Šibenčani na snijegu? I to se dogodilo, nakon sve sile naraštaja Krešimirova grada koji ledeni, bijeli pokrivač nisu mogli vidjeti ni na razglednicama. Ako je Jadrija šibenski ljetni tinel, tada su skijaški tereni na hercegovačkom Blidinju, između Čvrsnice i Vran planine, zimski dnevni boravak Šibenčana, jednako poput bliskog im Kupresa. Ne samo da uživaju na skijama, nego su među najboljim vozačima u Dalmaciji, pokazalo se i na nedavnom ovogodišnjem, 4. Prvenstvu Dalmacije u skijanju na Kupresu, u organizaciji Ski kluba Šibenik.

Između 70 natjecatelja iz četiri dalmatinske županije, pobjedu sa sedam zlatnih medalja osvojili su: Frana Skert, Eva Lokas, Šimun Skračić, Nela Paić, Filip Laća, Lucijeta Laća i Ivana Bilan-Laća te Aleksej Buturović. Iza sebe su ostavili uobičajeno najuspješnije Splićane i to je razlog za neskriveno zadovoljstvo Vjerana Paića (47), predsjednika Ski kluba Šibenik i predanog skijaškog entuzijasta.

Prije 15-ak godina taj je odvjetnik, utemeljujući skijaški klub, zavaljao grudu snijega koja je danas narasla do 300-400 rekreativnih šibenskih skijaša, premda skromno ne smatra da je njegova uloga tolika.

Malo sam povukao...

– Malo sam ja povukao, malo ostali sami sebe... Svakako, zamutio sam kašu, to je istina – smije se Paić.

Vjeranovi skijaški počeci podsjećaju na poantu onoga vica “što zna dijete što je 500 kila, uzme i nosi”.

– Kao dosta star za apsolutnog početnika, prvi put u životu stao sam na skije u Sloveniji, na Pohorju. Bio sam bez ikakve svoje opreme, a na skije me doslovno silom postavio Davor Škugor iz Vodica, i kada sam uvidio ne samo da mi skijanje ide, nego da mi se i sviđa, što nikad ni u snu nisam mislio, odlučio sam osnovati klub.

Isti taj Škugor odmahivao je rukom u nevjerici budući da nisam bio prvi koji je to najavljivao, no ja sam to učinio a da sam jedva imao pojma o skijanju – kazuje Paić.

Potom se povezao s Tomislavom Ivićem iz Hrvatskoga zbora učitelja i trenera sportova na snijegu (HZUTS), koji radi po međunarodnim standardima i dio je tih asocijacija. Poslije je na čelo toga učilišta došao Dag Modrić, koji je edukaciju podignuo na višu razinu.

– S vremenom smo postali bliski, Modrić je moj osobni prijatelj i prijatelj kluba, uvijek se od njega nešto dade naučiti, a s vremenom sam i ja položio za skijaškog učitelja. I to, moram reći, bez ikakve protekcije. Bacali su me nekoliko puta dok nisam svladao što treba i to je uistinu ozbiljna, stroga institucija. Uči se ne samo tehnika skijanja, nego i anatomija, biokemija, prva pomoć u planinama, zatim znanja o lavinama... – govori Paić o pravoj “ispitivačini” kao na fakultetu. Osim njega, to je trenersko učilište završio Jakša Bego, koji je, prema Paićevoj ocjeni, najbolji šibenski skijaš, a u Šibeniku živi i Krešimir Žic, s međunarodnom trenerskom licencijom, a to je najviši status – objašnjava naš sugovornik.

Krenuo i Dal ski

Odnedavno postoji i dalmatinski pandan Cro ski organizaciji, koja okuplja profesionalne vozače. To je Dal ski, koji je pokrenuo Davor Komšić, a Paić je uz njega kao jedan od suorganizatora i već nekoliko godina održavaju se natjecanja na Kupresu.

– Eto, doživjeli smo i to da su šibenski skijaši od nule dospjeli u dalmatinski vrh, čak ispred Splita i Zadra, premda smo mi, prema geografskom položaju, u najlošijoj poziciji – veli Paić.

