Hrvatska i Francuska su ovdje u Dohi najbliži susjedi još tamo od 2. ili 3. veljače. Oba sastava su u hotelu Marriott. Samo, ovdje su dva Marriotta. Dijeli ih otprilike 300 metara šetnje kroz veliki trgovački centar koji spaja hotelska zdanja. Dva tjedna kasnije naći će se zajedno. U istom bazenu. Na pragu velikog obračuna za ulazak u završnicu. Crven-bijeli-plavi i plavi-bijeli-crveni, samo ovi potonji okomito postavljenih boja na stjegovima.
Nije samo to istoznačno polufinalistima. Dvoboj u četvrtak u Aspire Domeu je zapravo i sučeljavanje, taktičko nadmudrivanje, nadmetanja dvojice hrvatskih trenera - Ivica Tucak kontra Vjeke Kobešćaka. Je, je, znamo da se francuski izbornik zove Florian Bruzzo i poštujemo ga, ali... Budimo ozbiljni, pa svi u vaterpolskom svijetu znaju tko vodi i tko kreira ovu francusku igru.
Samo, pustimo mi Francuze. Na drugoj strani imamo trenerskog maga, našeg Ivicu Tucka. Samo ove godine, samo u ovih mjesec i pol dana potpisao je neke od najbriljantnijih uradaka. Je li ponekad pogriješio? Je, možda i jest, ali... Tko ne griješi? Potpisnik ovih redaka će prvo ukazati na sebe. Da, griješim. Ne zato što želim ili namjerno, ali ljudski je pogriješiti. Samo jedan čovjek na svijetu je bio bezgrešan i njega su raspeli. Ivica Tucak je, kada govorimo o tim briljantnim uratcima samo ove godine, odveo Hrvatsku već u jedno finale, sada je nadomak drugom. "Rastočio" je jednu Mađarsku, makar ona bila i B, ali i "zašamarao", sjajno snimio Srbiju.
"Samo glup sportaš može podcijeniti suparnika, jer time samo podcjenjuješ i svoj rad"
Pa ako hoćete, nitko nije toliko namučio Španjolsku kao on. No jedna od utakmica koju je sjajno pripremio i vodio bila je baš protiv Francuza u 2. kolu EP u Dubrovniku. Kakva koncentracija, skoro pa hokejaške izmjene, izmorio je inače do perfekcije tjelesno pripremljene Francuze, a obrana uigrana, podešena kombinacijom tehničke savršenosti i maksimalističke preciznosti kojoj bi pozavidjeli švicarski urari i japanski željezničari. I da, zato osobno ipak poprilično spokojno doživljavamo ovo polufinale. Koliko god nas upravo Tucak "smirivao" i "spuštao loptu na zemlju". Hm, ili ipak u vodu...
- Nema govora o načinu razmišljanja "lako ćemo", niti sam ja ikada tako razmišljao. Vi me barem dobro znate, komuniciramo uoči svake utakmice, kad igramo protiv Kine ili bilo koga tko je možda na papiru manje jak, ugledan, ja prema svakom suparniku imam sportski respekt - počeo je Tucak.
- Jer, bit ću tako slobodan, mislim da samo glup sportaš može podcijeniti suparnika, jer time samo podcjenjuješ i svoj rad, svoje kvalitete. Ne dolazi u obzir, a pogotovo ne u polufinalu Svjetskog prvenstva i protiv suparnika koji se zove Francuska. Svi smo mi svjesni toga. Znamo da igramo odličan vaterpolo, da imamo vjeru u sebe.
Sada slijedi i ono "ali"...
- Mi nismo pobijedili Francusku i nećemo je pobijediti sve dok ne završimo. Dakle, mi sigurno nećemo podcijeniti suparnika - dometnuo je izbornik.
Nakon iskustva koje su iskusili Mađari teško da će itko više, a kamoli netko samo dva dana nakon onakve utakmice Mađarska - Francuska, učiniti baš to. Ući u utakmicu prepotentno.
- Jasno, ako me pitate je li bolje Francuska ili Mađarska, jasno da je bolje ovako. No zato ćemo jako dobro ponovo analizirati Francusku, baš i u svjetlu njihove zadnje utakmice. Mađari su to imali gotovo pa riješeno, imali su četiri razlike (8:4), imali su i peterac. Promašili su ga, primili gol i tu je onda krenulo.
Ima izbornik i dodatak.
- Ta je baš utakmica dokaz onome što pričam već neko vrijeme, a što se događa u vaterpolu zadnjih 5-7 godina, i za što nitko još ne zna pravi razlog i objašnjenje. Do prije sedam godina je bilo nezamislivo da vodiš pet razlike i izgubiš. Da ne govorim u moje vrijeme, dok sam ja igrao. To je dodatan draž vaterpolu, ali mi smo fokusirani isključivo na sebe.
Valjat će biti usredotočen na sebe, ali i na neke od Francuza. Posebno Thomasa Vernouxa. On je bio "krvnik Mađara" s 5 golova.
- To je jedan od najboljih igrača na svijetu, Thomasa Vernoux. "Izbušio" je on sve suparnike ovdje i njega je nemoguće čuvati jedan na jedan. Toliko je fizički moćan da je to nemoguće. Da ne spominjem Bodegasa koji je prije 10-ak godina kada je Italija postizala vrhunske rezultate, on baš bio njihov prvi centar. Zatim Crousillat desno, Bouet lijevo, Fontani na golu. To je sjajna reprezentacija.
Što ćemo s Vernouxom?
- Sigurno ćemo ga udvajati jer rekao sam da njega jedan čovjek ne može čuvati. On igra obranu, napad, šut sjajan, ulazi kao drugi centar i on je sigurno danas među pet najboljih na svijetu, a za kojeg vjerujem da će za koju godinu biti rijetko viđena igračka marka u planetarnom pogledu. Mlad je, potentan, potpuno je posvećen vaterpolu. Mi ćemo ga zatvoriti sigurno dupliranjem, nećemo mu dopustiti nikakav prostor. Jasno, to otvara prostor nekim drugim igračima za šut, ali bolje netko drugi nego on. To je moja trenerska filozofija. Protiv Srbije bolje da nam prijeti Vučinić nego Mandić, recimo.
I za kraj od izbornika, još samo jedna.
- Došli smo na prag raja. Vjerujte da ćemo napraviti sve za taj korak više - decidirano će Tucak.
Izbornik, ali i svi među Barakudama su doista iznimno oprezni. Oni i trebaju biti takvi. Mi si možemo dopustiti blago opuštajuće rečenice. Jednostavno, ovaj izvjestitelj vidi Hrvatsku u finalu. Zbog sumnje da Francuzi mogu "skinuti" dva diva uzastopno, ali više zbog kvalitete koje posjeduje Tucak i njegove Barakude. Možda zažalimo za ovom rečenicom, ali napisat ćemo je. Bok, vidimo se u finalu!