Za „kninskom kraljicom“ Mateom Jelić (ne)prospavana je noć. „Gorjelo“ je olimpijsko selo, naši su joj priredili veliki doček. A tek onaj koji se sprema u Kninu...
Nakon povijesnog uspjeha i zlatne medalje tisuće čestitki stiglo je iz Hrvatske. Svatko bi je htio čuti, pitati kako je, „ukrasti“ je barem na minutu. Rastrgana je Matea i umorna, ali uvijek vedra i nasmijana. Tako je zvučala i kada nam se jutros javila iz Tokija kako bi za 'Slobodnu' prokomentirala svoj veličanstveni podvig.
- Sada je na redu uživanje u selu. Nema više natjecanja i stresa, samo opuštanje – počinje Matea, no odmah potom čuli smo kako ju je netko prekinuo. Tišina je potrajala nekoliko sekundi. U pozadini se moglo razaznati nešto poput čestitke.
- Oprostite, molim vas – vratila se ispričavajući se. Ponizna, pristojna i skromna bila je i ostala. Na borilištu s nogom u zraku, ali u životu s obje čvrsto na zemlji. Jasno se vidi dobar odgoj majke Ljiljane i oca Mate s kojima smo se jučer družili u Kninu.
- Upravo je naišao Josip Glasnović kako bi mi čestitao – iskoristio je priliku naš streljač koji se natječe u trapu.
Bacamo se na priču, ne želimo joj uzeti previše vremena. Treba se i dobro odmoriti.
- Odmor? Dobro, sigurno ću malo predahnuti, ali ne previše, ha-ha – kroz smijeh će.
- Ne mogu ja dugo bez treninga. Odmorit ću samo toliko da opustim tetivu koja je malo ukočena, a onda idemo dalje. Žao mi je što sada neko vrijeme neće biti natjecanja – nevjerojatan je njezin duh. Tek što je oko vrata stavila olimpijsko zlato, već sniva o novim odličjima.
- Ovo je moja prva olimpijada, tek sam se upoznala s načinom na koji sve funkcionira. Većina ostalih već je bila par puta.
- Doček? Bilo je sjajno! U selu su me dočekali kao da sam kući. To smo mi Hrvati! Uvijek se držimo skupa i to nam je najveća snaga! – oduševljena je bila Jelić.
Prije turnira, Matea je slovila za jednu od glavnih favoritkinja. Medalja nam je svima bila u primisli. Znali smo kakav je nesvakidašnji talent iznjedrio kninski kamen...
- Nisam uopće razmišljala o medaljama – tvrdi.
- Fokus mi nije bio na tome, već sam pokušavala ostati u trenutku. Znala sam tko sam i koliko vrijedim. Stoga sam u svaki meč ulazila s vjerom da ću pobijediti.
Do finala je sve je teklo glatko. Plijenila je neviđenom dominacijom. Protivnice su k'o od šale padale jedna za drugom. Lee, Titoneli, McPherson i u finalu Williams.
Koji je bio trenerov savjet prije finala?
- Znali smo da će Britanka krenuti agresivno. Rekao mi je da ostanem mirna, da me ne smije odmah slomiti. Morala sam izdržati te nalete i onda prikazati ono što znam. Nametnula sam svoj ritam i na kraju sam ja slomila nju! – s pravom je ponosna 23-godišnjakinja.
Matea je odvojena od svoje obitelji gotovo dva mjeseca. Morala se maknuti da je zlosretna korona slučajno ne nađe. Zamislite samo da je „uletio“ pozitivan test. Lažni ili ne, Igre bi za nju već bile završile. Srećom, Matea je ostala zdrava i spremna. Žrtva je bila velika, no na koncu se isplatila. Itekako!
- U dvorani sam uvijek uza se imala sliku brata i sestre. Oni su mi najveća snaga, stalno su mi bili u mislima. Želim cijelu obitelj vidjeti što prije.
- Da, nažalost sam ih morala izbjegavati. Taj dio priprema mi je najteže pao. Ali čim je završilo finale, odmah sam ih nazvala iz dvorane. Vrištali su, slavili, mama je i zaplakala! Svi su bili presretni i ponosni na mene. Kasnije su mi slali slike i videa s fešte. Jedva se čekam vratiti u Knin! – čezne Matea za rodnom grudom, a kako i ne bi. (Pre)dugo je izbivala iz kraljevskog grada.
A sada, ono što svi žele znati... Kada će biti doček u Kninu? Kakav će biti? Valjalo bi prvo poslušati što želi ona zbog koje se i organizira – zlatna olimpijka Matea! A ona ima posebnu želju... Priznajemo, sjajna ideja!
- Želim doček spojiti s proslavom Oluje! – jasno je poručila.
- U Hrvatsku se vraćam najvjerojatnije za dva dana, a taman se bliži i obljetnica Oluje. Taj događaj mi jako puno znači. Oluja je za mene nešto posebno i voljela bih da napravimo jednu zajedničku veliku feštu. Bila bi mi čast, zaista – veli Matea u nadi da će se njezina želja ispoštovati. Čija će, ako neće njezina? Ipak se radi o kraljici...
Dok se u gradu užurbano radi na organizaciji, prisjetili smo se finalne borbe. Nestvaran preokret Jelić je napravila na izdisaju meča, u posljednjim sekundama.
- Ne mogu to opisati. Tijekom borbe uvijek nastojim ne gubiti glavu, ali normalno je da se pojave i crne misli. Zaostajala sam i pomislila da više ne mogu. Ali onda se u meni odjednom neobjašnjivo pojavila neka dodatna snaga – veli nam u jednom dahu.
- A to je Bog! Uvijek kada padnem, snagu nalazim u vjeri i Bog mi je sada vratio, nagradio me. Sama sam se pitala odakle mi je došla ta snaga za preokret, onda kada je bilo gotovo nemoguće, ali ne mogu to sebi drugačije objasniti osim da mi je Bog to poslao – kazala je Matea koja se, osim svojim sportskim uspjesima, diči i vjerom.
- U samom finišu spasio me i britanski trener koji je zatražio provjeru. To mi je donijelo toliko željeni predah. Tada sam se sjetila svih ljudi koji me vole, koje je Bog poslao u moj život da me čuvaju, bodre i dižu. To je bio „okidač“. Od tada sam navalila i pobijedila – zaključila je Matea od koje smo se oprostili zaželjevši joj siguran povratak kući. I što brži... Knin je „na nogama“, svi iščekuju dolazak svoje heroine.