Kapa dolje Đaniju Stipaničevu! Ne samo zbog zasluženih nagrada na "Dalmatinskoj šansoni" ili napora da zaboravu otme skladbu namijenjenu legendarnom Vici Vukovu. Đani zaslužuje još veći pljesak zbog jasno i dostojanstveno izraženog lokal-patriotizma. Bolje rečeno, neskrivene ljubavi prema Šibeniku i ćaćinom Tribunju. Svojim muziciranjem i ponašanjem postao je legitimni nasljednik nezaboravnog trolista Arsen – Mišo – Vice ili glazbenim se dometima posve približio svojim uzorima, među koje Đani bez kompleksa ubraja i klapske prvaka Branka Bubicu i Miću Friganovića.
U subotu je na svoj, diskretan način pokazao gdje mu je mjesto, kome pripadaju njegovi osjećaji. Nastupio je u crnoj košulji s diskretnim šibenskim narančastim boulama, manirom Zlatka Dalića ponizno se poklonio svojim Šibenčanima, koji su mu uzvratili zasluženim priznanjima. Đani se doimao poput nekog glazbenog Funcuta s parolom moj grad – moj festival.
Takav dojam, međutim, nismo imali u većem dijelu Večeri novih skladbi. Iskusni (riječki) voditelj Robert Ferlin imao je potrebe da više puta kaže "kako je iduća skladba dokaz dobre suradnje Riječana sa šibenskom Šansonom". Brojem izvođača i autora Fiumani su te večeri gotovo nadmašili domaćine, nametnuvši nam parafrazu "Hvalili se Riječani da su bolji neg' Šibenčani, ali sveti Jakov ne misli baš tako". Neovisno o svekolikoj hrvatskoj orijentaciji šibenskog svetog Jakova.
Osim sjajnog Đanija, šibensku selekciju činili su veteran Ivo Pattiera, koji je plijenio glasom, ali i ratovao s tekstom, te Šime Bubica, koji je (polu)parlandom još jednom sugerirao da je prije glumac nego pjevač. Četvrtu šibensku numeru ne bih komentirao, jer je svojom mlakom reakcijom sve kazala šibenska publika.
Publika je puno toga rekla i napuštanjem festivala poslije "regularnog dijela" ili nedostatkom želje i motiva da poslušaju "produžetak" (čitaj: proglašenje nagrađenih). Je li to jasna poruka vjerne festivalske publike onima, koji biraju skladbe, autore i izvođače ili ćemo još jednom zažmiriti na oba oka pred (glazbenom) stvarnošću!?
Oh, kako bih se radovao da me netko uspije uvjeriti da sam na krivom tragu!