Dubrovčani su okrenuti crnogorskim zimovalištima, Split ima sjajnu skijašku kulturu, daleko ispred svakog drugog grada u Dalmaciji i ozbiljno su u skijanju; Zadar je također u boljem položaju, da bi naposljetku odjednom u vrh isplivao Šibenik!

– Moj cilj je bio da 100, 200 ili 300 mojih sugrađana nauči dobro rekreativno skijati i ponašati se na snijegu prema manirima i pravilima toga sporta. I to se dogodilo! – kaže Paić.

Otkako više od desetljeća preko kluba priređuje izlete na skijališta, odmah je svakome uvjetovao da obvezno pohađa školu skijanja. Svake godine prilikom Dana Šibenika na Blidinju, a ove godine održani su u 13. navratu, sva djeca obvezno idu u školu skijanja.

– Dal ski – nastavlja Paić – vrlo je dobra platforma koja iznjedri nekoliko mladih skijaša za natjecanja u Cro ski konkurenciji. Mladih će Šibenčana biti u Cro skiju, i upravo je fantastičan podatak, ako imamo na umu koliko je toga bilo protiv nas, da smo u dva navrata u Dal ski natjecanjima dosad bili prvaci. Da smo s 300-400 skijaša bolji od Splita. koji ih ima deset puta više.

Paić gura taj viši rang natjecanja, premda je Šibenčanima puno draže revijalno natjecanje na Blidinju. Tu nije osnova veleslalomska utrka, jer amaterima nije do skijanja među kolcima, pa se blidinjski susreti organizacijski disperziraju na školu za odrasle i djecu. Vrlo borbena bude utrka na sanjkama, pri čemu sudjeluju roditelji i djeca, a navečer je neizbježno okupljanje za stolom do sitnijih sati. Priređuju se i edukacije; jednom im je predavanje održao legendarni Stipe Božić, a Dag Modrić čest je gost.

Sigurnost na vrhu

– Da ne spominjem skijaške veterane, koji se bore do posljednjeg daha, sve uz ona naša, međusobna šibenska podbadanja – smije se Paić.

– Utrku prate svi sigurnosni i drugi sadržaji, kao na svakom ozbiljnom skijaškom natjecanju, a o veselju na dodjeli medalja da ne govorimo. Blidinje su prekrasne, intimne i lijepe. Priroda je predivna, ljudi srdačni i tamo smo dobro došli. Jedva čekamo doći na te terene iako se svaki put pitam što mi baš treba sva ta silna obveza uglavnom na mojim plećima. No prođu me te misli jer nam uvijek bude prekrasno – kaže Vjeran Paić.

– Bilo bi još više i inače pomalo inertnih Šibenčana, koje svaka vožnja dulja od sata odvraća od putovanja, da se dosta njih, nažalost, nije odupiralo školovanom pristupu skijanju. Da nije toga, bio bih još zadovoljniji postignutim u godinama otkako klub djeluje – govori Paić i nastavlja:

– Priređivao sam lijepe ture na Blidinje, međutim, dosta bi ih došlo iz drugih razloga. Željeli su se naprosto dobro provesti, pa bi poslije vesele noći došli na snijeg u 11 sati, također neskloni da uzmu satove skijanja pod stručnim vodstvom. Kao, znaju oni, a budući da sam u tom pogledu strog, više nisam htio preuzimati odgovornost ako se kome dogodi kakva nezgoda.

Dodaje da kao organizator skijaških izleta, osim spomenutog, nema nikakve posebne prohtjeve i sa zadovoljstvom govori da ima šibenske djece, nabrojene na početku teksta, među kojima je i njegova kći Nela, koja se po skijaškom znanju ne razlikuju od svojih vršnjaka iz Zagreba, Austrije, Italije...

– Nema sporta koji je moguće brže naučiti u osnovnom smislu – poentirao je Paić.

– Skijanje je ozbiljna ovisnost! Odmah te uzme, prvi dan na skijama najgori ti je u životu, no sutradan već želiš nastaviti. Čudo je s kakvom lakoćom sasvim malena djeca svladavaju neprirodnosti da ti se stopalo višestruko produži kada si na skijama. I tvrdim da se skijanje u susjednoj BiH može organizirati da ne bude skupo i da svatko u tome uživa!