mladi vaterpolist Solarisa. Luka i pjeva i pleše - nabraja Ivana.
Jerihonske trube
Kad sam tek počela pjevati u Violama, profesorica Verica Nižić kazala mi je "Ivana, zvučiš kao jerihonske trube"! U tom trenutku nisam znala je li to kompliment ili nije. Nisam imala pojma što to znači - smije se Ivana.
Šibenska publika
Iako većina pjevača govori da im je najteže pjevati pred svojom publikom, u svome gradu, meni je baš poseban gušt pjevati u Šibeniku. Nije bitno je li to na Maloj loži, ispred svetog Frane... Mi se dobro kužimo sa šibenskom publikom.
Vodice o nama brinu
Vodice su, zahvaljujući Bunarima i Oršulicama, postale bastion klapskog pjevanja u našoj županiji.
- U današnje je vrijeme klapama vrlo teško imati konstantu. Mi imamo sreću što Vodičani itekako paze na svoje klape. I mi i Bunari smo u gradskom proračunu. U klape se ulaže. Žao mi je što i u Šibeniku nije takva situacija - kaže prvi sopran Oršulica.