U nedjelju smo znatnije "podebljali" broj hrvatskih olimpijaca za Tokio. Njih 13. Danas su oko podneva sletjeli u Zagreb nakon predolimpijskog turnira u Rotterdamu koji je bio u biti brzopotezni, da ne misle samo šahisti da oni imaju takva natjecanja. U 8 dana - 8 utakmica. Vaterpolska posebnost, ne baš pohvalna, ali to ionako nije po želji sportaša već mudraca koji vode ovaj sport na kontinentalnoj i planetarnoj razini. Druga tema...
Ako smo u lanjskom prosincu imali Kraljice šoka odnosno naše rukometašice, ova veljača nam je donijela Velemajstore drame. U srazu s Rusima koji je trajao ukupno sat i pol vremena, a odlučen tek petercima, valjalo je "ispucati" ukupno 30 peteraca u tri serije da bi se dobilo pobjednika i putnika za Tokio. Od tih 30 udaraca ukupno ili po 15 za svaku momčad, Hrvati su pogodili 14, Rusi 13 odnosno po jedan su obranili Toni Popadić, drugog Marko Bijač. Onaj Tonijev je bio... Spas. Bilo je to na kraju prve serije, Rusi su vodili 1 razlike, Bukić je uzdrmao gredu i sad, ako Šepeljev da, Rusi su u Tokiju. Tada je Tucak poslao među vratnice Popadića, pišu Sportske novosti.
- Skočio sam u bazen i uopće nisam razmišljao što nosi taj šut. Pokušao sam se koncentrirati na izvođača, odlučio gdje ću i što ću i… Bog je bio na našoj strani. Mislim, odlučio sam ići pokriti stranu desno nisko i da to neću pustiti, a sve drugo… ako pogodi, svaka mu čast. Po nekom sam osjećaju mislio da bi mogao tamo pucati i Bogu hvala, tako je i bilo.
Pitanje i za izbornika. Trenutak ubacivanja Popadića je dogovor ili je tražio takvo što Bijač ili sam Popadić...?
- Stvar nekog mojeg osjećaja. Prepustio sam sebi tao odlučiti, hvala Bogu pogodili smo. Mi svi, i Pop i ja, cijela reprezentacija.
Zvuči jednostavno, a nije bilo baš tako. Posebno jer nam je uoči puta vraćalo "film" na neke prijašnje utakmice, turnire, rulete.
- Prije utakmice smo radili u hotelu analizu i jedan je podatak uistinu frapantan - po dolasku u Zagreb će izbornik Ivica Tucak.
- Polufinale Svjetskog prvenstva u Kazanju protiv Grčke je bila zadnja utakmica u kojoj je Hrvatska dobila na peterce! Prije više od pet godina! Sve iza toga, bilo je 7-8 utakmica smo petercima izgubili. I onda, dođu vam sada peterci i u jednom dijelu je bio... neću reći strah, ali nervoza i možda se čak nametalo i pitanje "Možemo li mi to?". Kada smo ušli u drugu seriju, ha čujte... Nema tu više što. Ne znam što sam u tom trenutku mislio. To je pitanje i sreće, ali sigurno i koncentracije i nevjerojatne želje. Mi smo prije turnira rekli da ćemo sve učiniti za Tokio. Kada smo došli tek u Rotterdam, mi smo jedan drugome dali ruke i odlučili "Ne vraćamo se bez vize za Tokio".
Zvuči dramatično, ali takva je bila i zadnja utakmica, u biti cijeli turnir.
- Težak, paklen put. Ove kvalifikacije nemaju veze s ničime. Ovo nema veze sa sportom, sa zdravim razumom. Odigrati 8 utakmica u 8 dana, gdje se toliko trošiš, pa onda odigrati polufinale nakon kojeg smo u hotel stigli u 9 navečer da bi sutradan morali igrati već u 2 popodne presudnu, najvažniju utakmicu u godini... To nema veze sa sportom, ali to, izdržali smo, bili jači od svega.
Ova je momčad bila jača i od još nečeg. Nazovimo to sudačkim kriterijem, ali podatak. U 8 utakmica je vašoj momčadi suđeno 115 isključenja. Niste baletani, ali nismo baš dojma da ste i takvi grubijani?
- Rekao sam da ću po pitanju turnira i nekim stvarima oglasiti, ali neka malo prođe vremena. Neka se malo sve "slegne", dan-dva. Ja ne pamtim da je Hrvatska ikad imala tretman kakav smo imali u Rotterdamu. Osjećali smo se kao da smo neko janje koje treba staviti na ražanj, slikovito rečeno. Nevjerojatan je podatak da jedna reprezentacija iz vrha svjetskog vaterpola, reprezentacija koja je zadnjih godina odigrala cijeli niz finala, da može imati 19 isključena protiv Nizozemske, 18 protiv Rusije u onoj prvoj utakmici plus poništen gol u zadnjim sekundama za izjednačenje i tako iz utakmice u utakmicu. Pa, i za treće mjesto kada su nam pred kraj druge četvrtine sva tri braniča imala po dvije osobne. To je strašno opterećujuće za momčad, za mene kao trenera. Pričat ću o tome kada se malo emocije slegnu.
U Tokiju će te imati još manji broj igrača. Sada u Rotterdamu 13, ali u Tokiju tek 12 plus 1 kao pričuva.
- Imam pravo, svi treneri, da imamo po jednog vratara u prijavljenoj momčadi. Mislim da će mnogi treneri ići u tom smjeru. Analizirat ćemo, ali vjerujem da ću tako napraviti jer imati još jednog igrača manje u rotaciji, pa s ovakvim brojem isključenja... to je nemoguće za igrati.
Kako bi vi ocijenili igru svoje momčadi na turniru, ostavljajući po strani termine utakmica, suđenje...?
- Kada bi ocjenjivao od 1 do 10, dao bi sigurno čvrstu osmicu. Mislim da smo generalno gledano igrali briljantan vaterpolo u napadu, u svakoj ga utakmici malo poboljšavali. U redu, igrača više još moramo malo poboljšati. Obrana isto vrlo korektna, igrač manje jednako. Sve u svemu nikako ne mogu biti nezadovoljan. Moramo imati malo više koncentracije u obrani, malo bolji protok lopte u napadu s igračem više, onda bi to bilo i perfektno - zaključio je Tucak.