StoryEditor
GlazbaMILE VOLI DISKO

Bivši inspektor za droge iz Tribunja snimio solo album: Ne žalim što sam otišao iz policije, ionako sam radio za dječje rođendane i deterdžent!

Piše Lenka Gospodnetić
23. rujna 2020. - 18:32
MIle Perkov, glazbenik iz TribunjaPaun Paunović/Cropix

Kad se pred čovjekom u nekom trenutku života otvore dva puta, vjerojatno će tek kad debelo zamakne na onaj kojega je izabrao uvidjeti je li pogriješio.

U slučaju Mile Perkova iz Tribunja, taj ga je put odveo iz sigurne državne službe i sigurne plaće na onaj nešto trusniji i neizvjesniji, put glazbe i "idi mi - dođi mi" zarade. No, Mile osjeća da nije pogriješio, ne kaje se jer ljude još i možeš prevariti, ali srce - ne.

Četrdesetogodišnji Mile Perkov posljednjih je desetak godina radio kao inspektor na Odjelu kriminaliteta droga Policijske uprave Šibensko-kninske.

Prije toga u Zagrebu je završio Policijsku akademiju, potom pet godina u svojstvu policajca-pozornika (u šali će reći “cipelića”) službovao u Dubrovniku, a onda je dobio premještaj u Vodice.

Paralelno s radom u službi se doškolovao i napredovao, ali i – svirao.

Mater me poslala po kruv...

- Uvik me privlačila muzika, piva san u šibenskoj katedrali u crkvenom zboru, a sa trinaest godina upisa san se i u Šibensku narodnu glazbu.

Jedno jutro mater me poslala u Šarinu pekaru po kruv, a ja san nabasa na pokojnog profesora Mihajla Bošnjaka koji mi je reka: mali, dođi sutra, učit ćeš muziku. I tako san počeja svirat trombon, a završija i dvi godine osnovne Glazbene škole Ivana Lukačića – prisjeća se Mile.

Bio je, priznaje, šibenski "haharić", znao se i potući, pa je nakon dva razreda Srednje prometne škole u Šibeniku upisao – Policijsku akademiju u Zagrebu.

'Ako je brz za potuć' se!'

- Ujac je reka mom starom: ako je već brz za potuć se zbog nepravde i sile, neka ide u policajce pa će za to dobivat plaću! I tako san izabra svoj, tada san mislija, cjeloživotni put...

No, to se pokazalo kao tek privremeno rješenje. Još u “srednjaku” Mile je – pravo ratno dijete – otkrio punk, paralelno slušao Ramonese i “Moju domovinu”, Đuku Čajića i Nirvanu, Doorse i Jozu Ličanina.

Klapa Maslina pjevala mu je na probama doslovce pod prozorom, a on bi u predasima navio "No fix" ili "Pearl Jam", ili pak nešto od Tomislava Ivčića. Takav raznorodan repertoar njeguje na svirkama i dandanas.

- Na akademiji san piva u Policijskom zboru ka solist, bas-bariton, a u međuvremenu san naučija i sam svirat gitaru. Prvi nastupi bili su mi u Tkalčićevoj za dvi žuje, a kasnije je krenilo ozbiljnije.

E, piva san po povratku u Vodice, dok san bija u tamošnjoj postaji, i u klapama, “Tribunj” I “Mirakul”.

A onda su me pozvali u bend “Bracera”, dalmatinski zabavnoglazbeni bend. Tu san napisa i s njima snimija prvi album 2011. godine, zva se “Kada zaspe svića”, u izdanju Scardone.

Nespojiva djelatnost

I počelo je s nastupima, radija san u policiji i svira, moran priznat da je bilo naporno, ali dobro - Mile će.

- A onda je 2017. stigla direktiva da moran prestat s nastupima jer je to “nespojiva djelatnost paralelno sa službom”, I da san k tomu “previše eksponiran”.

Imao san već puno nastupa po županiji i okolo ka Mile Perkov i "Johnnie Walker bend”. I onda san mora prestat, to jest izabrat: ili policija i Odjel narkotika, ili svirke. Da ti buden iskren, više mi se isplatilo svirat – kazuje Perkov.

U međuvremenu se, nije nebitno za priču, oženio i dobio troje djece. A to itekako košta...

- Žena Maja je inženjerka građevine, inače je tae-kwon-do reprezentativka Hrvatske, svira i klarinet u Vodičkoj glazbi, ali budžet od naše dvije plaće teško je pokriva troškove.

Ne pivan jedino Čorbu

Ja san s mojom policijskon plaćon pokriva samo dječje rođendane i - deterdžent! I onda san donija odluku: odlazin iz policije.

Nisan zažalija, a sad san, evo, nakon tri godine profesionalnog bavljenja glazbom objavija i prvi album pod mojim imenom. Zove se “Ajmo, prijatelji” - saznajemo od našeg razgovorljivog sugovornika.

Album je po ugođaju raznorodan, feštarski i sjetan, a takvi su i nastupi Mile i benda: oplete se i po Azri, i po Milu Hrniću.

- Ne pivan jedino Riblju Čorbu, je, iz principa. Iako Boru čak i cijenim zbog iskrenosti i dosljednosti – Mile će.

Kuriozitet je da je neke pjesme Mile, kao većinski autor materijala na albumu, napisao još tijekom službovanja na Odjelu droga.

Jedna od pjesama dvosmislenog je naziva “Koka”. Evo stihova:

'Stari, kakva koka!'

“Stari, kakva koka
diže te do neba
brate, to je ono
ono što nam treba.

Na njoj bi se, viruj
I mrtav probudi
samo da je vidiš
kad ona poludi.”

Pitamo našeg sugovornika ima li droge u svijetu glazbe, u životu kakvog sad živi.

- Šta se mene tiče, postoji jedino malo alkohola, već san zbog promila gubija vozačku (smijeh). Nemam nikakav imunitet, obični sam građanin i, normalno, moram pazit da ne vozim kad pijem. Nema zezancije.

Prže mozak sintetikom

A šta se tiče droge, brate, ima je svugdi. Najžalosnije mi je šta dica pričaju o njoj ka da je nešto normalno, i šta prže mozak sintetikom. Šmrče se sve i svašta, od strihnina do kreča, mišance od kojih se neki nikad neće oporavit.

Zato je važno imat stabilnu familiju, provodit vrime s dicon. E, ja san i na to mislija jer san ranije, vozeći na dva kolosijeka, slabo vrimena provodija s njima. Ili san svira, ili hapsija; nikad doma, osim spavanja. Sad je Mile okrenija ploču – priznao je bivši policajac Perkov, danas glazbenik te obiteljski čovjek nastanjen u rodnom Tribunju.

Malenom mjestu iz kojega polako, ali entuzijastično kroči na estradnu A-scenu.

Izdvojeno

16. listopad 2020 17:21