Iako je ne tako davno (rezultatska) kriza ozbiljno pokucala na vrata Crnice, u šibenskom vaterpolskom gnijezdu nema mjesta nezadovoljstvu. Dapače, i prije službenog završetka ovosezonske natjecateljske utrke, ne može se pobjeći od konstatacije kako su vaterpolisti Solarisa već ostvarili sve temeljne ciljeve. Opstali su Prvoj regionalnoj ligi, koju ne bez razloga mnogi nazivaju najjačom na svijetu, plasirali su se po tko zna koji put u Europu te istodobno na ozbiljan način sudjelovali na finalnom turniru Kupa Hrvatske, gdje su u zagrebačkom bazenu ozbiljno zaprijetili dubrovačkom Jugom.
- Znao sam da nećemo imati problema u dvije „majstorice“ za opstanak u Regionalnoj ligi. Moj dojam je da smo, iako rezultati tako ne sugeriraju, čak bolje odigrali prvu utakmicu u Zadru. Da smo osjetno bolji od domaćina. Kao kolektiv, pa i pojedinačno. I kako se u tim trenucima ne bih sjetio, doduše, davnih vremena, kad je ondašnje zadarsko Jedinstvo bilo gotovo nedostižno za nas Šibenčane, kad smo molili boga da nam s bazena u Kolovarama stigne neko pojačanje. Poput pomalo zaboravljenog Slavka Vitlova – otvorio nam se na emotivan način 83-godišnji Bojan Krvavica, koji je vjeran šibenskom vaterpolu gotovo 70 godina. Još od improviziranog, drvenog plivališta na danas zaboravljenoj i pomalo zapuštenoj Pakleni.
Što se dobro događalo u Crnici u zadnjih pedesetak dana!? Prije svega, novi, očito nadareni trener Bruno Sabioni je uz svesrdnu savjetodavnu pomoć izbornika Ivice Tucka, natjerao svoju momčad na čvršću i suvremeniju, te znatno pokretljiviju obranu.
- Prijašnja zonska obrana ustuknula je pred kombinacijom tog načina zaštite vlastitih vrata i „igrom čovjeka“, koja ne krasi samo suvremeni vaterpolo, već i kolektivne sportove uopće- dodatno se oglasio već spomenuti Krvavica.
„Vječni“ optimist Tomislav Cico Ninić uvjeren je, dapače, kako šibenska momčad uopće ne bi došla u situaciju da razigrava za opstanak da se utakmica s kotorskim Primorcem nije „prisilno“ igrala u Splitu. Zbog poznatog reciprociteta hrvatskih klubova da ne žele igrati u kotorskom bazenu, koji nosi ime crnogorskog vaterpolista Gopčevića. Sportaša, koji se u Domovinskom ratu „istakao“ maltretiranjem hrvatskih zatvorenika u zloglasnom bokeljskom logoru Morinj.
Nisu samo dobri ovosezonski rezultati ono, što trenutačno raduje u Crnici. Glasno grintanje u rezultatskoj krizi ponovno je zamijenjeno „poslovičnim“ optimizmom ili željom da iduća sezona bude još bolja, uspješnija.
- Nema pametnog razloga da zatomimo svoje ambicije. Dogovori s udarnim, pa i nekim novim igračima su u „pristojnom“ zamahu, a poslije dužeg vremena vjerujemo kako bi novu dimenziju momčadi mogla donijeti nadarena šibenska mladost – unisoni su šibenski vaterpolski radnici, okupljeni oko već spomenutog Tomislava Ninića.
Za one, koji vole pikanterije, a koji su „vječno“ gladni šibenske mladosti u Crnici, izdvojit ćemo tri mlada (nadarena) imena. Ponajviše zbog zanimljivog rodoslovlja. Nemojte da vas, primjerice, na neku drugu adresu uputi prezime Di Liddo. Riječ je o mladom šibenskom gorostasu, čija je majka korijenima Stošić – Andrijaš. Iz obitelji, gdje se dosad više pivalo nego plivalo.
Nadareni Vigo Brkić je, pak, sin šibenskog topnika Edija, koji je branio i boje reprezentacije Makedonije zajedno sa šibenskim vratarom Dadom Perčinićem. Konačno, nećemo preskočiti ni Andriju Bujasa, pranećaka legendarnog Mile Nakića.
Ni mi, uostalom, ne krijemo zadovoljstvo zbog buđenja šibenske mladosti ili nastavka nekad poznate proizvodnje šibenskih „tića“, koja je itekako bila ugrožena svojedobnom, blago rečeno promašenom podjelom na dva kluba.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....