‘Nije dobro, premještaju me! Sanjam da se budim bez jauka. Dao bih sto Amerika za jednu stvar...‘

Kako sam? Ne znam što bih rekao, ne znam reći kako sam - kaže Jasmin Stavros, koji skoro već dva mjeseca hrabro vodi svoju najtežu životnu bitku. Kralj zabave, čovjek uz kojeg smo desetljećima pjevali i veselili se, ne zna više kada se zadnji put onako iskreno od srca nasmijao. Ali, zna da će se 6. travnja navršiti dva mjeseca otkako ustaje i liježe s nesnosnim bolovima.

- Posljednjih dana, nakon što sam u zagrebačkoj Vinogradskoj bolnici završio s prvim ciklusom zračenja, čini mi se kao da su bolovi ipak nešto manji. Boli me i dalje, leđa me rasturaju, ali čini mi se da je intenzitet boli ipak nekako slabiji. Je li to zbog zračenja, zbog toga što pijem jake tablete protiv bolova ili zato što sam na bol već oguglao, što je ona postala sastavni dio mene, ja to ne znam kazati - isprekidanim glasom govori Stavros čija dijagnoza glasi: rak kostiju.

- Liječnici su mi prošli tjedan saopćili kako sumnjaju da uz rak kostiju imam i rak želuca, no kompletni nalazi još uvijek nisu gotovi - govori glazbenik čija je golgota počela 6. veljače kada je završio u bolnici u Karlovcu na hitnoj operaciji želuca.

- Puknuo mi je tada čir na dvanaestercu, a nakon nekih dvanaest dana koje sam proveo u bolnici u Karlovcu, vratio sam se doma, ali doma sam bio samo nekoliko sati, jer me sve divljački boljelo, pa su me onda kolima Hitne pomoći prebacili u Vinogradsku bolnicu - prisjeća se Stavros koji je u toj bolnici doznao za svoju tešku dijagnozu.

- Doktori i sestre baš se trude oko mene, ja im svima zahvaljujem. Ali, teško mi je sve ovo - kaže pjevač koji bolničke dane provodi u molitvi.

U posjete mu dolaze supruga Žarka i sinovi Milo i Krešo.

- Njima je možda i teže nego meni. Pokušavaju ostati jaki, ali vidim im sve u očima - priča Stavros kojem supruga u bolnicu donosi domaće juhe i čajeve, no on apetita nema.

- Slabo jedem. Nije mi do jela, nije mi do ničega uz ovoliku bol - kaže Stavros koji sutra liječenje nastavlja u KBC Zagreb, na Rebru. U toj bolnici godinama se liječio njegov sin Krešo koji boluje od hidrocefalusa, pa Stavros zna svaki hodnik te ustanove.

Tu ga, na Rebru, veli, čeka nastavak terapije, ali ne zna točno kazati u kojem će se smjeru liječenje dalje odvijati.

- Ja se samo nadam da će kad-tad svanuti dan u kojem ću prospavati noć bez jauka, u kojem ću se probuditi bez boli - govori kralj zabave čiji su svi budući nastupi do daljnjega otkazani.

- Teško mi je i kad na to pomislim, jer ja nikad prije ovoga nisam iznevjerio svoju publiku. Ja sam svjestan da je ljudima jasno da sam bolestan, da ne mogu izaći pred njih, ali dao bi sad ‘sto Amerika‘ da to mogu uraditi - ističe Stavros koji kaže kako baš ništa nije upućivalo na dijagnozu raka kostiju.

- Mene je posljednjih godinu dana znala boljeti kralježnica. Ti bolovi u usporedbi s ovima sada bili su ‘kamilica‘, nisam se na njih osvrtao. Je li ta bol bila znak da je nešto krenulo po zlu, ja ne znam ocijeniti. Ne znam ni bi li ispalo bolje da sam na najmanji predznak odjurio u bolnicu. Teško je sada misliti o tome što bi bilo, odnosno što je moglo biti da je bilo - kaže Stavros.